Toyota iskusila najokrutnije posljedice rušenja kvalitete zbog jeftinije proizvodnje

Povlačenjem automobila s kvarom, proizvedenim u Češkoj, Toyota je izgubila 20 milijardi dolara u samo tjedan dana. Slično se događa i Peugeotu, ponovno u tvornici u Češkoj, ali to nije pouka Fiatu koji namjerava zatvoriti pet tvornica u Italiji jer im je isplativije proizvoditi u Poljskoj ili Brazilu.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Kao da stanje u industriji nije samo po sebi očajno, Toyota je protekli mjesec iskusila jednu od najgorih kriza u svojoj povijesti. Od samog početka recesije najgore pogođena industrija bila je automobilska, iznimno ovisna o razini potrošnje, odnosno volji potrošača da si priušte luksuz, no Toyota je otišla korak dalje i sama se upucala u nogu, povlačeći pitanja o tomu što se doista događa s industrijom koja polako postaje slučaj. Otkriveno je kako cijeli niz modela, njih ukupno osam, ima iznimno ozbiljan kvar na papučici gasa koja se može zaglaviti, što je svakako jedna od najgorih mogućnosti tijekom vožnje, no da to ne bude sve, njihovi modeli još od prošle godine vuku i problem s otiračima ispod nogu.

Nakon što je bruka pukla negdje sredinom siječnja, iako se cijela priča vuče neko vrijeme, vjerojatno kao rezultat pokušaja da iz kompanije umanje negativan efekt, svaki sljedeći dan za Toyotu bio je najgori neprijatelj jer je nosio samo još veći broj modela i vozila koja moraju povući. Trenutačni broj stao je na nekih 7,9 milijuna vozila diljem svijeta (praktički ukupan broj prodanih vozila prošle godine), što se bez pretjerivanja može nazvati čistom katastrofom, pogotovo za proizvođača koji prvo mjesto na svijetu u velikoj mjeri duguje imidžu pouzdanog i kvalitetnog proizvođača.

Sam broj potencijalno defektnih vozila sugerira da je i japanski div popustio pod pritiscima nepovoljnih vremena i sve nemilosrdnije konkurencije, što bi ih u konačnici moglo skupo stajati. Dvadeset milijardi dolara točnije, koliko je kompanija izgubila na tržišnoj vrijednosti u samo tjedan dana, uz prestanak proizvodnje u trajanju od minimalno mjesec dana. Nije dugo trebalo proći da počnu pristizati vijesti kako su njihovi izravni konkurenti iz Južne Koreje, vrlo agresivna igrača koji sve više prijeti etabliranim brendovima, počeli bilježiti dobitke na račun svojih susjeda. Dionice južnokorejskih proizvođača rasle su istodobno s padom japanskih, a u prilog im idu i vrlo dobre prodajne brojke iz siječnja. Nakon takva debakla Toyoti nije ostalo drugo nego ispričati se, što je predsjednik Akio Toyoda i napravio 29. siječnja, i pod hitno pronaći način kako popraviti što bezbolnije tu nepreglednu vojsku vozila. Taj događaj pokazuje da problem indiferentnosti nije ograničen samo na General Motors ili Chrysler, nego da se očito cijela industrija osjeća prelagodno već dugo vremena. Tome u prilog ide i činjenica da je Peugeot Citroen također najavio povlačenje oko 100 tisuća automobila proizvedenih u istoj tvornici u Češkoj, u kojoj se proizvode i Toyotini auti.

Pritisak na vlade
Drugu buru u sektoru, koja je doduše prošla sa znatno manje pompe iz očitih razloga, prouzročio je Fiat najavom zatvaranja tvornice na Siciliji, čime se pridružio drugim proizvođačima koji više nisu u stanju održavati neefikasnu proizvodnju da zadovolje zahtjeve raznih političara. Sergio Marchionne, šef Fiata odgovoran za spas te kompanije s ruba ponora, već neko vrijeme najavljuje restrukturiranje i zatvaranje tvornica, njih pet u Italiji, no stvar je eksplodirala potkraj prošle godine i početkom ove, kada je najavljeno definitivno zatvaranje pogona Termini Imerese, najmanje i ujedno najnefikasnije tvornice u kojoj Fiat gubi oko tisuću eura po proizvedenom autu, u usporedbi s jeftinijim pogonima izvan Italije. Marchionne je odlučio spojiti ugodno s korisnim te ujedno pritisnuti talijansku vladu, čije poticajne mjere za kupnju novih auta istječu, da nastavi aktivno pomagati automobilsku industriju kojoj inače i nije izašla ususret ozbiljnijim sredstvima kao što su to učinile Francuska i Njemačka. Prošle godine nekoliko je automobilskih trakavica imalo istu inspiraciju kao i ove novogodišnje. Najpoznatija je bila saga o Opelu koji je izdisao dok su se njemačka vlada i vlasnik General Motors prepucavali oko njegove sudbine. Vlada je jasno dala do znanja da želi rusko-kanadski konzorcij, jer je taj ponuđač osiguravao radna mjesta u postrojenjima u Njemačkoj, dok GM nije bio voljan tehnologiju ustupiti Rusima. Stvar je riješena privremeno odustajanjem GM-a od prodaje nakon što je iz Bruxellesa došlo upozorenje njemačkoj vladi da ne može uvjetovati pomoć odabirom ponuđača.

Uništen koncept kvalitete
I francuska vlada bolovala je od istog sindroma. Predsjednik Nicolas Sarkozy pomoć industriji tešku šest milijardi eura uvjetovao je favoriziranjem domaće proizvodnje nauštrb jeftinije istočnoeuropske, što je ponavljajući motiv. Interesantno, Toyota i Peugeot svoju katastrofu duguju tvornici u Češkoj, a talijanski sindikalisti svoju mržnju tvornici u Poljskoj. Razvijene zemlje jednostavno su neizdrživo preskupe, pogotovo u vremenima u kojima kvaliteta sve manje igra ulogu. Sve ovo što se događa u automobilskoj industriji zapravo je vrlo simptomatično i pokazuje jedan znatno fundamentalniji i krajnje zabrinjavajući trend. Vjerojatno prvi put u povijesti sama srž kapitalizma i najveća prednost, konkurencija, okreće se protiv sustava. Konkurencija je naime toliko daleko otišla, a globalizacija to velikodušno omogućila, da sve brža i sve jeftinija proizvodnja počinje uništavati koncept kvalitete, što nikako nije dugoročno održivo. Taj proces trenutačno je zbog okolnosti najvidljiviji u automobilskoj industriji, no prisutan je sve više u svemu.

Premjestiti proizvodnju u zemlje koje nemaju dovoljno stručan kadar, uštedjeti na radnoj snazi, proizvodnim procesima i kontroli kvalitete, izbaciti na tržište što prije, ne reagirati na uočene kvarove, što se upravo predbacuje Toyoti, počinje kreirati svijet jeftine i nekvalitetne robe u kojoj potrošač sve teže može doći do kvalitetnog proizvoda za razumnu cijenu. Ili može kupiti luksuz u najvišem cjenovnom razredu, gdje su garancije kvalitete također sve manje, ili jeftinu robu koja se brzo kvari. U ovom slučaju nije stvar samo u kvaru, podivljala Toyota može svog vlasnika ubiti kao što je, čini se, slučaj u Americi gdje se istražuje povezanost tog kvara s nekoliko smrti u prometnim nesrećama.