Turističko zemljište ipak državi

Ustavni sud je, napokon, na sjednici održanoj 1. lipnja 2006. odlučio u sporu kome pripada tzv. turističko zemljište, hotelskim i turističkim poduzećima ili državi

                 Odlučeno je da to zemljište definitivno pripada državi, jer u pretvorbi su u temeljni kapital hotelskih i turističkih poduzeća unesene samo zemljišne čestice na kojima su objekti, a ne i ostalo dotad društveno zemljište kojim su hotelska i turistička poduzeća raspolagala u sustavu društvenog vlasništva.

A radi se o velikim površinama najatraktivnijeg zemljišta uz obalu mora (pomorskog dobra). Primjerice, samo u Rovinju je Jadranturist d.d. zahtijevao da se osim čestica na kojima su objekti upiše i kao vlasnik na skoro 400 hektara okolnog zemljišta (parkovi oko hotela, kampovi, ekonomska dobra itd).

Temeljna rečenica u toj odluci Ustavnog suda glasi: ‘S obzirom da navedene nekretnine (op.a: tzv. turističko zemljište) nisu pretvorbom postale vlasništvo prednika predlagatelja (op.a: hotelskih i turističkih poduzeća), predlagatelji neosnovano ukazuju na nesuglasnost članka 47. Zakona o privatizaciji s odredbama Ustava koje se odnose na vlasništvo’.

Zanimljivo je da je osim hotelskih i turističkih poduzeća ocjenu zakonitosti od Ustavnog suda zatražilo i nekoliko građana nasljednika osoba kojima je zemljište uz more nacionalizirano i ‘podruštvljeno’. U postupku pretvorbe, umjesto da im ga vrati, država je to zemljište opet prisvojila. Ustavni sud je i zahtjeve tih građana u istom postupku odbacio, ali ne s tako pravno jasnim i utemeljenim obrazloženjem kao hotelskim i turističkim poduzećima.

U svojem zahtjevu nasljednici osoba kojima je zemljište nacionalizirano naveli su da je spornom odredbom čl. 47. zakona o privatizaciji imovina prenijeta Fondu za privatizaciju umjesto ranijim vlasnicima, čime je ‘izigrano pravo bivših vlasnika na povrat imovine’. U odluci Ustavnog suda konstatira se da Ustavni sud nije ovlašten ocjenjivati međusobnu usklađenost pojedinih zakona (op.a: u ovom slučaju propisa o pretvorbi i privatizaciji te o povratu oduzete imovine, o vlasništvu i naknadi) te da zbog toga zahtjev građana za povrat oduzete imovine u ovom postupku nije ni razmatrao.

Zanimljivo je još da je u sastavu sudaca Ustavnog suda koji su u ovom postupku odlučivali i sutkinja Emilija Rajić, koja je u vrijeme kad su izdavane sporne potvrde o upisu vlasništva bila šef pravne službe Fonda za privatizaciju ili kako se već ta institucija u tom razdoblju zvala.

Kao što je poznato, spretniji hotelijeri dosad su već uspjeli prigrabiti sporno zemljište oko svojih objekata, temeljem raznih problematičnih presuda. Kod svih koji su to obavili temeljem pravomoćnih presuda i nakon ove odluke Ustavnog suda ostaje ‘pojeo vuk magare’. U svim sudskim postupcima kod redovnih i trgovačkih sudova koji nisu okončani pravomoćnim presudama sudovi će morati uvažiti ovu odluku Ustavnoga suda. Neovisno o tome što su sudovi u dosadašnjim postupcima o spornom zemljištu već odavno trebali zatražiti stav Ustavnog suda, što ni do danas ni jedan nije zatražio. (Ivica Grčar)