Tvrtke ne mogu biti organizatori volontiranja

Volonteri ne smiju obavljati poslove kojima se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici u radnom odnosu. Ne smiju iskorištavati, niti njihov rad koristiti radi stjecanja i povećanja profita

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

Volontiranjem se smatra svako obavljanje dobrovoljnog rada za opću korist, no naziv ‘volonterski rad’ često se koristi i kao sinonim za rad u udrugama, tijelima lokalnih vlasti, političkim institucijama i drugim organizacijama bez zasnovanoga radnog odnosa, ali uz novčanu naknadu. Međutim, zakon takav rad ne smatra volonterskim, jer se obavlja uz naknadu. U lipnju ove godine stupio je na snagu Zakon o volonterstvu, kojim je prvi put u Hrvatskoj normativno uređeno volontiranje kao obavljanje dobrovoljnog rada za opću dobrobit. Institut volontiranja nalazimo i u Zakonu o radu, ali bitno drugačijeg sadržaja od volontiranja u smislu Zakona o volonterstvu. U svakom od tih propisa volontera se drugačije definira, pa slijedom toga i različite financijske i ostale obveze pravnih i fizičkih osoba koje koriste rad volontera.

Prema Zakonu o volonterstvu, volontiranje se definira kao dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću korist. Volonteri svoj dobrovoljni rad ne uvjetuju isplatom novčane nagrade ili potraživanjem neke druge imovinske koristi. Zakon podrobno utvrđuje i to što se ne smatra volontiranjem, pa među ostalim, izrijekom propisuje da se volontiranjem ne smatra obavljanje usluga bez zasnivanja radnog odnosa za koje postoji uvjet isplate novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, niti izvršavanje poslova koji imaju obilježja poslova za koje se sukladno propisima radnog prava traži zasnivanje radnog odnosa.

Tko može organizirati volontiranje

Organizatori volontiranja ne mogu biti trgovačka društva, niti fizičke osobe, čak ni fizičke osobe koje osobnim radom obavljaju samostalnu registriranu djelatnost. Organizatori volontiranja ne mogu biti ni ustanove, ako nisu u javnim ustanovama. Volontiranje mogu organizirati samo pravne osobe osnovane i registrirane kao neprofitne organizacije, kao što su udruge, zaklade i fondacije, sindikati, vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice i ostale neprofitne pravne osobe te državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Izbor volontera

Organizacije kojima je prema zakonu dopušteno organizirati volonterski rad, moraju voditi računa ne samo o poslovima koje će obavljati volonteri već i o osobama koje volontiraju. Volonteri ne smiju obavljati pos-love kojima se zamjenjuje rad što ga obavljaju radnici u radnom odnosu, niti poslove koji zamjenjuju rad što ga obavljaju izvršitelji na temelju ugovora o djelu. Volontere se ne smije iskorištavati, niti njihov rad koristi-ti radi stjecanja i povećanja profita. Izbor volontera ovisi o organizatoru volontiranja te o aktivnostima koje se povjeravaju volonteru.

Ako su volonteri djeca, osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama u razvoju, stare, nemoćne i bolesne osobama ili osobe posve ili djelomično lišene poslovne sposobnosti, organizator volontiranja mora se naročito brinuti o izboru i edukaciji volontera. Volonter koji radi s nabrojanim socijalno ranjivim skupinama korisnika mora raspolagati nužnim znanjem, iskustvom i sposobnostima za takav rad. Organizatori volontiranja imaju posebne obveze prema maloljetnim volonterima, jer oni ne smiju obavljati poslove koji mogu štetiti njihovoj dobrobiti, zdravlju i ćudoređu. Zabranjeno je da maloljetni volonteri obavljaju aktivnosti povezane s teškim tjelesnim naporom, rizične za njihov život, zdravlje, ćudoređe i razvoj. Organizator volontiranja mora organizirati posao kako bi maloljetni volonter mogao izvršavati svoje školske obveze.

Pripravnički staž bez plaće

U smislu Zakona o radu, volonter je osoba koja nakon završenog školovanja bez zasnovanoga radnog odnosa obavlja pripravnički staž kod poslodavca s kojim je sklopio ugovor o volontiranju. Dakle, u tom smislu volonter je osoba koja obavlja rad za poslodavca, ali ne zbog ostvarivanja prava na plaću, već radi stjecanja radnog iskustva kao bitnog uvjeta za polaganje stručnog ispita. Volontiranje je zapravo obavljanje pripravničkog staža bez prava na plaću. Poslodavac volonteru može biti svaka pravna i fizička osoba kod koje volonter obavlja pripravnički staž, bez prava na plaću. Volonter može biti samo osoba koja je završila školovanje za zanimanje za koje se traži stručni ispit ili radno iskustvo. Praktično, sve osobe koje nakon završetka obrazovanja moraju biti pripravnici mogu biti volonteri. Uvijek je riječ o osobama koje su završile najmanje srednju školu, imaju više ili visoko obrazovanje.

Osobe bez zanimanja ne mogu biti volonteri (npr. osobe sa završenom osnovnom školom). Volonterski rad može trajati najdulje toliko koliko za određeno zanimanje ili stupanj obrazovanja može trajati pripravnički staž. Prema Zakonu o radu, trajanje pripravničkog staža ograničeno je najdulje na jednu godinu, ako drugim zakonom nije drugačije određeno. Na volontera se primjenjuju sve odredbe o radnim odnosima propisane Zakonom o radu i posebnim propisima, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće. Poslodavac je obvezan volontera prijaviti nadležnim tijelima mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja i uručiti mu presliku prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Također, za volontera vrijede sve odredbe radnog prava koje reguliraju najdulje trajanje punoga radnog vremena, odredbe o pravu na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Volonter ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana za svaku kalendarsku godinu, dopust do sedam radnih dana u godini za važne osobne potrebe, a u slučaju bolesti ima pravo odsustvovati s rada radi liječenja, ali nema pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja.