U četiri novoosnovana upravna suda rade samo telefaksi

Novoosnovani sudovi trebaju samostalno utvrđivati činjenice u svim upravnim sporovima, ukidaju se zloglasna tajna suđenja i propisuju javna ročišta, a s radom se trebalo početi 1. siječnja 2012. No v. d. predsjednika Prvostupanjskog upravnog suda u Zagrebu imenovan je 2. siječnja.

Ni 12 dana nakon što su trebali početi raditi, u nijednom od novoosnovanih prvostupanjskih upravnih sudova u Osijeku, Splitu, Rijeci i Zagrebu nitko ne odgovara na telefonske pozive, nego se automatski uključuju telefaksi. A u Visokom upravnom sudu (bivšem Upravnom sudu Hrvatske) začuđenim strankama kažu da budu ‘malo strpljive jer su prvostupanjski sudovi u osnivanju’.

Republika Hrvatska je 1977. pri potpisivanju Konvencije EU o ljudskim pravima (NN 18/97.) stavila rezervu na članak 6. Konvencije u smislu ‘da privremeno ne može jamčiti održavanje usmene kontradiktorne rasprave u upravnim sudskim sporovima’.

Na stvarnom prilagođavanju upravnog sudovanja Konvenciji počelo se raditi tek deset godina nakon pristupanja, od 2007., i to na poticaj iz inozemstva ostvarenjem twinning projekta Podrška razvoju učinkovitijeg i modernijeg funkcioniranja Upravnog suda (CARDS 2004.). I onda je napokon prihvaćen novi Zakon o upravnim sporovima (NN 20/10) kojim je propisano da od 1. siječnja 2012. moraju početi raditi prvostupanjski upravni sudovi.

Prema tom zakonu četiri novoosnovana upravna suda trebaju samostalno utvrđivati činjenice u svim upravnim sporovima, ukidaju se zloglasna tajna suđenja u upravnim sporovima i propisuju javna ročišta i provedbe usmenih kontradiktornih rasprava u prvom sudskom stupnju itd. Javna ročišta trebala bi spriječiti praksu znatnog dijela nemarnih i neodgovornih sudaca (dosadašnjeg) jedinog Upravnog suda u ‘kopipejstanju’ (prepisivanju) rješenja iz podrednih upravnih postupaka koja se provode u tijelima državne uprave.

Budući da se već dvije godine znalo da od 1. siječnja ove godine trebaju početi raditi prvostupanjski upravni sudovi, nedopustivo je da su suci tih sudova imenovani tek tjedan dana prije, 23. prosinca 2011. Boris Marković, kao v.d. predsjednika Prvostupanjskog upravnog suda u Zagrebu, imenovan je tek 2. siječnja ove godine (što znači da najmanje jedan dan u tom sudu nije bilo upisnika koji u Ministarstvu pravosuđa može preuzeti samo predsjednik suda). Slično je i s imenovanjima Sande Crljen Ivančić u Splitu, Alena Rajića u Rijeci i Božidara Horvata u Osijeku.

Za suce prvostupanjskih upravnih sudova raspisana su (prekasno) dva natječaja, ali je prvi natječaj poništen. A ‘kvaka’ s dva natječaja bila je potrebna da se u sudovima u Osijeku, Rijeci i Splitu broj imenovanih sudaca smanji s četiri na samo tri suca u svakom sudu (doduše u Zagrebu je broj sudaca povećan sa šest na osam).
I tako se ponavlja priča o tzv. patuljastim sudovima u trgovačkom sudstvu. U patuljastim prvostupanjskim upravnim sudovima, slično kao i prije u međuvremenu ukinutim patuljastim trgovačkim sudovima, čim jedan sudac iz bilo kojeg razloga ne dođe raditi, ni sud neće raditi jer ne može zasjedati u zakonom propisanim tročlanim sudačkim vijećima. A ništa neće biti ni od specijalizacije sudaca za pojedina područja upravnog prava, poreznog, carinskog, mirovinskog i ostalih. (Ivica Grčar)