U gospodarskoj depresiji mrvica optimizma može biti spasonosna

Današnja se kriza doslovno uvukla u svaku poru života. Gotovo je nemoguće razgovarati o bilo čemu, koliko god to intimno bilo, a da ne udarimo o zid krize.

Prelijevanje tjeskobe i straha između i unutar poslovnog i privatnog života može imati teže posljedice od same financijske krize, pa su i ljudi koji se inače bave 'knjiškim' stvarima, brojkama, investicijskim planovima... prisiljeni rješavati posljedice sada već psihološke krize. Svatko tko ima vlastito poduzeće ili vodi tuđe i odgovaran je dioničarima zna koliko strah, apatija i nemotiviranost zaposlenih mogu razorno djelovati na poslovne rezultate. 

Menadžeri sada imaju dvostruko težu zadaću - održati tvrtku 'iznad vode' i zadržati kakvu-takvu razinu optimizma. Dražen Nikolić, predsjednik Uprave Raiffeisen Consultinga kaže kako je najvažnije odrediti jasna pravila igre, odnosno ponašanja u kriznoj situaciji, ali i postići 'kontrolu' međuljudskih odnosa u radnoj sredini. U uvjetima gospodarske depresije koja postaje i psihološka pojedincu se lakše nositi s problemima ako znaju koja su pravila ponašanja u krizi, koji je njegov osobni cilj u ciljevima tvrtke u kojoj radi. Tada je manja vjerojatnost dominacije osjećaja da život pojedinca kontrolira situacija, a ne obrnuto, tvrdi Nikolić.

Službe za upravljanje ljudskim resursima u kriznim vremenima imaju mnogo više posla na internom komuniciranju i 'team buildingu'  nego u redovnim vremenima. No posebno su važni međuljudski odnosi u radnoj sredini, upozorava Nikolić. Preventiva živčanih slomova i istinskih psiholoških kriznih stanja su upravo dobri odnosi zaposlenih, jer u tvrtkama često provode i više vremena nego s vlastitom obitelji. Što su ti odnosi topliji i iskreniji, veća je vjerojatnost da će se simptomi nečije osobne prihološke krize prije prepoznati i tako pružiti pomoć na vrijeme.

Goran Gazivoda, predsjednik Uprave Banco Popolare Croatia kaže kako se krizi najlakše oduprijeti snagom osobnosti, znanjem, iskustvom i kreativnošću, što uključuje izradu planova poslovanja i strategiju izlaska iz krize. Motivacija i sprječavanje panike, tjeskobe i drugih negativnih emocija u ovakvim su vremenima posebno važni. Potiču se izravnom, čestom i konkretnom internom komunikacijom u kojoj je težište na prezentiranju istinite situacije (kakva god bila) s jasnim planom izlaska iz krize, preporučuje Gazivoda.

Marin Hrešić, predsjednik Uprave Erste vrijednosni papiri, kaže da je našim menadžerima (uz iznimku mladih kojima je ovo prva kriza) utoliko lakše što je Hrvatska zapravo oduvijek u krizi, još od vremena bivše Jugoslavije. Uostalom, svi smo skupa u krizi, nema iznimki, pa se na poslu u svakodnevnim razgovorima izmjenjuju iskustva, mišljenja, prijedlozi...kaže Hrešić. Jedino su mladi bili prisiljeni shvatiti da nema više 'sunshine managementa' . U financijskoj su industriji, posebno u fondovima, mahom mladi menadžeri, no već je prva kriza zbila redove - naučili su da u krizi nema konkurenata (što će im konkurencija ako nema tržišta), a i vrijeme izobilja na neki je način bilo krizno ili barem 'opsadno stanje'. No nijedan recept neće biti 'ljekovit' ako se u svakodnevnu komunikaciju ne uključi barem mrvica optimizma. (Gordana Gelenčer)