U iduća dva do tri mjeseca donijet ćemo plan revitalizacije Ine

Banke su još uvijek jako oprezne i nesklone davanju zajmova. No, imamo šansu dobiti svjež novac u obliku zajma i uliti ga u kompaniju. Jedno je sigurno, svi će na kraju dobiti novac

razgovarali Krešimir Raguž i Miodrag Šajatović

Već od prvog trenutka kad je prošlog tjedna László Geszti izabran za novog predsjednika Uprave Ine u toj kompaniji počele su se dešavati brojne velike, ali i neke, iako male, prilično znakovite promjene. Na prvom intervjuu koji je nakon postavljanja na novu funkciju odlučio ekskluzivno dati Lideru, novinari su posluženi vodom u plastičnim čašama. Kao još jednu zanimljivu i nipošto glamuroznu novost Geszti je najavio da će sav menadžment tvrtke, pa i on sâm, uskoro odraditi jednu 12-satnu smjenu na benzinskoj crpki.

S novim predsjednikom Uprave Ine razgovarali smo i o financijskom stanju u tvrtki, mogućim otkazima, moderniziranju rafinerija, upletanju politike u biznis i rokovima plaćanja.

• Kakvu ste situaciju zatekli u kompaniji kad ste stupili na njezino čelo?
- Usred smo globalne krize koja je zahvatila sva tržišta, pa tako i hrvatsko. Sve kompanije u svijetu, pa i MOL i Ina, u nezavidnu su položaju. Glavni uzrok poteškoća financijska je pozadina odnosno činitelji poput cijene nafte, plina i tečaj. Ti su činitelji prouzročili probleme u posljednjih osam mjeseci. Ina nije u gubicima u tekućem poslovanju. Sve je to u granicama normale.

• Možete li usporediti razinu poteškoća s kojima se danas suočavaju Ina i MOL?
- Ina je ipak u težoj poziciji od MOL-a zbog razine učinkovitosti u poslovanju. Uzmimo, primjerice, rafinerijsku preradu. Kod Ine je problem u zastarjeloj tehnologiji koja ne omogućava dovoljno učinkovitu preradu teških ostataka. Tako u Sisku još proizvodimo mnogo tzv. crnih proizvoda kao što je, primjerice teško loživo ulje. S druge strane, mi u MOL-u i Slovnaftu imamo tehnologije među pet posto najmodernijih na svijetu. Zato tamo više ne proizvodimo crne proizvode i isplativost je mnogo veća.

• Kada govorimo o financijskim rezultatima Ine, što je plan do kraja godine? Lani ste zabilježili gubitke. Što predviđate za 2009.?
- Što se tiče kretanja određenih faktora na tržištu, nadamo se da će se cijene sirovina i tečaj kune promijeniti u našu korist jer to snažno utječe na rezultate. U tom slučaju možemo računati na nešto bolje rezultate u drugoj polovini godine. Ne smijemo zaboraviti pritom ni na faktor cijene prirodnog plina. Kako su te odluke u pravilu politički motivirane, često su 'vrući krumpir' za cijelu Istočnu Europu.

• S druge strane, i Ina je u posljednje vrijeme bila generator nelikvidnosti. Dugovi prema hrvatskim dobavljačima nagomilali su se. Kako to namjeravate riješiti? I kada?
- Situacija je ozbiljna. Svjesni smo činjenice da plaćanja kasne. Trenutačno smo uspjeli izbalansirati potraživanja i dugovanja na dnevnoj bazi.
Treba znati da su banke još jako oprezne i nesklone davanju zajmova. No, imamo šansu dobiti svjež novac u obliku zajma i preliti ga u kompaniju. Naravno, ne mogu reći o kojem je iznosu riječ. Također, tražimo partnere sa svježim kapitalom za ulazak u određene projekte. I radimo na projektima racionalizacije troškova unutar kompanije. U naredna dva do tri mjeseca donijet ćemo plan revitalizacije Ine. Jedno je sigurno, svi će na kraju dobiti novac. Nema opasnosti za bilo koga, od velikih do najmanjih dobavljača. Problemi s plaćanjem postoje, ali uvijek treba biti fer, sjesti za stol s dobavljačima i dogovoriti se.

• Zašto ne želite ući u veliki ured svog prethodnika Tomislava Dragičevića? Navodno ostajete u manjem uredu bez obzira na funkciju? Je li to poruka skromnosti?
- Djelomično jest. Ne želim ostavljati dojam da sam ‘velika faca’. Ja sam prije tip vojnika. Došao sam ovdje napraviti svoj posao. Uostalom, imam posao i u MOL-u. Tamo sam stariji potpredsjednik zadužen za maloprodaju. Nisam u operativi niti izvršitelj. Uostalom, smatram da uloga u kompaniji nije određena mjestom na kojem se sjedi, automobilom koji se vozi ili načinom na koji ti se ljudi obraćaju.

• Što znači i kako će funkcionirati Odbor izvršnih direktora, novo tijelo u organizaciji za koje je rečeno da će de facto upravljati Inom? Kako će u stvarnosti izgledati takvo upravljanje tvrtkom?

- Struktura je vrlo jednostavna. Sastoji se od tri tijela i temelji se na dioničarskom ugovoru između dvojice najvećih vlasnika. Uprava je tijelo koje predstavlja kompaniju i snosi kolektivnu odgovornost. Ona donosi strategije i politike. Odbor izvršnih direktora sastoji se od šest članova koji vode poslovanje kompanije i zaduženi su za upravljanje cjelokupnom operativom. Uprava imenuje Odbor, a trenutačno je riječ o trojici Hrvata i trojici Mađara, iako te nacionalnosti uopće nisu bitne. Na čelu Odbora je glavni izvršni direktor (CEO) Bojan Milković koji izvještava Upravu i podnosi rezultate. Isti sistem funkcionira i u Mađarskoj, i to vrlo dobro. Svi naravno imaju i supervizora u obliku Nadzornog odbora koji vodi računa o tome da interesi vlasnika budu zadovoljeni.

• Nije li to ipak hibridni sistem?
- Ina je u procesu transformacije. Partneri su pretpostavili mogućnost prelaska na monistički sistem u naredne dvije godine. No, dok traje razdoblje prilagodbe takva će metoda upravljanja funkcionirati jako dobro.

Kompanije u državnom vlasništvu nisu nikad poslovno orijentirane. Ljudi uvijek gledaju iza leđa, boje se što će tko reći, kako reagirati. Ta su pitanja dosad znala opterećivati menadžment, a u budućnosti će još više. To naprosto nije u poslovnom duhu. No, u našem slučaju Vlada je partner tako da ne očekujemo u budućnosti posebne probleme u Ini.

• Koliko je to uplitanje politike u biznis zaista velik problem u Hrvatskoj?
- To je u Hrvatskoj, na sreću, problem u opadanju. Privatizacija je otišla daleko, banke i tvrtke su prodane i politika više ne može imati utjecaj kakav je imala nekad. Niste vi jedini, bez brige, primjera te vrste ima svugdje. Jednom sam tako 90-ih poslovno bio u Londonu kod predsjednika Shella. Sjedili smo u uredu kad ga je telefonom nazvao premijer i tražio da smanji neke zahtjeve. On je odmah rekao ‘Yes, sir’. Meni je pak rekao: 'Laci to je ništa pa ti si iz komunističke države...' politika je, dakle, uvijek i svugdje ista.

• Ipak politika utječe na stvari koje ponekad nisu ugodne. Odluka AZTN-a o tome da morate prodati Crobenz i prije toga o prodaji plinskog skladišta Plinacrou svakako su vam išle na štetu i svakako su politički uvjetovane? Niste li to tako doživjeli?
- Agencija je bila brza i fer pri donošenju spomenute odluke. Ona je bila logična i očekivana pa nismo imali što reći. Naravno da se moglo naći i neko drugo rješenje, ali tako je kako je. Nemamo se razloga žaliti. Inače se agencije takvim stvarima bave godinama, a ovo je bilo gotovo za manje od pola godine.

Plinacro je pak posao koji je zgotovljen. Niti tu se nema što prigovoriti. Takve odluke dakako zbog svoje strateške važnosti za državu jesu političke, ali je tako svugdje u svijetu. Čak i u SAD-u. I to je bio fer zgotovljen posao temeljen na racionalnoj odluci.

• Vratimo se na ono što Ina danas jest. Kako vidite budućnost kompanije u naredne tri, četiri godine?
- Generalno gledajući, apsolutno ćemo povećati učinkovitost cjelokupnog poslovanja kompanije. Nadam se da ćemo za tri godine za sobom ostaviti modernizaciju rafinerija i povećati profit. Budu li okolnosti povoljne sa završavanjem projekata u rafinerijama u Sisku i Rijeci stvarno ćemo profitirati i to dugoročno. Ovaj projekt mora biti završen do kraja 2011.
Na kraju će stajati više od 1,3 milijardi dolara. Velika je to investicija, jedna od naših najvećih u cijeloj grupi.

• U kuloarima se čak pričalo da ćete zatvoriti rafineriju u Sisku kada MOL preuzme upravljanje Inom. Ima li istine u tome?
- Kako bi naivni, da ne kažem blesavi bili da to napravimo nakon što smo uložili novac u opremu koja posljednjih 40 godina nije taknuta. Na primjer, u postrojenje za izdvajanje sumpora tzv. Claus postrojenje koje je omogućilo da se već sada znatno smanji emisija spojeva sumpora tako da je kvaliteta zraka poboljšana. Pa kako nam onda, nakon što smo to napravili i uložili novac, uopće može pasti na pamet da zatvorimo rafineriju u Sisku? Priznajem, ponekad kad mi postave to pitanje jednostavno izgubim živce.

• Što je s pričama da bi ruska kompanija Surgutneftegas mogla kupiti MOL, dakle i Inu? Postoji li mogućnost da obje kompanije uskoro dobiju novog vlasnika?
- Sumnjam u to. Surgutneftegas je s 21 posto financijski investitor u MOL-u. Naša vlasnička struktura daje nam dovoljno sigurnosti u slučaju pokušaja neprijateljskog preuzimanja. Takav potez u ovom poslu nikad od sredine 19. stoljeća nije uspio. Posljednji primjeri su male obiteljske kompanije u Teksasu. Takav scenarij dakle nije moguć jer je ovo posao od nacionalnih i širih interesa. To zapravo i nije u interesu Rusa jer mi smo za njih tržište, a tržište se ne uništava.

• Pitanje za kraj. Je li Ina danas još hrvatska, mađarska ili jednostavno internacionalna kompanija?
- Ina je hrvatska kompanija. Ina će uvijek ostati Ina. Namjera nam je ne mijenjati ime kompanije te dovesti minimalan broj stručnjaka iz Madžarske. Nakon nekog vremena i njih ćemo povući i ostaviti da kompanijom upravljaju samo Hrvati. To se dogodilo i u Slovačkoj gdje smo postigli puno vlasništvo, a danas u toj tvrtki gotovo uopće više nema Madžara.