Arhiva

U kapitalnom povezivanju članica CBA bit će razočaranja ali i ugodnih iznenađenja

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Jedan od modela spajanja jest da svoju imovinu prodamo CBA-u, da CBA preuzme postojeće obveze a razliku od vrijednosti imovine isplati članicama. Drugi je model da članice razmjerno svojoj vrijednosti imaju udjele u zajedničkoj tvrtki

Razgovarala: Antonija Knežević
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Smiren, opušten i neopterećen, riječi su kojima se najbolje može opisati Josipa Stojanovića, vlasnika trgovačkog lanca Jolly, hotelskog poduzeća u Vodicama, i ženskoga košarkaškoga kluba Šibenik Jolly JBS koji, za razliku od većine hrvatskih poduzetnika, ne izgara od ambicije za pomicanjem vlastitih granica i dodavanjem novih nula svome bankovnome kontu. Umjesto toga, Stojanović uz pomoć najbližih suradnika kojima se okružio, a u njih ima neizmjerno povjerenje, svojim carstvom vlada poput američke treće generacije nasljednika koja u novcu više uživa nego što ga respektira. U to smo se uvjerili već u prvom kontaktu sa Stojanovićem, kada smo ga nazvali radi dogovora za intervju. U 11 sati prije podne, zamolio nas je da nazovemo nešto kasnije jer se tek probudio. Ne, toga dana nije bio na godišnjem odmoru – kasno buđenje, odlazak na posao u podne i zadržavanje tamo najviše dva sata dio su njegove svakodnevice. Ipak, unatoč takvu ležernome dalmatinskom stilu, Stojanovićev se poslovni imperij svake godine širi. Prošle godine njegove su tvrtke ostvarile prihod od gotovo 500 milijuna kuna. Najznačajniji poslovni događaj Jolly JBS-a u ovoj je godini ulaganje u Robnu kuću u Šibeniku gdje uskoro namjera otvoriti novi šoping centar.

• Koliko je vrijedna investicija u Robnu kuću u Šibeniku?
- Ne znamo ni mi još koliko će ispasti jer smo na početku mislili samo malo sanirati objekt, ali smo vidjeli da ga treba temeljito obnoviti. U konačnici ta će nas investicija stajati oko 20 milijuna eura. U prvoj fazi uredit ćemo oko 10 tisuća kvadrata neto, u drugoj fazi još dvije tisuće, dok treća podrazumijeva nadogradnju još dvaju katovaa površine od približno dvije tisuće kvadrata. Za posljednju fazu još čekamo projekt na kojemu radi Cinestar.

• Na koji ste način dogovorili suradnju sa Cinestarom?
- Mi ćemo sagraditi ta dva kata s četiri kinodvorane od 700 sjedećih mjesta i dati ih Cinestaru u najam. Sve ostalo je na Cinestaru. U tu se industriju ne miješamo.

• U toj je robnoj kući prije bio Konzum. Kako ste se uspjeli dogovoriti o izlasku Konzuma prije isteka ugovora o najmu koji je vrijedio još dvije godine?
- Bez ikakvih problema. U dobrim smo, prijateljskim odnosima s Konzumom i bez problema su ranije raskinuli najam. Čak bez ikakve odštete. Prijatelji smo već odavno, a nekad oni mene zeznu, nekad ja njih... Meni su tako uzeli jedan dućan u centru, i onda sam im ja rekao da za revanš moraju iseliti prije roka.

• Kakvi su vam daljnji planovi širenja u trgovini?
- Što se tiče trgovačke djelatnosti, županiju smo pokrili s nekih 80 do 85 posto, tako da još imamo vrlo malo prostora za širenje. Izračunali smo da bismo još maksimalno mogli rasti u županiji nekih 100-injak milijuna kuna, ali bismo za to morali investirati najmanje 70 milijuna. Ove smo godine pokrili mala turistička mjesta, poput Tribunja, Primoštena, Skradina, a u planovima nam je još gradnja trgovina u Rogoznici i Pirovcu.

• Namjeravate li izlaziti i u druge županije?
- Mi u CBA-u imamo džentlmentski dogovor da svatko pokriva svoju županiju i ne možemo se širiti bez suglasnosti kolega iz drugih županija. Ali, nemamo namjeru izlaziti izvan županije. Osim, u sklopu CBA, gdje već radimo na razvoju zajedničke maloprodajne mreže. Uprava CBA nedavno je preselila u urede u Soblincu, gdje gradimo i prvi zajednički supermarket, a u međuvremenu smo kupili jedan supermarket i u Krapini, od Strahinjčice, pa će biti prva ili druga zajednička trgovina, ovisno o tome koja se prva sagradi. Paralelno s tim, radimo i na kapitalnom povezivanju, a Privredna banka Zagreb i Raiffeisen banka već rade procjene vrijednosti članica.

• Kada će one biti gotove?
- Trebale bi biti završene 30. listopada, a nakon što vidimo koliko koja članica vrijedi, odlučit ćemo se za jedan od modela kapitalnog povezivanja.

• Koji su mogući modeli?
- Jedan od modela jest da mi prodamo svoju imovinu CBA-u, da CBA preuzme postojeće obveze, a razliku od vrijednosti imovine da isplati članicama, s tim da mi i dalje u toj opciji ostajemo vlasnici u jednakim omjerima. Drugi je model da članice razmjerno svojoj vrijednosti imaju udjele u zajedničkoj tvrtki. To su dva osnovna modela. Postoje još dva, ali mi ćemo izabrati između tih dvaju koje sam vam spomenuo.

• Vjerujete li u uspjeh povezivanja? Obično do takvih dogovora dolazi nakon što su završene gotove procjene kompanija. Mnogi se razočaraju ...
- To je istina i toga smo svjesni. I konzultanti iz banaka su nas upozorili da će se neki ugodno, a neki neugodno iznenaditi. Međutim, svjesno smo išli u taj proces jer smatramo da bez kapitalnog povezivanja nemamo budućnosti.

• Kako je zamišljeno upravljanje zajedničkom kompanijom?
- Zajedničkom tvrtkom upravljat će profesionalni menadžment koji sada čini Upravu CBA-a, a mi ćemo se kao firme utopiti u CBA. Nećemo nestati, i dalje ćemo zadržati lokalne nazive, ali ćemo imati jedinstveni izgled, robne marke, marketing. Dio toga smo već napravili, ali primjerice sada imamo dvije vrste marketinga, lokalni i nacionalni, čega ubuduće neće biti. U svakom slučaju, to će nam donijeti velike uštede u poslovanju.

• U tom slučaju, vlasnici članica neće se više moći miješati u donošenje odluka?
- Pa, meni to i jest želja. Da se polako povučem u Nadzorni odbor.

• Ipak, ljudi koji su godinama stvarali neku tvrtku ne prepuštaju tako jednostavno upravljanje drugima?
- Takvi ljudi u pravilu na kraju propadnu. Mi ne razmišljamo na taj način. Barem smo se tako izjasnili. Naravno, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati nakon što se naprave procjene članica. Uglavnom, zasad smo složni da idemo u tom smjeru.

• Tko sada kod vas donosi ključne odluke?
- Senka Ramljak je prešla u hotelsku kuću pa sa sada ja direktor Jollyja. Ali vrlo se malo miješam u poslovanje. Ključne odluke donose menadžeri, a ja se samo na kraju s njima upoznam.

• Znači, ne bojite se prepustiti uzde tvrtke menadžerima?
- Ne, nemam takvih strahova. Da imam, ne bih se dizao, u devet, deset sati ujutro i dolazio u firmu u podne.

• U kojem se smjeru namjeravate dalje širiti? Koliko sam čula, počeli ste kupovati neka građevinska zemljišta u Rogoznici. Što tamo planirate graditi?
- Kupili smo nekoliko tisuća kvadrata u Rogoznici, ali još nismo odlučili što ćemo tamo raditi. Vidjet ćemo. Širimo se polako ali sigurno. Nismo više u poziciji da moramo nešto riskirati i cilj nam je jedino zadržati i oplemeniti ono što smo dosad napravili. Malo smo se disperzirali u posljednje vrijeme, s trgovine na hotelijerstvo, a u budućnosti ćemo najviše prihoda imati od najma vlastitih prostora, kao što je primjerice Robna kuća u Šibeniku, trgovački centar u Vodicama... Već sam rekao da nam je cilj povući se iz operativnog dijela poslovanja i širiti se putem CBA.

•Sigurno ipak imate u planu neku novu investiciju?
- Mi imamo obiteljske projektante, obitelj Zaninović koja projektira isključivo za nas i nadzire sve radove. I već sada imaju posla za šest, sedam godina unaprijed. Upravo rješavamo Robnu kuću, prije toga smo završili wellness centar, već na jesen krećemo s obnovom hotela Olimpija, zatim slijedi gradnja poslovnog centra u bivšem kinu Tesla.... Upuštamo se u jednu po jednu investiciju, sada nam se više ne žuri.

• Jeste li zadovoljni s iskorakom u hotelijerstvo?
- Zadovoljni smo utoliko što se hoteli nalaze na našem području. Ali hotelski biznis nije tako bajan kao što izgleda. Iziskuje velika ulaganja, a povrat uloženoga jako dugo traje. Prema našim planovima, tek za šest godina ćemo ostvariti profit koji je u usporedbi s trgovinom smiješan.

• Mislite li se još širiti u tom smjeru?
- Teško. Planiramo samo rekonstruirati postojeći hotel na jesen. Renovirat ćemo sobe i zatvoreni bazen. Od bazena planiramo napraviti polivalentni objekt, sportsku dvoranu i kongresni centar, što su preduvjeti da hotel može raditi cijelu godinu. Uz to, sagradit ćemo i wellnes, unutarnji mali bazen, kao i noćni klub i sve ostale sadržaje potrebne hotelu s četiri zvjezdice. Gradit ćemo i još jedan restoran na otvorenom. Sljedeće godine namjeravamo kompletno renovirati i srušiti sve stare plažne objekte i sagraditi nove, a ovih ćemo dana raspisati natječaj za taj dio.

• Imali ste nekih problema u vezi s dobivanjem koncesije za plažu?
- To nije bio problem. Ustvari, i jest i nije. Sve smo radili prema pravilima - utvrdili smo granicu pomorskog dobra, s time da smo se za to morali u korist države odreći 2.800 kvadrata vlastitog zemljišta. Nadamo se da ćemo na jesen dobiti koncesiju na 20 godina, što je preduvjet da bismo mogli ozbiljnije investirati u hotele. Ali znate kako je naša administracija spora. Međutim, mi svake godine produljujemo koncesiju, pa nam se toliko i ne žuri.

•I ranije ste imali problema s administracijom i papirologijom?
-Nije bilo nijednoga, osim u Drnišu. A ni tada nije bio problem građevinske dozvole, već struktura u Gradu Drnišu, koji nisu na vrijeme obavili svoj posao. Mi smo sve na vrijeme napravili, ali temeljnu stvar, a to je prostorni plan, nismo mogli riješiti. Ali na kraju, eto, nakon dvije godine i to se, napokon, riješilo.

• Zašto ste krenuli u posao s otkupom ambalaže?
- Zajedno s Fondom za zaštitu okoliša prvi smo ozbiljnije krenuli u otkup ambalaže, jer smo shvatili da bez toga nema budućnosti. I svi skeptici su se poslije s tim složili. Na početku je, razumljivo, bilo mnogo otpora, najprije od nas, trgovaca, potom od strane proizvođača, međutim, na kraju se to svima isplatilo. Slijedom toga, tražili smo i dobili koncesiju za prikupljanje primarnog otpada za Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju. Trenutačno pripremamo teren u poslovnoj zoni na Radoniću, gdje planiramo napraviti sabirni centar za pet ambalažu, aluminijsku, papir i staklenu ambalažu. Na početku nam se ambalaža dovozila iz Karlovca, Gospića, Imotskog, Metkovića, odasvud, jer nitko nije otkupljivao osim nas, dugo smo bili prvi u tom poslu.

• Kako to da ste pali na drugo mjesto?
- Bili smo prvi dok se opet naši prijatelji iz Konzuma nisu organizirali i, naravno, zahvaljujući svojoj veličini, prestigli nas.

• U kojoj je mjeri to profitabilan posao?
- Profitabilan je ako ga dobro organizirate. No, kao i svaki posao, i ovaj pretpostavlja velika ulaganja. Mi smo morali kupiti nove viljuškare, preše, kamione... Mogu reći da je to dobar posao i smatram da ga je Fond za zaštitu okoliša korektno odradio. Naravno, Fond bi mogao biti i darežljiviji, uvijek može dati malo više. Mi se sigurno ne bi bunili.

• Govorilo se da planirate sagraditi i tvornicu za reciklažu?
-To nije točno, taj je zaključak izvučen iz konteksta. Planiramo jedino prikupljati, sortirati i slati dalje otpad. U Hrvatskoj imamo dvije tvornice za recikliranje, s kapacitetom da prerađuju otpad cijele regije a ne samo Hrvatske, pa bi bilo suludo graditi još jednu takvu tvornicu.

• Kada ste kupili dionice Jadranske banke i zašto?
- Ne znam točno, prije gotovo 10 godina. Bilo je to, mislim, 1996. godine, kada smo intenzivno počeli raditi s Jadranskom bankom. Paralelno uz razvoj trgovine kupovali smo dionice jer smo vjerovali da će njihova vrijednost s vremenom rasti. I, evo, to se ostvarilo. Mislim da će one vrijediti i više od njihove sadašnje cijene. Žao mi je što prije nisam kupio i više dionica. U jednom trenutku, kad im je cijena bila 1.000 kuna, 50 posto od nominale, planirao sam uzeti još dionica, ali sam se, nažalost, predomislio. Sad sam mogao imati 30 posto banke, umjesto pet posto.

•U posljednje vrijeme u Hrvatskoj vlada prava euforija ulaganja u dionice. Jeste li i vi kupovali neke u posljednje vrijeme?
- Ne ulažem na burzi posljednjih godina. Ja sam kupovao dionice u vrijeme kada u to nitko nije vjerovao. To je bila euforija 90-ih - tada sam kupovao dionice svega što je nosilo predznak Croatia. Kupio sam tako dionice Croatia banke i dionice Croatia osiguranja. Nisam zaradio jedino na dionicama Croatia branke jer su naprosto nestale. Ali njih se i dalje ne odričem i nadam se da će se spor s državom koji se vodi na Upravnom sudu pozitivno završiti. 

° Često su vas ljutili napisi u novinama. Nakon jednog teksta čak ste izjavili da ćete prodati sve što imate?
- Bilo je raznoraznih glupih napisa. Ovaj posljednji  prema kojemu Lepa Brena kupuje moj hotel, daleko je najgluplji. Ne mogu se ni s kim sastati a da odmah u nekim novinama ne izađe tekst da sam se nešto odlučio prodati.

• Ipak, taj vas tekst nije toliko naljutio da biste ponovo obznanili odluku o tome da ćete sve rasprodati?
-Ne, ne namjeravam prodati tvrtku. Naša poslovna filozofija nije prodaja, nego kupnja.

Kad je o košarkašicama riječ 'mi plaćamo da bismo se brinuli'
• Koliko vam se isplatilo ulaganje u ženski košarkaški klub?
- To nije profitabilno ulaganje, a prema zakonu ne može niti biti. JU vezi s klubom imam jednu uzrečicu: 'Mi plaćamo da bismo se brinuli'. Kad bi svi bježali od takvih poteza, sporta ne bi bilo. Mislim da smo obvezni pomagati društveni život, a mi smo se opredijelili za žensku košarku. Trenutačno gradimo dvije sportske dvorane, jednu na Ražinama, a jednu ćemo podići uz hotel u Vodicama jer Šibenik nema dovoljno dvorana pa mlađi uzrasti nemaju dobre termine, treniraju čak do ponoći.
• U projekt dvorane na Ražinama idete s Gradom Šibenikom?
-Ne, sami smo. Nismo naučeni ništa dijeliti.
• Zar nije bilo riječi o projektu javno-privatnog partnerstva?
- To još nije zaživjelo kod nas. Na to ćemo još morati pričekati.
Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci