U Koreji insceniraju lažne pogrebe

Ispred cvijećem pokrivenog oltara u slabo osvijetljenoj sobi Baek Kyung-ah čita svoju oporuku na vlastitom pogrebu. ‘Ne mogu vjerovati da je danas moj posljednji dan’, muca kroz plač tiho. ‘Mome mužu, znajući da je ovo posljednji put da se vidimo, željela bih se ispričati na sebičnosti i što nisam bila brižna žena.

Pripremio: Vanja Figenwald

Mojim partnerima - sama pomisao tjera me u plač. Volim vas’, kroz plač objavljuje ona netom prije silaska u lijes u kojem će biti ‘pokopana’. Dobrodošli u najnoviji korejski trend ‘dobrog umiranja’. U zemlji fasciniranoj ‘dobrim životom’ - živjeti i jesti zdravo do mjere u kojoj proizvođači nude cigarete obogaćene vitaminima - tvrtke za trening sada nude tečajeve o dobrom umiranju. ‘Koreja zauzima prvo mjesto u mnogim lošim stvarima poput samoubojstava, razvoda ili smrtnosti od raka, pa sam želio pokrenuti program u kojem bi ljudi iskusili smrt’, kaže Ko Minsu, nekadašnji agent osiguravateljske kuće koji je osnovao Korea Life Consulting, tvrtku koja organizira lažne sprovode da bi natjerala ljude da više cijene život.

Korejske korporacije, od Samsunga do Hyundaija, šalju svoje zaposlenike na te tečajeve redovito, djelomično iz želje da ih natjeraju da preispitaju svoje životne prioritete, a djelomično iz prevencije samoubojstva. Tečaj je sada već postao toliko integralan dio treninga u Samsungu da su u kompaniji sagradili vlastite lažne pogrebne centre. Čak su i neke međunarodne kompanije poput Allianza i ING-a poslali svoje zaposlenike na taj tečaj. Samoubojstvo je ozbiljan problem u Koreji koja ima najvišu stopu samoubojstava u razvijenom svijetu, 24,7 slučajeva na 100 tisuća stanovnika, prema istraživanju OECD-a. Ta stopa udvostručena je u posljednjih pet godina. Stručnjaci takvo povećanje objašnjavaju naglim promjenama u društvu nastalih naglom industrijalizacijom zemlje, koja je dovela do nesmiljene konkurencije i financijskog stresa. ‘Proteklih 30 do 40 godina dogodilo se toliko promjena da ljudi jednostavno teško drže korak s kapitalističkim vrijednostima’, kaže Hong Kangui, predsjednik Korejske organizacije za prevenciju samoubojstava. ‘U isto su vrijeme mreže za društvenu potporu oslabile’.

No, problem je i kvaliteta života, s obzirom na to da zaposlenici imaju nevjerojatno dugo radno vrijeme. Tečaj gospodina Koa teži natjerati sudionike da razmotre svoje prioritete. U programu potaknutom preranom smrću dvojice starije braće gospodina Koa dosad je, od 2004., sudjelovalo oko 50 tisuća ljudi. Lee Joo-heung, 45-ogodišnji menadžer nazočio je nedavni tečaj u žutoj ‘havajki’ jer je želio razmisliti o svojoj prošlosti i pripremiti se za svoju smrt. ‘Nikad nisam razmišljao o tome da me neće biti s mojom obitelji, i shvatio sam da ako naglo umrem, moja žena i djeca ostat će sami’, rekao je.Ko, blagoglagoljiv govornik s dodirom TV-propovjednika, tečaj počinje motivacijskom prezentacijom koja uključuje ‘životni kalkulator’, koji broji vrijeme do nečije smrti u milisekundu. Nakon toga, sudionike se vodi u tamnu sobu gdje sjednu i napišu svoje oporuku, u čemu im pomažu neke osnovne natuknice poput: ako danas umrete, što biste rekli svojoj obitelji, što biste rekli o svom poslu i životu itd.

Kad počnu pisati, soba se ispuni šmrcanjem, uglavnom od strane žena koje se jedva suzdržavaju od plača. Nakon oporuke, pristupa se izradi posmrtnog portreta i ulazi se u ‘sobu za iskušavanje smrti’, velik i mračan prostor u kojem se nalazi niz lijesova, uređen posterima poznatih ‘mrtvaca’ poput Ronalda Reagana, princeze Dijane ili osnivača Samsunga Lee Byungchulla. Ispred oltara prekrivenog cvijećem i svojim portretom, Ko naređuje sudionicima da izaberu svoj lijes, odjenu tradicionalnu posmrtnu odjeću i pročitaju svoje oporuke, jedan po jedan. Potom slijedi pokapanje. Sudionici liježu u svoje lijesove dok čovjek obučen u ogrtač tradicionalnoga korejskog glasnika smrti stavlja cvijet na svakog od njih. Stjuardi poklapaju lijesove, zakucavajući svaki ugao čekićem, a na lijesove se baca zemlja. Nakon toga izađu van iz sobe na pet minuta koje se ‘pokopanima’ čine kao pola sata. Kad se poklopce digne, Ko sudionike pita kako su se osjećali. ‘Kad su prikucali poklopac i bacili zemlju na lijes, mislila sam da sam zaista mrtva’, kaže gospođa Baek. ‘Mislila sam da je smrt daleko, ali sada kad sam je iskusila smatram da trebam živjeti bolji život’. Yoon Sooyung, menadžerica koja je razmatrala mogućnost slanja svojih zaposlenika na ovaj tečaj, objašnjava da je osjećaj zastrašujuć. ‘Osjećala sam se kao da se gušim. Mnogo sam plakala unutra. Požalila sam toliko stvari i grešaka koje sam učinila u svom životu’.

Neki medicinski stručnjaci i nisu tako uvjereni u vrijednost ovog programa u smislu prevencije samoubojstava. ‘Smatram da je liječenje osnovnih uzroka poput depresije ili impulzivnog ponašanja mnogo važnije od ovog programa’, kaže Chung Hongjin, profesor neuropsihijatrije na Samsung medicinskom centru u Seulu. Očekivano, doduše, s obzirom da je riječ o poslovnoj konkurenciji i izazovu njihovim, sudeći prema statistikama, neuspješnim metodama. Ko, s druge strane, kaže da oni koji su iskusili taj program postaju mnogo obzirniji i pridaju više važnosti svojim životima. ‘Život je dar vaših roditelja, ali način na koji ga živite ovisi o izborima za koje se odlučite. Ljudi shvate ljepotu života tek kad iskuse smrt’.Imajući u vidu da je obično najbolje čovjeku pokazati kako to točno izgledaju posljedice njegova djela, za vjerovati je da taj program nudi daleko više od pseudopsihijatrijskih klepetanja koja su pokazala svoju vrijednost u udvostručenoj stopi samoubojstava u samo pet godina.