U Meksiku država plaća roditeljima da vode djecu u školu

U jednom siromašnom distriktu Mexico Citya, Fiomena Reyes šalje svoju 12-ogodišnju kćer u školu i vodi svoje četveromjesečno dijete na redovite liječničke preglede, a što je najbolje za to je - plaćena. Gospođa Reyes kaže kako joj isplata od 100 dolara koju dobija od države uvelike pomaže.

Pripremio: Vanja Figenwald

Ona je dio velikog pionirskog programa pokrenutog prije nekih deset godina u Meksiku koji je inspirirao inačice diljem svijeta od Bangladeša do New Yorka. Oportunidades, program koji sada uključuje oko 25 milijuna ljudi i godišnje teži 4,5 milijarde dolara jedan je od prvih primjera sustava ‘kondicionalnog novčanog prijenosa’. Cilj mu je poboljšati zdravstvenu, obrazovnu i prehrambenu skrb za siromašne kroz izravnu financijsku potporu, ali uz uvjet da poštuju određene obveze.

Jedan od kreatora programa, Stefano Bertozzi s meksičkog Instituta za javno zdravstvo, objašnjava kako je načelna ideja postojala dugo vremena, no u ovom su slučaju ključna bila dva aspekta: kondicionalni financijski poticaj za promjenu ponašanja i fokus na intergeneracijske aspekte siromaštva. Pokrenut 1997. nakon pilot projekta prijašnje dvije godine, program sadrži načela koja se kopiraju diljem svijeta. Prvi je element bio ciljati one najsiromašnije, odnosno one koji obično imaju najmanje koristi od vladinih programa socijalne pomoći. Drugi, da se ponudi gotovina kako bi se smanjila mogućnost pogrešnog trošenja novca od strane dužnosnika, koji često kupuju stvari od malo ili nikakve koristi za siromašne.

Druga inovacija bila je dati novac majci obitelji čime se povećala mogućnost najboljeg trošenja novca u interesu obitelji, umjesto na, primjerice, alkohol. Kako bi se neutralizirala seksualna diskriminacija, naknade za djevojčice koje pohađaju školu su veće nego za dječake. Osim toga, Oportunidades omogućuje dodatne usluge smišljene da pomognu obiteljima prekinuti začarani krug siromaštva kroz klinike za redovite preglede za djecu, ili škole usmjerene na zadržavanje djece u obrazovnom sustavu umjesto da u ranoj dobi traže posao. Jasno, pravo na naknade gubi se neispunjavanjem obveza.

Na kraju, program podrazumijeva rigorozne kontrole i procjene od samog početka, čime je omogućeno brzo otklanjanje prvotnih nedostataka i nastavak programa. Upravo je zato program preživio promjenu vlasti 2000. uz manje modifikacije, poput promjene imena u Progresa. Program je dosad ostvario neosporne rezultate. Smanjena je zakržljalost, anemija i ostali problemi ranog djetinjstva, a povećan je upis djece u škole, posebno djevojčica.

Uspješno razbijen krug siromaštva

Ovakvi rezultati pomogli su širenju Oportunidadesa na urbana područja i povećanje poticaja za ostanak u srednjoj školi. Nedavno je dodan i sustav zbrinjavanja onih najteže pogođenih rastom cijena hrane i energenata. S druge strane, kritičari tvrde kako je program imao malo učinka na zdravlje djece iznad pet godina ili na pohađanje škole i postignuća djece. Ipak, prerano je vidjeti jesu li diplomanti programa započetog prije deset godina uspjeli razbiti krug siromaštva. Pored ovoga, visok je rizik od korupcije i frustracija kod onih čiji je prihod samo malo iznad najvećeg određenog za ulazak u program.

Bertozzi upozorava da kondicionalni gotovinski transferi ne mogu uspjeti ako ih ne prate jake dodatne usluge što znači kvalitetne osnovne škole i zdravstvene ustanove. Zbog nedostatka istih u nekim dijelovima Meksika, oko 300 tisuća ljudi koji zadovoljavaju kriterije ne mogu sudjelovati. No, bez obzira, meksička iskustva ubrzo su inspirirala druge zemlje u Latinskoj Americi, a nedavno i u Aziji i Africi. Prošle je jeseni gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg, otpočeo prve isplate od 546 dolara u prosjeku, obiteljima koje su zadovoljile određene zdravstvene, obrazovne i radne uvjete.

U Tanzaniji istraživači lijeka protiv HIV-a namjeravaju pokrenuti pokusni program plaćanja mladim muškarcima i ženama da izbjegnu nesiguran seks. Oni kojima se dokaže da nisu dobili neku veneričnu bolest isplatit će se nagrada. I mnogi drugi zdravstveni stručnjaci u Africi sve glasnije zagovaraju uvođenje ovakvih programa u borbi protiv raznih boelsti i infekcija, pogotovo nakon niza neuspjelih programa.

Ključna je razlika u tome što Latinska Amerika uglavnom ima dovoljno jake vlade sposobne ove programe implementirati u praksi, dok to nije slučaj u većem dijelu Afrike. Neki stoga tvrde da procjenu potreba teba prepustiti lokalnim zajednicama i maknuti uvjetovanje s isplate gotovine. Drugi, pak, poput potpredsjednika Inter-Američke razvojne banke, Santiaga Levya, upozoravaju da se ovakve programe ne smije previše napuhivati jer oni nisu konačno riješenje siromaštva. Kako bi do toga došlo potreban je niz drugih mjera i rast ekonomija. Ipak, uzimajući u obzir neuspjeh mnogih drugih programa, južnoamerički pristup vjerojatno će potaknuti daljnje eksperimente drugdje.