U posao se ne ulazi bez pomne provjere bračnog statusa partnera

Ako su tvrtka, dionice ili drugi vrijednosni papiri stečeni za vrijeme braka ili izvanbračne zajednice, bračni su partneri njihovi suvlasnici. O tome svakako treba voditi računa jer se može dogoditi da udio u poslu, milom ili silom sudske odluke, morate vratiti suvlasniku koji nije potpisao prodaju

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Do donošenja Obiteljskog zakona supružnici su bili zajednički vlasnici svega što su stekli radom za vrijeme bračne zajednice. To znači da dijelovi nisu određeni, nego su samo odredivi prema doprinosu svakog od njh, što je u praksi značilo najzahtjevnije sudske postupke koji su često trajali godinama i u pravilu su pridonijeli pogoršanju međusobnih odnosa. Od novog Obiteljskog zakona supružnici su suvlasnici, i to jednakih dijelova, uz jedinu iznimku ako su drukčije međusobno ugovorili. Posebno je važno da se te odredbe primjenjuju i na one koji žive u izvanbračnoj zajednici. To je zajednica u kojoj najmanje tri godine (ili kraće ako je u vezi rođeno zajedničko dijete) žive dvije osobe različitog spola koje ispunjavaju uvjete za sklapanje braka.

Velika se buka digla zbog primjene tih odredaba na nekretnine zato što su se svi vjerovnici, a posebno banke kao najčešći davatelji kredita, našli (s punim pravom) ugroženi mogućnošću da im se založena nekretnina odjednom prepolovi, a da oni na to ili uopće ne mogu utjecati (praksa je da se nakon zalaganja pojavi drugi partner koji, navodno, ništa nije znao i traži da se njegova polovica oslobodi zaloga) ili mogu utjecati vrlo malo. Stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske za sada je vrlo jasno i decidirano da prednost imaju odredbe o bračnoj stečevini i da nikakvo povjerenje u zemljišne knjige to ne može ni promijeniti ni nadjačati.

Knjiga udjela ne pomaže

Međutim, javnosti je promaklo da takvo stajalište nije ograničeno na nekretnine iako je u konkretnim slučajevima o kojima je Ustavni sud raspravljao bila riječ o nekretninama i hipotekama na tim nekretninama, nego ga se mora proširiti na sve moguće objekte prava, pa tako i na vrijednosne papire članova trgovačkih društava - udjele i dionice. I upravo je u tome potencijalna bomba za sve poduzetnike i sve partnere bilo kojeg poduzetnika. Onaj tko se odluči na posao i prije toga provjeri knjigu udjela ili evidenciju dionica u SDA-u nakon toga bi se trebao osjećati sigurno jer su to uvidi (posebno SDA) u javne registre. No silom argumenta snage Ustavnog suda (jer taj sud može promijeniti bilo koju odluku nižih sudova, što je potpuno nevjerojatno, a čak i Vrhovnog suda RH) od te sigurnosti nema baš ništa. Svakomu se može dogoditi da mu se javi bračni ili čak i izvanbračni suprug osobe s kojom je poslovao i, jednostavno, postigne (milom ili silom sudske odluke, koja je veoma izgledna) da mu se vrati pola onoga čime se prometovalo. To nije veliki problem kad bi prvi partner imao još tih vrijednosnica (lako bi ga se, makar i sudom, prisililo na predaju do prije prenesenog iznosa), ali u pravilu će biti riječ o namještenu scenariju na štetu vjerovnika, pa tih viškova neće biti.

Intervencija ‘iz šešira’

Problem je i kad je riječ o nekomu tko sklopi menadžerski ugovor s onim ili onima koje smatra, a to mu potvrđuju i isprave, većinskim vlasnicima trgovačkog društva (jasno je da izraz ‘vlasnici’ nije pravnotehnički ispravan, ali dosta je uobičajen, pa ga ni mi ne izbjegavamo), a nakon intervencije bračnog ili izvanbračnog supružnika može se dogoditi da od većine malo i nedovoljno ostane. Dalje se pak može lako zamisliti da odluka o dokapitalizaciji, za koju je potrebna tzv. kvalificirana većina ili 75 posto glasova, padne na tom problemu, a mogla bi biti riječ o milijunskim ulaganjima i o stotinama ili tisućama radnih mjesta. U svakom od tih slučajeva bila bi to prava pravcata katastrofi koju bi pod svaku cijenu trebalo izbjeći ili bar štetne učinke svesti na najmanju mjeru.

Ostaje navesti što to svatko od nas može napraviti da bi, dok sudska praksa ima takvo stajalište i takva normativna rješenja, što više popravio svoj pravni položaj bude li ulazio u kakva stjecanja. Ne može se učiniti mnogo. Ponajprije valja zatražiti i pomno pregledati dokaz o bračnom statusu onoga s kojim poslujemo, najbolje sa što svježijim izvodom iz Matice vjenčanih - to je početak. Onaj tko je u braku ne može imati izvanbračnu zajednicu već zato što je uvjet izvanbračne zajednice da nema zapreka za sklapanje braka, a klasična je takva zapreka upravo brak. Nakon što to provjerimo, daljnje provjere možda nisu potrebne, nego jedino supotpis supruga.

Detektivski posao

Ipak, treba upozoriti da je važno staviti u odnos vrijeme stjecanja onoga što se stavlja u promet s vremenskim granicama braka. Naime samo ono što se steklo radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili, točnije, bračne zajednice, što nisu sinonimi. Bračna je zajednica moguća samo ako postoji brak, ali brak je zato moguć i ako nema bračne zajednice (smatra se da je bračna zajednica pravni standard koji podrazumijeva postojanje volje obaju supružnika da ostvaruju sadržaje braka) ili je nema za cijelo vrijeme braka.

Međutim, pravi je problem onaj tko ima uvjete za status izvanbračne zajednice jer je riječ o podacima koje se ne može provjeriti u bilo kojem javnom registru. Jedino je moguć gotovo detektivski rad uz jasne odredbe u ugovoru u kojima ta osoba jamči da ni s kim nije u izvanbračnoj zajednici prema Obiteljskom zakonu (odnosno nije bila u njoj u vrijeme stjecanja onoga što se stavlja u promet) i prihvaća, ako se to pokaže netočnim, veliku ugovornu kaznu (to je učinkovito ako ima imovine nad kojom bi se provela ovrha), svakako uz solemniziranu ispravu, dakle onu s kojom se može preskočiti fazu parnice i odmah se upustiti u ovrhu.