U projekte za oživljavanje Šibenika uložit ćemo pola milijarde eura

U Dalmare smo uložili oko 70 milijuna eura, u Šubićevac 40 milijuna, a u prvu fazu tvornice na Podima 26 milijuna eura. Draga i Podsolarsko su projekti vrijedni po više od 100 milijuna eura, a u TLM će u sljedeće dvije do tri godine biti uloženo najmanje 100 milijuna eura

Razgovarala: Matilda Bačelić
[email protected]

Da je kriza prilika za biznis na vrijeme je shvatio Vlado Čović, suvlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Zagreb-Montaže, tvrtke koja je u gospodarski potpuno mrtvom Šibeniku, u kojem kriza traje od početka 90-ih, posljednjih nekoliko godina pokreće donedavno nezamislive investicije u nekretnine, trgovinu, ali i u proizvodnju. Zagreb-Montaža je potekla iz jednog OUR-a bivše Montmontaže, a otkupljivanjem dionica tijekom godina Čović, zajedno s članovima obitelji, kontrolira većinski udio. U biznis je uključio i djecu, sina Alena i kćer Ivu, pa Zagreb-Montaža poprima obrise prave obiteljske tvrtke. On i dalje živi na relaciji Šibenik-Zagreb-Dusseldorf, a o razlozima koji su ga ponukali na ulaganja u Šibenik, viziji daljnjeg razvoja te o planovima s TLM-om, na kupnju kojeg je nagovorio još tri domaće i jednu bosansko-hercegovačku tvrtku, s Čovićem smo razgovarali u trgovačkom centru Dalmare s pogledom na novo gradilište.

• Kako napreduju brojni projekti koje ste započeli u Šibeniku?
- Prvu fazu projekta stanogradnje sa 190 stanova na Šubićevcu smo završili i započeli drugu, u industrijskoj zoni Podi također pripremamo drugu fazu, u trgovačkom centru Dalmare smo već započeli drugu fazu gradnje novih 65 tisuća kvadrata, čime će to postati najveći trgovačko-poslovni centar u Dalmaciji, a pripremamo se i za treću fazu. Za stambeno-poslovni kompleks Drage u centru Šibenika uskoro bi se trebao raspisati natječaj, a gradnja započeti potkraj iduće godine, dok se projekt turističko-hotelskog kompleksa s marinom u Podsolarskom polako priprema za izradu prostornih planova i idejnih rješenja. U TLM de facto tek ulazimo krajem ovog mjeseca kad se održi Skupština i izabere Nadzorni odbor i tu se očekuju isto tako velike promjene, gradnja novih objekata, rekonstrukcije itd.

• Kolika je ukupna vrijednost investicija koje trenutačno imate u realizaciji ili pripremi?
- Već započeti projekti Zagreb-Montaže premašuju iznos od 150 milijuna eura. U Dalmare smo uložili oko 70 milijuna eura, u Šubićevac 40 milijuna, a u prvu fazu tvornice na Podima 26 milijuna eura. Draga i Podsolarsko su projekti vrijedni po više od 100 milijuna eura, a u TLM će u sljedeće dvije do tri godine biti uloženo najmanje 100 milijuna eura. Dakle, uzimajući u obzir ovu i prošlu godinu Zagreb-Montaža će samostalno i, u slučaju TLM-a, s Konzorcijem do 2012. godine uložiti oko 500 milijuna eura u različite investicijske projekte.

• Odakle vam kapital za tolika ulaganja?
- Imamo tri izvora financiranja - vlastita sredstva, poslovne banke i leasing društva. Financijske institucije polako prepoznaju i Zagreb-Montažu i grad u koji mi ulažemo. Sa svakim novim projektom moramo prvo sebe uvjeriti u taj projekt, a onda banke, no dosad nismo imali problema.

• Dioničar ste i Jadranske banke, planirate li povećavati svoj udio?
- Kao najveći poduzetnici u Šibeniku želimo ostvariti poslovnu suradnju s Jadranskom bankom, no zakonski nije moguće ostvariti ozbiljniju suradnju ako postanemo vlasnici više od pet posto kapitala banke i zato ne planiramo povećavanje udjela.

• Kakvi su vam planovi s proizvodnim pogonom Vikoma u industrijskoj zoni Podi?
- Stari pogon selimo na Pode gdje smo započeli program koji dosad nismo imali u Vikomu. To je novi ugovor s njemačkim partnerom. Proizvodimo kipere, podvozja za kamione, elektrofiltre i gotovo sve izvozimo na njemačko i talijansko tržište. U tijeku je natječaj i licitiramo za još 100 tisuća kvadrata jer moramo raditi još dva objekta, od kojih je jedan za smještaj 200-tinjak radnika koje moramo nekako privući. Kapacitet tvornice će biti 25 tisuća tona, a iduće godine očekujemo prihod od oko 250 milijuna kuna u odnosu na sadašnjih 100 milijuna kuna.

• Zašto ste se odlučili na pokretanje takvog investicijskog vala u Šibeniku, koji su investitori dosad u potpunosti zaobilazili?
- Emotivno sam vezan uza Šibenik, a osim toga prepoznao sam ga kao jedno od najperspektivnijih područja za ulaganja upravo stoga što je dosad bio zapušten. Svatko se bori da iz njegove županije više šlepera iziđe nego uđe, kad kažem šleper mislim na proizvodnju, izvoz, zapošljavanje radne snage, jer time donosite svježi kapital u svoju sredinu, a bez toga se ne može opstati. Smatram da Šibenik mora imati razvoj u četiri grane - proizvodnji, turizmu, graditeljstvu i trgovini. Mora povećavati broj stanovnika ako želi postati županijski centar. Mi smo radili gotovo najjeftinije stanove na Jadranu visoke kvalitete, po cijeni od 1.450 eura, iako smo mogli tražiti i više jer želimo da ljudi ostaju u Šibeniku. Kad se stvore ekonomski uvjeti, onda ćemo prodavati po tržišnoj cijeni.

• Čini se da se danas montažom, koja vam je bila core business, bavite manje u Hrvatskoj a mnogo više u Njemačkoj?
I danas nam je prema broju radnika montaža dosta zastupljena, ali točno je da više radimo vani zato što u Hrvatskoj nema potražnje za takvim uslugama jer se gradi vrlo malo tvornica, rafinerija, termoelektrana. Nešto malo gradi država, no to je uglavnom beton, a vrlo je malo čelika čime se mi bavimo. Malo je poznato da smo mi u Hrvatskoj radili samo jedan most u Zagrebu, na Savi prema Ljubljani, a izveli smo više od 40 čeličnih mostova u Njemačkoj, gdje radimo s inženjeringom ThyssenKruppa.

• Koliko ste bili angažirani na velikim državnim projektima u cestogradnji?
- Vrlo malo. S Viaduktom smo radili most u Zagrebu, a ovo drugo su sitnice jer 70 posto smo okrenuti izvozu i proizvodnji, a i 'čeličari' smo. U Hrvatskoj je odavno zavlado betonski lobi i svi su propisi podređeni njima pa ne možemo očekivati puno poslova.

• Je li vam žao što ste propustili eru velikih profita na infrastrukturnim radovima u Hrvatskoj?
- Ne. Nikad se nisam želio petljati u državne poslove i odlučili smo svoj kruh zarađivati na Zapadu. Ako uspijete dogovoriti posao i izvesti ga u Njemačku ili Dansku, onda ćete i u Hrvatskoj biti uspješni.

• Kako uspijevate ostati konkurentni pored Poljaka i Čeha, koji su jaki u toj branši?
- Oni nam stvaraju poteškoće, ali mi se borimo kvalitetom, cijenom i rokovima, što partneri prepoznaju. Taj hendikep da smo skuplji od svih zemalja istočnog bloka nadoknađujemo kvalitetom i većom disciplinom. Bit će nam puno lakše kad uđemo u EU jer ćemo moći raditi prema istim uvjetima kao i oni. Danas plaćamo skupe radne dozvole njemačkim vlastima, kojih ćemo ubuduće biti oslobođeni. Ima rješenja, mi smo dokaz da se može raditi. Ne znam što se u Hrvatskoj dogodilo, kod nas je očito pobijedio uvoznički lobi, proizvodnju smo gotovo uništili, nažalost proteklih 16 godina stvorili su se uvjeti da se svi nerealno zadužuju, zbog čega ne možemo mijenjati tečaj koji ubija izvoznike jer je građanstvo zaduženo i tako si i dalje sami kopamo jamu.

• Ipak, i vi investirate u nekretnine i trgovinu. Jeste li zbog toga zapostavili proizvodnju?
- Ne, naprotiv, mi ulažemo u proizvodnju sve više, ne vraća nam se to na način kao kod nekretnina, ali uporno mislimo da ne možemo živjeti bez proizvodnje. Ulaganje u nekretnine služi i za dobivanje kapitala za daljnje ulaganje u proizvodnju. Vara se onaj tko misli da može živjeti od turizma i trgovine.

• Kakav vam je dugoročni plan u ova četiri segmenta u koja ste ušli?
- Ne moramo dugoročno ostati u tome svemu. Meni je bilo interesantno pokrenuti te cikluse u Šibeniku. Na naših 150 milijuna eura ulaganja prošle i ove godine u Šibenik ovdje se stvorila cijela jedna operativa šibenskih poduzetnika, imamo obvezu da te firme koje su se digle iz pepela ne ostanu bez posla. Moramo u kontinuitetu stalno nešto novo otvarati i time poticati druge da dolaze u Šibenik i ulažu kako bi ti mali poduzetnici prerasli u srednje firme i jednog dana same postale investitori.

• Zašto ste se odlučili za kupnju TLM-a?
Meni to, u biti, nije trebalo, a krenuo sam nagovarati dio Konzorcija na taj potez kad sam vidio da ne postoji pravi ozbiljni investitor izvana. Da se javio netko izvana tko znači nešto u aluminijskoj industriji, ja bih rekao 'pustite to jer oni znaju bolje od nas'. No, javili su se samo špekulanti, a ako Šibenik izgubi TLM, on se nikada neće oporaviti.

• Bilo je spekulacija da kupujete TLM da biste srušili tvornicu i napravili stambeno-turističke komplekse?
Ima ljudi koji to i danas misle, no to je zadnje što mi pada na pamet. Ja mislim da u TLM-u treba proizvoditi, a da se stanovi mogu graditi bilo gdje u Šibeniku. Valjaonicu je nemoguće preseliti u industrijsku zonu, a nema ni potrebe jer ne zagađuje okoliš. Čak ni presaonicu nećemo preseliti na Pode jer je tehnološki vezana uz valjaonicu. Jedan dio prostora TLM-a gdje je danas Elektroliza pretvorit će se u nešto drugo. Mislim da je taj prostor idealan za sportske dvorane, igrališta, a manjim dijelom za stambene zgrade. U TLM sam se i upetljao da uvjerim druge da TLM nije 700 tisuća kvadrata zemljišta nego tvornica, a o tome je lakše razgovarati s domaćim partnerima nego sa strancima.

• Iako je aluminijski biznis vrlo profitabilan, TLM je potpuno uništen. Kako ga planirate vratiti na tržište?
- Doinvestirati ćemo još u Valjaonice, izgraditi nove presaonice koje se smatraju regionalnim biznisom u svijetu, ali nažalost nema modernih kapaciteta u Hrvatskoj te se većina presanih proizvoda uvozi. Na taj ćemo način spasiti finalizaciju i dignuti te kapacitete na 20 tisuća tona, a valjaonica će se također promijeniti. Vjerujem da ćemo tako podići TLM na noge i učiniti ga profitabilnim. Smatramo da TLM s valjaoničkim i presaoničkim kapacitetima mora raditi 100 tisuća tona. Već je u prvih šest mjeseci gubitak sa 70 milijuna prošle godine smanjen na 15-ak milijuna kuna, iako smo spremni na tri godine gubitaka.

• Koji su konkretni potezi sada na redu?
- Ostajemo i dalje kod onog što smo ponudili državi, da ćemo u tri godine investirati i zapošljavati. Nažalost, država je malo zatezala sa svojim obavezama pa se sve odužilo. Do kraja godine ćemo izgubiti vrijeme da obavimo ono što smo trebali puno ranije, da se podijeli konzorcij u tri tvrtke - Adrial ostaje, a osnovat ćemo posebnu tvrtku za valjaonicu, presaonicu i treću tvrtku za preostali dio. Podjela bi trebala startati 1. siječnja iduće godine.

• Kakve će udjele imati tvrtke članice Konzorcija?
- U Adrialu smo svi jednaki, u presaonicima su četiri tvrtke po 25 posto udjela (Feal, Konstrukor, Dalekovod i Zagreb-Montaža), a u valjaonicama tri (Aluflexpack, Dalekovod i Zagreb-Montaža).

• Hoće li Konzorcij sudjelovati i u privatizaciji mostarskog Aluminija?
- Dalekovod sudjeluje u tom procesu, ali ne znam detalje. Sinergije bi sigurno bilo kada bi se povezale te dvije tvrtke.

• Koliko ste teško nagovorili članice Konzorcija na ulazak u TLM i kakve su vaše pojedinačne sinergije?
- Dalekovod i mi imamo potrebu za presanim profilima, Fealu je to bila konkurencija koju je htio usmjeravati na način da se nadopunjuju, Aluflexpack ima potrebu za većim količinama valjačkih proizvoda. Nama u Zagreb-Montaži najvažnija je proizvodnja i finalizacija aluminija, a valjaonice su nam bitne da znamo što se događa u TLM-u. Kad smo se sastali bilo je malo uvjeravanja, ali nije bilo previše problema.

• Osjećate li krizu koja je pogodila globalno tržište?
- Ne ovog trenutka, a mislim da nećemo ni sljedeće dvije godine.

• Koliki bi trebao biti prihod Zagreb-Montaža Grupe nakon svih ovih investicija?
- Računamo na 200-250 milijuna eura konsolidiranog prihoda. Sada smo na razini od otprilike 50 milijuna eura iz proizvodnje i 50 milijuna od ostalih djelatnosti, a nastojat ćemo i dalje jačati udio proizvodnje.

• Svojedobno ste izjavili da je sveta dužnost svakoga dalmatinskog poduzetnika da uloži u Hajduk. Hoćete li sudjelovati u aktualnoj privatizaciji?
- Da, zbog Hajduka sam kao dječak dobivao i batine i tu poslovni interes pobjeđuju emocije. Uložit ću, iako ne očekujem nikakvu zaradu.

• Imate pomalo netipičan imidž za hrvatskog poduzetnika. Ne zanimaju vas vile, jahte...?
- Ne želim provocirati javnost svojim životnim stilom pa da mi netko kaže da živim na grbači radnika. Živim u stanu od 80 kvadrata u Varošu u Šibeniku, a jahte me uopće ne zanimaju.