U slučaju Salonit Vlada i javnost narušili su neovisnost suda

Paradoksalno je napadati i buniti se protiv pravosudnih odluka, a od istog tog pravosuđa očekivati presudu u korist većih odšteta. Nakon prosvjeda zaposlenih, Vlada je obećala da će svi otkazi biti povučeni, a predstavnici niza ministarstava da će problem riješiti sljedeće godine, unatoč tome što je u tijeku stečaj i nekoliko sudskih postupaka

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

U posljednje vrijeme suci su zamijenili političare, sportaše i estradne zvijezde na mjestu medijskih ‘zvijezda’. To samo po sebi možda i ne bi bila vijest da nema razloga za tu posebnu pozornost, odnosno pravosudne skandale koji prijete brojnim izravnim i neizravnim štetnim učincima od kojih je svakako najveći ugrožavanje pravne sigurnosti i vladavina prava.
Iako je izbor, nažalost, doista velik, odlučili smo se za aktualni slučaj Salonita koji se vodi pred Trgo-vačkim sudom u Splitu.

Nije poznata činjenica da se Salonit bavi u Europi ne samo napuštenom nego i zabranjenom proizvodnjom azbesta usčlijed vrlo štetnih učinaka ne samo za one koji sudjeluju u proizvodnji nego i za krajnje korisnike. Također, poznato je da se iz gospodarskih (prodaja proizvodnje zasnovane na zaostalim količinama sirovine) i socijalno-političkih razloga, proizvodnja nastavila do posljednje potrošene vreće azbesta, unatoč tomu što za to nije bilo niti minimalnih uvjeta. Poznato je i to da je nakon brojnih pret-vorbenih muka Salonit dobio ‘vlasnike’ koji iz niza, što objektivnih što subjektivnih razloga, nisu uspjeli ostvariti gospodarski pozitivne učinke, nego je otvoren stečajni postupak. Istodobno pokrenut je i u tijeku je i niz kaznenih postupaka protiv odgovornih osoba zbog različitih, navodno počinjenih kaznenih djela.

Stečaj i otkazi

Stečajni postupak je, prema lošem hrvatskom običaju i praksi, išao dosta sporo. Predložen je još 2002. godine, ali čekalo se na moguću nagodbu države s vjerovnicima, do čega nije došlo, pa je prvi put otvoren početkom 2002., ali je top rješenje u žalbi ukinuto. Napokon je stečaj otvoren u lipnju 2004. godine bez jasne perspektive ne samo za zaposlenike nego i za vjerovnike, od kojih posebno treba izdvojiti sadašnje i bivše zaposlenike oboljele od azbestoze, bolesti koja se gotovo svugdje u svi-jetu smatra teškim profesionalnim oboljenjem, a kod nas je tek u fazi jasne zakonske regulative. Kao kupci vrijednog zemljišta Salonita javila su se dva ponuditelja, i da nije bilo žalbi stečajni bi postupak brzo bio okončan.

Međutim, na stečajni plan, kojim je usvojena jedna a odbijena druga ponuda, navodno zbog povezanosti ponuditelja i 'vlasnika' Salonita, uložene su brojne žalbe, među ostalim i žalba Državnog odvjetni-štva, što je postupak odvelo u žalbenu fazu s obećanjima o žurnom rješavanju, što se dosad nije os-tvarilo. A zaposlenicima, koji nisu jedini vjerovnici, uručeni su otkazi i podijeljene su im radne knjižice, jer više nema proizvodnje koja bi donosila kakav-takav prihod (troškovi bruto plaća iznose više od 1,000.000 kuna mjesečno)

Odštete za oboljele od azbestoze

Nakon navedenih otkaza, uslijedio je niz medijskih istupa zaposlenika i sindikalnih čelnika, pa je jedan prigodni (spontani ili 'spontani') javni skup održan doslovno ispred vrata Trgovačkog suda u Splitu u nazočnosti brojnih novinara i televizijskih kamera. Ilustracije radi, točno preko puta nalazi se zgrada sjedišta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, a sjedište Državnog odvjetništva samo je desetak me-tara dalje, s izravnim pogledom s prozora na skup. Glavnu riječ na skupu imao je regionalni sindikalni čelnik koji je u kameru i mikrofon jasno iznio prijetnju da će, ne budu li u roku nekoliko sati (što je ka-snije nešto malo produljeno) otkazi povučeni, tvornica biti zauzeta i ni ovaj niti stotinu sljedećih stečaj-nih upravitelja neće u nju ući.

Kako su zaprijetili, tako su i učinili i pred tv-kamerama ulazna su vrata u tvornicu zavarena i blokirana zaprekama, uz ponavljanje istih i sličnih prijetnji i iznošenje novih zahtjeva koji se prije odnose na dr-žavna tijela i donošenje posebnog zakona za oboljele od azbestoze, a manje na sam stečaj, stečajna tijela i općenito postupak. Jedna je zaposlenica tako spomenula odštetu za oboljele od 150.000 kuna, jer, rekla je podrugljivo, pritom polaže nadu u pravosuđe i buduće sudske odluke koje će ovaj iznos povećati, što je u ovom kontekstu posebno paradoksalno, s obzirom da riječ o prosvjedu upravo pro-tiv pravosuđa ili dijela pravosuđa.

Slijedila je izjava predsjednika Trgovačkog suda u Splitu koji je branio neovisnost pravosuđa i zgražao se nad postupcima i metodama sindikalnog čelnika ali i zaposlenika, tvrdeći da će uskoro doći do poli-tičke odluke i Vlada će povući sve otkaze (što je stvorilo utisak da o tome odlučuje Vlada RH) , a uslije-dio je i posjet predstavnika niza ministarstava, koji su javno obećali da će se proble riješiti, što god to značilo, do kraja tekuće godine.

Kako je Vlada trebala reagirati

Nije sporno da treba imati razumijevanje za problem oboljelih od azbestoze i probleme sada bivših zaposlenika Salonita. Sporno je, međutim, da pravosuđe, kao jedna od triju neovisnih vlasti u Usta-vom utvrđenoj trodiobi vlasti, koje jest i mora biti neovisno i samostalno u svakom pogledu, a ustroje-no na sudovima više stupnjeva što pruža mogućnost ulaganja pravnog lijeka, očito gubi svoj ustavni i zakonski položaj. Naime, ako druga grana vlasti, u ovom slučaju Vlada, jamči povlačenje otkaza (a to je predmet žalbenog postupka), to stvarno znači miješanje u nadležnost pravosuđa.
To ne znači da Vlada nije mogla i trebala pomoći, to samo znači da je odabrala pogrešan put.

Mogla je, primjerice, ranije predložiti zakonodavcu donošenje propisa o zaštiti oboljelih od azbestoze, mogla je stvoriti drukčije ozračje potičući što žurniji postupak, mogla je možda isplatiti ostale vjerovnike i ostati jedini stečajni vjerovnik, mogla je… Kakvu poruku takvi slučajevi šalju onima koji žele ulagati u hrvatsko gospodarstvo? Može li ozbiljan ulagač prihvatiti kao nešto normalno održavanje prosvjeda na vratima suda, prijetnje zauzimanjem tvornice ispred policijskog ulaza, a da policija uopće ne reagira? Hoće li bilo koji ulagač prihvatiti da itko osim sudova mijenja sudske odluke, a posebno da ih prejudicira, makar i u najboljoj namjeri?

Zašto nemamo povjerenja u pravosuđe

Tome t+valja dodati ili posebno naglasiti i ugrožavanje ugleda ne samo konkretnog suca i konkretnog stečajnog upravitelja nego suda i pravosuđa u cijelosti, a na ugledu koji se teško stječe a lako gubi po-čivaju i pravna sigurnost i vladavina prava. Izgleda da nam nije dosta da je u percepciji običnih ljudi pravosuđe na jako nisko grani kad je riječ o povjerenju, nego ga treba samo još više ocrniti. Pravi put je, naravno, nešto potpuno drugo - uz jasne i unaprijed postavljene kriterije valja utvrditi pravo stanje pravosuđa i odrediti mjere za poboljšanje stanja, kako kratkoročne, tako i dugoročne. Pri tome oštricu kritike treba prije uputiti zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, a manje pravosuđu jer je izvršna vlast predložila a zakonodavac prihvatio mnoge mjere koje su sada velika zapreka svakoj akciji na značajnijim prom-jenama u pravosuđu, posebno u području stečenih prava. Naravno, i pravosuđe snosi svoj dio odgo-vornosti, posebno zato što nije jasno imenovalo one koji svojim neradom ili lošim radom stvaraju općenito loš utisak o pravosuđu.