U sukobu između malih dioničara i Uprave presudan će biti HFP

Premda stvarna vlasnička struktura Transadrije nije poznata, glavni je igrač u toj priči HFP, koji ima 28 posto dionica. Na posljednjoj Glavnoj skupštini on se neočekivano priklonio malim dioničarima.

piše Matilda Bačelić

Borba za Transadriju nastavlja se nesmiljenom žestinom. Nije ni čudno ako se zna da je prema gruboj procjeni vrijednost nekretnina same Transadrije oko 55 milijuna eura, a izvan matice još toliko. Osim toga, riječki špediter unatoč tomu što ga nakon ulaska u EU zapravo čeka nestanak segmenta carinskog posredovanja, koje danas čini 80 posto poslovnih prihoda, ima potencijal za razvoj u modernoga logističkog operatera s cijelim spektrom usluga.Međutim, sada poslovni rezultati i trendovi ne izgledaju optimistično. To je uz izrazitu netransparentnost prema malim dioničarima potaknulo pravi rat između investitora okupljenih u Udruzi malih dioničara, koje predstavlja investitor i konzultant Emanuel Vlačić (Upravni odbor još čine Zoran Korda i Milivoj Mitrović), te Uprave na čelu s Marijanom Ključaričekom i NO-a na čelu s Damirom Račićem. Nakon što je Glavna skupština 25. kolovoza prekinuta zbog nestanka struje i na taj način spriječen izbor novog NO-a, čiji bi zadatak trebao biti smijeniti Upravu i napraviti reviziju poslovanja, Udruga je podignula tužbu kojom nastoji utvrditi da je skupština donijela valjanu odluku o izboru novog NO-a i kaznenu prijavu protiv Račića.

HFP uz male dioničare

Ukratko, Uprava i NO, koji su navodno povezani s ‘prijateljskim’ dioničarima pod skrbničkim računima, žele očuvati postojeće stanje i buntovne male dioničare nazivaju špekulantima koji se jeftino žele domoći vrijedne imovine Transadrije. S druge strane, Udruga ima ozbiljne zamjerke na poteze vodstva tvrtke, tvrdeći da zbog osobne koristi upropaštavaju tvrtku. U Udruzi se od etikete špekulanta brane tvrdeći da su oni dioničari aktivisti koji dionice Transadrije drže već tri godine te da ih zanima razvoj tvrtke, no i rast vrijednosti uloženog kapitala. U svakom slučaju komunikacija između Uprave i malih dioničara ne postoji i Uprava, kršeći dioničarsko pravo na obaviještenost, ne želi odgovarati na upite o pojedinim poslovnim potezima, smatrajući ih fiktivnom udrugom koja zastupa minoran postotak dioničara.Premda je stvarna vlasnička struktura Transadrije nepoznata, s obzirom na skrbničke račune, činjenica je da je glavni igrač u ovoj priči Hrvatski fond za privatizaciju koji ima 28 posto dionica. Na posljednjoj Glavnoj skupštini on se neočekivano priklonio malim dioničarima zbog čega se dotadašnji NO i našao pred smjenom. Na naš upit o planovima na idućoj skupštini Transadrije i najavljivanoj prodaji udjela, iz HFP-a nije stigao odgovor. U Udruzi kažu da trenutačno predstavljaju osam posto dioničara te da se njihovo članstvo stalno povećava, a da investicijski fond Proficio (dva posto udjela), s kojim ga povezuju, samo ima iste interese. S druge strane, Vlačić tvrdi da Uprava i NO kontroliraju 20-ak posto dionica, od čega je 15 posto stečeno ilegalno tijekom posljednje dvije godine. Velik je broj dioničara neaktivan, što znači da je otprilike 25 posto glasova na Skupštini nezastupljeno. Upravu Transadrije uz dugogodišnjeg predsjednika Marijana Ključaričeka, koji je pred mirovinom, čine njegov sin Miran i od prošle godine Joško Bačelić, bivši direktor Čistoće Šibenik.

Strateški važan Šibenik

Ono što mali dioničari iz Udruge posebno stavljaju pod znak upitnika jesu nedavne investicije te kupoprodaja trezorskih dionica. - Ukupna šteta koja je u Transadriji počinjena u prošle dvije godine putem neisplativih investicija, razbacivanja troškovima i neostvarivanja potencijala poduzeća jest oko pet milijuna eura - kaže Vlačić.Naime, tijekom prošle godine Transadria je kupila 50-postotni udjel u šibenskoj tvrtki za cestovni prijevoz TIP, što Uprava tvrtke opravdava ulaskom u novi poslovni segment koji je nužan za opstanak na tržištu i pružanje cjelovitih logističkih usluga. Strateški je plan, naime, ulazak u segmente transporta, skladišta, manipulacije teretom, male dorade robe, prepakiranja itd. - U segmentu transporta imali smo jedan do dva milijuna eura godišnjih troškova, a u sljedećim godinama time ćemo ojačati konsolidirane prihode i znatno proširiti bazu klijenata koji trebaju punu uslugu. Također, tom akvizicijom izravno utječemo na razvoj jednog većeg logističkog, trgovačkog i proizvodnog projekta u industrijskoj zoni Podi, nedaleko od Šibenika. Ta lokacija nam je strateški važna za razvoj logističkog smjera iz Dalmacije jer držimo 50-postotni vlasnički udjel u Luci Šibenik - kaže Bačelić.Iako je takva diverzifikacija strateški opravdana, mali dioničari osporavaju način na koji je konkretna akvizicija provedena. Naime, Vlačić navodi da je Transadria 50 posto udjela u TIP-u, čiji je temeljni kapital 2007. godine iznosio 520 tisuća kuna, kupila od Predraga Bulata za čak 32 milijuna kuna što akviziciju čini neopravdano skupom. Potom je dijelom tih sredstava Bulat kupio više od 10 posto dionica Transadrije koje se sada, kaže Vlačić, nalaze pod skrbničkim računom Zagrebačke banke. Slučaj s prodajom trezorskih dionica tvrtki Vrni još je zanimljiviji jer je ta tvrtka u međuvremenu završila u stečaju. Sredinom 2008. Transadria je prodala tisuću trezorskih dionica tvrtki Vrni, proizvođaču i trgovcu voćem i povrćem, koja je u tu namjenu podigla kredit u iznosu više od pet milijuna kuna, a Transadria je izdavanjem vlastite mjenice garantirala za povrat tog kredita. No, kada Vrni kredit nije otplatio, on je mjenicom naplaćen od Transadrije što znači da je ona, ističe Vlačić, protuzakonito financirala stjecanje vlastitih dionica od strane treće osobe, a u kasnijem poslovanju s tvrtkom Vrni izgubila dodatnih pet milijuna kuna u vidu nenaplativh potraživanja.

Trezorske dionice

Uprava je Transadrije u odgovoru na pitanja o trezorskim dionica napisala samo ‘da su dionice uvijek prodavane po znatno boljim cijenama nego na burzi’. Kao što se vidi iz obavijesti na Zagrebačkoj burzi posljednjih godina, Transadria gotovo svakog tjedna pomalo kupuje vlastite dionica pa ih, obično prije skupštine, prodaje u većim paketima. Projekt kupnje građevinskog zemljišta u industrijskoj zoni Kukuljanovo, gdje Transadria planira graditi poslovno-skladišnu zgradu i preseliti većinu osoblja iz središta grada te tako optimalnije koristiti nekretnine, u Upravi vide kao potez koji će pozitivno utjecati na novčani tok. Mali dioničari pak ponovno prosvjeduju protiv visoke cijene koja je plaćena za tvrtku SBE Primus (2,1 milijun eura), vlasnika 13 tisuća četvornih metara u zoni Kukuljanovo.Prema konsolidiranom izvješću, grupa je u prošloj godini ostvarila gubitak od 7,9 milijuna kuna u odnosu na dobit iz 2007. od 13, 7 milijuna kuna, iako su poslovni prihodi tijekom prošle godine porasli oko 30 posto. Uprava pad rezultata objašnjava izostankom prihoda od projekta Tower centar Rijeka iz kojeg Transadria još potražuje oko 25 milijuna kuna, a rast zaduženosti (koeficijent 0,62) objašnjava se investicijskim ciklusom. - Uskoro očekujemo pozitivne efekte investicija u koje smo ušli, no kada bi se bilanca promatrala pod pretpostavkom revalorizirane imovine, realna zaduženost ne bi iznosila ni 20 posto - kaže Bačelić. Revalorizacija imovine još nije napravljena jer bi zbog toga, objašnjavaju u Upravi, njezina vrijednost u bilanci znatno porasla što bi povećalo trošak amortizacije i poreza na dobit.

Dva ovisna društva

Transadria još nema kontrolu nad ovisnim društvima Transar iz Sarajeva i Transjug iz Bara, a pitanje povrata imovine iz BiH, Srbije i Crne Gore u okrilje matice počelo se aktualizirati razgovorima s odvjetnicima.Transadria trenutačno zapošljava 414 radnika, a optimalan broj ne bi smio prelaziti 250. U prošloj i ovoj godini radi se na smanjenju njihova broja što povećava i troškove poslovanja. Glede carinskog posredovanja Transadria je među tri najveća špeditera, iako nema podataka o tržišnom udjelu, a cilj je ove Uprave smanjiti prihode od carinskog posredovanja na 10 posto do ulaska u EU. Budući da u ostale djelatnosti Transadria tek ulazi, pitanje je kako će završiti proces restrukturiranja. Nedvojben je pak nastavak nemilosrdne borbe između aktualne Uprave i NO-a s malim dioničarima, u kojoj će pobjednika odrediti HFP.