U svakom problemu krije se i dobra prilika

Piše: Tatjana Divjak
www.tatjanadivjak.hr

Rokovi su kratki, a ciljevi visoki. Treba ostvariti visok rast, prodati x komada, zaraditi xxx novca, odraditi posao na bezbroj ‘gradilišta’. Samosažaljenje pritom ne donosi rješenje

Nekoliko sam tjedana provela s majstorima u stanu i nadgledala radove koje je bilo nužno izvesti. Shvatila sam da će posao trajati dulje od planiranog i odlučila se prilagoditi situaciji, izabravši da u problemima koji bi mogli iskrsnuti potražim priliku za učenje i stjecanje novog iskustva. Bila sam prilično iscrpljena svakodnevnim angažmanom na 'gradilištu' i negativnim posljedica boravka u prašini, no istodobno sam uistinu uživala u prilici da upoznam svijet s kojim se ne susrećem svaki dan - svijet ljudi koji žive od svojih ruku, ljudi koji satima stoje na nogama radeći težak posao. No umorne noge nijed-nom nisu spomenuli. Svi su se odreda žalili na iste stvari na koje se žale i menadžeri s kojima individualno radim kao trenerica. Previše rade, kada dođu kući nakon posla preumorni su, a financijska im naknada nije dovoljna; smeta im to što ih 'gazda' ganja da odrade još jedan posao nakon radnog vremena; ili što su prisiljeni i sami tražiti dodatni posao jer im primanja ne omogućavaju pokrivanje sve većih troškova života.

Ni menadžerima, ni majstorima nije lako, iako se livada uvijek čini zelenijom s druge strane ograde. Svi imamo previše posla, prevelik broj obveza. Izloženi smo pretjeranu stresu, brzom ritmu i potrebi za stalnim prilagodbama. Rokovi su kratki, a ciljevi za ostvarenje do kraja godine, koje uprava ili ‘gazda’ postavlja, visoki. Treba ostvariti visok rast, prodati x komada, zaraditi xxx novaca, odraditi posao na bezbroj 'gradilišta'. A vrijeme leti... Kupci su sve zahtjevniji, tržišna konkurencija nemilosrdna, a rokovi neljudski kratki. Privatni život nas ne ispunjava, premalo se družimo s prijateljima, a i umor čini svoje. Mnogo je stvari koje nas muče. Ali, samosažaljenje nikome ne donosi rješenje. I, kao što vidite, svi imamo slične probleme i situacije.

A rješenje je i za menadžere i za majstore isto. Pokušati situacije koje donose probleme sagledati iz drugoga kuta, a ono što se ponavlja kao problem, riješiti ili prihvatiti da biste iz pouke ili novih uvida izvukli, zapravo, najviše koristi. Budimo, dakle, prilagodljivi unatoč kušnjama. Počnite tako da si postavite pitanje ima li stvari u životu s kojima se ne možete pomiriti, koje vam se često ponavljaju, situacije i krize koje niste u stanju ostaviti iza sebe učeći iz njih, nego u vama izazivaju otpor.

Ono što će vam dati pravi odgovor sadržano je u pozitivnom odgovoru na sljedeće pitanje: Jes-te li prilagodljivi? Znate li se prilagoditi situaciji i pokušati iz svega nešto naučiti? Vidjeti priliku, a ne samo problem? Bez obzira na naše iskustvo, zanimanje, status, primanja ili okolinu... Izvor mnogih teškoća u životu upravo je u nemogućnosti prilagodbe situacijama u kojima se zateknemo, ljudima s kojima surađujemo i očekivanjima koja imamo prema sebi i drugima. To valja promijeniti. Ali kako, pitate se.

Da biste postali prilagodljivi, prije svega je potrebno svladati prihvaćanje, ponajprije prihvaćanje ideje da vaša vizija svijeta i života i vizija drugih ljudi ne mora nužno biti ista, ali da usprkos tomu možete surađivati i zajedno živjeti. Suradnju ćete ostvariti tako da se uvijek pitate što je rješenje za tu osobu koje bi dalo rezultat za obje strane. I prihvatite da drugi možda imaju drukčije prioritete, stavove i spoznaje od vaših. Odustanite od svojih krutih shvaćanja i zahtjeva, prilagodite se drugačijem pogledu na svijet pokazujući da ga uvažavate - i tek onda reagirajte.

Prihvaćanje da stvari katkad ne mogu biti pod vašim nadzorom i da svijet zbog toga neće propasti sljedeća je lekcija. Uvjet bez kojega se ne može nalazi se u odgovoru na pitanje jesam li pokušao sve što je u mojoj moći i mojoj odgovornosti da riješim situaciju, obavim posao, odgovorim na zahtjev drugoga. I zatim pustite da drugi učini svoje. U tom slučaju prilogodba znači da situaciju, bez ljutnje i navaljivanja, prihvatite kao svoju odgovornost, ali i da drugi ljudi preuzmu svoj dio odgovornosti. No nema prilagodljivosti bez strpljenja. Samo strpljiv čovjek može u svakoj situaciji vidjeti priliku za rješe-nje nečega što je važno za kvalitetu njegova života, a za to je često potrebno vrijeme.

Odbijete li naučiti biti prilagodljivi i tvrdoglavo se držite 'svojih' ideja o tomu kako bi i što trebalo biti, moglo bi vam se dogoditi da postanete poput Don Quijotea, koji vjeruje samo u ono u što želi vjerovati i svijet vidi sasvim drukčije od drugih. Idealist koji juriša na vjetrenjače, osuđen na neizbježni zaključak da je život veliko razočaranje. A može biti i drugačije. Budite, stoga, prilagodljivi i ne jurišajte na vjetrenjače.

 Kraj