Ulagači i dalje okrenuti Istoku

Nakon buma direktnih stranih ulaganja 2000. godine, bilježio se pad sve do prošle godne. Ponovni rast zahvaljuje se prije svega ulaganjima u zemlje u razvoju koja su rasla 41 posto

Kina, Indija i Istočna Europa postale su najatraktivnije destinacije za direktna strana ulaganja (FDI), pokazalo je istraživanje za 2005. godinu A.T. Kearneya, jedne od vodećih svjetskih tvrtki za strateško savjetovanje top managementa.

Istraživanje, provedeno anketiranjem izvršnih direktora najvećih svjetskih kompanija, pokazalo je kako su prvi put nakon 2000. godine FDI ostvarile rast na 648 milijardi dolara i to isključivo zahvaljujući ulaganjima u zemlje u razvoju, gdje je u 2004. godini uloženo 268 milijardi dolara, što je čak 41 posto više nego godinu dana ranije. U istom razdoblju, razvijene zemlje bilježe pad stranih direktnih ulaganja, za 14 posto, na 380 milijardi dolara.

Rast FDI-a tijekom 2004. godine, podudara se s anketiranjem čelnika vodećih svjetskih kompanija, koje je također proveo A.T. Kearney, kada je čak 70 posto anketiranih izvršnih direktora izrazilo veći optimizam u vezi sa svjetskim gospodarstvom u odnosu na godinu prije. No, istraživanje za 2005. pokazuje da je tek 36 posto optimistično glede budućnosti globalne ekonomije, ali i gotovo isto toliko, njih 31 posto izrazito je pesimistično. 

Sigurniji novac na računu

Direktna strana ulaganja dosegla su rekordnu razinu 2000. godine kada je investirano čak 1,4 bilijuna dolara, otkada su se ulaganja prepolovila. Otprilike 65 posto globalnih investitora povećalo je svoje novčane pozicije od terorističkih napada na njujorške blizance, dakle od 11. rujna 2001. godine.

Razlozi za to su mnogobrojni, ali čak 60 posto ispitanika ističe kako je primarni razlog poboljšanje bilance, dok oko trećine ispitanika drži kako je pametno imati povećanu rezervu u gotovu novcu (ili novčanim ekvivalentima) kako bi se osigurali od narednog negativnog ciklusa, kao i zbog povećanog rizika kod ulaganja. Podjednaki broj ispitanika navodi razlog većih rezervi novca radi sve učestalijih pritisaka dioničara (primjerice koji žele veću dividendu).

Posljedica toga je da američke kompanije drže čak 1,3 bilijuna dolara u gotovini i likvidnoj imovini, što predstavlja 10 posto ukupne aktive američkih kompanija. Tako velika razina gotovog novca zapravo samo čeka na prave investicijske prilike, na što uostalom upućuju izjave ispitanika, poput primjerice europskog proizvođača bijele tehnike koji kaže da njegova kompanija prikuplja gotovinu radi budućih akvizicija.

Slične izjave mogle su se čuti i od američkih, te azijskih kompanija. Doduše, svaki iole obrazovaniji poznavatelj financijskog tržišta zna kako je bilo koja kompanija bogata gotovinom privlačna meta za neprijateljsko preuzimanje, a osim toga skupljanje „keša“ automatski povlači za sobom i rizik od gubitka tržišnog udjela.

I dalje poželjna Kina

Interesantno je kako politički rizik u ulagačkom kontekstu, iako i dalje na visokom mjestu, nije toliko više aktualan, kao prije tri godine. Kada je to u pitanju, čelnike kompanija najviše brinu zakonodavne, odnosno vladine odluke koje bi bile štetne po njih u zemljama gdje investiraju, zatim tečajni rizik, a na posljednjem mjestu nalazi se politička i socijalna previranja, kao moguća prijetnja aktualnim i/ili potencijalnim investicijama.

Kada govorimo o poželjnim destinacijama, nije iznenađenje da Kina i dalje stoji na vrhu ljestvice, i to četvrtu godinu zaredom. Isto tako nije novost da Indija postaje sve zanimljivija stranim ulagačima (neki tvrde da Indiji tek predstoji „boom“ koji se dogodio Kini prije  nekoliko godina). Konkretno, 2004. godine dotok stranih investicija u Indiju bio je 5,3 milijardi dolara, u usporedbi sa ulaganjem u Kinu od 60,6 milijardi dolara.

Očito je da Indija tek treba dosegnuti kritičnu masu za ulaganje, jer se s reformama za poticanje ulaganje započelo tek 1991. godine, Naprotiv, Kina je to učinila još 1979. godine. Osim Kine i Indije, globalni ulagači po prvi put nakon 1998. drže kako je upravo Istočna Europa najatraktivnije mjesto za ulaganje, gdje se ističu  Poljska i Rusija. Naprotiv, SAD je po zanimljivosti za ulagače pao sa drugog na treće mjesto, dok Velika Britanija i dalje drži četvrto mjesto na ljestvici najpoželjnijeg prostora za ulaganje. 

Što privlači ulagače

Što točno privlači ulagače na ova odredišta? U prvom redu, navedene destinacije interesantne su kao izvori inovacije, te predstavljaju atraktivne lokacije za istraživanje i razvoj (R&D). Paralelno s tim, gotovo polovica ispitanika planira povećati izdatke za istraživanje i razvoj tijekom iduće tri godine, a tek 3 posto iste planira smanjiti. Također, čak tri četvrtine ispitanika planira povećanje izdataka za istraživanje i razvoja plasirati upravo u Aziji, te Istočnoj Europi.

Tek jedan od pet ispitanika planira povećati  troškove R&D na području Sjeverne Amerike, te Zapadne Europe, dok gotovo isti broj ispitanika planira smanjiti troškove R&D na tim lokacijama. Razlozi zašto su top tri lokacije toliko interesantne  za ulaganje u R&D leže ponajprije u nižim troškovima u odnosu na one koje bi ostvarili u razvijenim zemljama, zatim raspoloživost i kvaliteta lokalne radne snage, te zaštita intelektualnih prava – gotovo polovica ispitanika navodi ove razloge kao najvažnije prilikom odlučivanja u izbor lokacije.

Kvaliteta sveučilišta i istraživačkih centara na četvrtom je mjestu po važnosti, dok je raspoloživa informatička infrastruktura na petom mjestu, za 46 posto te 42 posto ispitanika, respektivno. Oko jedne trećine anketiranih globalnih investitora vjeruje da je zakonodavni okvir, reference za inovaciju i kreativnost, te prilagođavanje proizvoda i usluga  kupcu najvažniji za ulaganje.

Kada promišljamo o tome kako učiniti Hrvatsku što primamljivijom za ulagače apsolutno treba barem razmisliti o ovim odgovorima, kao i o tome da tek 28 posto njih drži da je veličina tržišta najbitnija prilikom odlučivanja kod ulaganja.

Među najzanimljivijima - Poljska

Kada smo već kod Hrvatske, gotovo cijela naša regija postaje izrazito važna za buduće ulaganje. Tako je Poljska na visokom petom mjestu, Mađarska na 11-tom, Češka na 12-tom, Turska na 13-tom i Rumunjska na 25-tom mjestu. Sve navedene zemlje, izuzev Poljske značajno su porasle na rang-listi.

Dakako da članstvo, pa čak i pregovori za članstvo u EU itekako podižu rejting neke zemlje u očima investitora, što se vidi na primjeru Rumunjske i Turske, koje su se prvi put pojavile na prvih 25 pozicija top destinacija za ulaganje. Dodatni razlozi za ulaganje, su relativno brže stope gospodarskog rasta, niži stope poreza na dobit, te općenito niži troškovi proizvodnje.

Ulagači u komunikacijski sektor su najoptimističniji upravo na području Istočne Europe, pri čemu je Poljska na prvom, Mađarska na drugom mjestu, Baltičke države na četvrtom, Češka na petom, Slovačka sedmom, dok je Hrvatska na visokom 15 mjestu za ulaganje u telekomunikacijski biznis. Mi smo se to i osvjedočili ulaskom niza fiksnih i mobilnih operatera liberalizacijom tržišta. 

SAD vodeći investitor

Zanimljivo je da SAD gubi draž kod investitora paralelno s rastom atraktivnosti zemalja, uvjetno rečeno na istoku. I dok bi većina vjerojatno pomislila da je pad investicija uglavnom prisutan u istraživačkom sektoru, zapravo se događa u financijskom sektoru.

Prema istraživanju A.T. Kearneyju, SAD je bio na drugom mjestu u financijskom sektoru 2004. godine, a 2005. tek na šestom mjestu. Više od trećine izvršnih direktora u osiguravajućem sektoru su više nego negativni prema američkom tržištu, što je vjerojatno odraz destruktivne sezone uragana u SAD, čiji je ceh ove godine iznosio više od 70 milijardi dolara.

Nadalje, čini se da su ulagači iz sektora elektronike, prehrambene i tekstilne industrije sve manje spremni investirati u SAD, kojeg su prošle godine rangirali na osmo mjesto prema atraktivnosti, dok je prema istraživanju 2004. godine SAD bio na trećem mjestu.

Umjesto toga izvršni direktori iz navedenih sektora drže da je bolje uložiti u Kinu, Indiju, Brazil, Rusiju, Poljsku, Meksiko i Mađarsku. Iako ulaganja u SAD očito padaju, ulaganje iz te zemlje raste. Čak štoviše, Uncle Sam je vodeći svjetski investitor, sa uloženih 229 milijardi dolara protekle godine, što predstavlja čak trećinu ukupnih stranih ulaganja.