Umjesto nafte i plina, okrenimo se ugljenu

Rješavanje tehnologije obrade koja osigurava minimalne emisije štetnih tvari vraća ugljen na svjetsku scenu. Potrošnja ugljena raste, a raste i ulaganje u tehnologije njegova korištenja

Razgovarao: Hrvoje Mateljić
[email protected]

Akademija tehničkih znanosti Hrvatske već neko vrijeme dodjeljuje godišnju nagradu Rikard Podhorsky za osobito vrijedno znanstveno-stručno dostignuće u protekle tri godine s primjenom u gospodarstvu. Ovogodišnji dobitnik je Alfredo Višković, direktor razvoja HEP-a i stručnjak koji je u svojih 30-ak znanstvenih članaka i nekoliko knjiga analizirao odnose i međuutjecaje tehnologije i društva. Taj u Hrvatskoj neobičan spoj znanstvenoga i humanističkog pristupa vidljiv je i u dva doktorata Alfreda Viškovića: jedan je tehnički, s Fakulteta elektronike i računarstva, a drugi, u pripremi, s područja informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu. Nagrada i njegov dosadašnji rad bio je povod da s dr. Viškovićem razgovaramo o energiji danas, ali i onome što nas čeka u budućnosti.

• Kakva je energetska situacija u Hrvatskoj danas?
- U Hrvatskoj postoji stabilan energetski sustav, imamo više od 4.000 megavata instalirane snage, samostalno proizvodimo 45, a uvozimo 55 posto potrebne energije i okrećemo se korištenju obnovljivih izvora. Kombinacija svih proizvodnih tehnologija električne energije može se usporediti s šahovskom igrom: svaki pomak bilo koje proizvodne jedinice u sustavu utječe na sve ostale. Zato pri promišljanju o gradnji novih proizvodnih jedinica, koje nužno moramo graditi među ostalim i zato da bismo osigurali dugoročnu stabilnost energetskog sustava, moramo uzeti u obzir sve činitelje koji utječu na taj sustav u cijelosti.

Moramo napraviti ozbiljnu analizu stanja, koja jedina može osigurati optimalno rješenje. Upravljanje mogućim rizicima valja prepustiti struci, što naravno ne znači da u obzir ne treba uzeti i mišljenje građana. Istodobno, pri donošenju mišljenja važno je uzeti u obzir njihov dugoročni utjecaj na opskrbu električnom energijom društva u cijelosti. Svi ipak očekujemo da uvijek imamo struju u utičnici, ali ne smije se zanemariti niti činjenica da se ta struja negdje mora proizvesti. Možemo shvatiti da se pojedine grupacije građana bune protiv gradnje novih objekata iz razloga percepcije rizika, jer rizici objektivno postoje. Neugodna iskustva s prijevozom nafte ili LNG-a te nuklearnim nesrećama poput Černobila stvorila su percepciju lošeg upravljanja rizikom. Međutim, rizik se može kontrolirati, ali tako da se svi educiramo i budemo sigurni u vlastito znanje.

• Znači, postoji nesrazmjer između očekivanja sigurne opskrbe energijom i otpora gradnji novih elektrana?
- Tako je, ali to je problem prisutan u cijelom svijetu. Nova vizija energetske strategije budućnosti morala bi biti iznad razine emocionalnosti. Mi smo emotivno vezani uz lošu kombinaciju proizvodnih jedinica. Možda smo pozitivnije vezani uz neki obnovljivi izvor, međutim moramo nadići tu emocionalnu razinu poimanja i ući u pravu analizu.
Bez edukacije, razvoja znanosti, istraživanja i inovacija nećemo doći do optimalne energetske situacije. Danas nismo suočeni s problemom energije, naš je problem kako je pretvoriti u drugi oblik energije, a rješenje je u tehnologijama koje omogućuju pretvorbu energije u neki drugi oblik.

Da bismo posjedovali tehnologiju, moramo je sami razviti, čime ulazimo u područje znanja, istraživanja i inovacija, ili pak moramo istu tehnologiju u obliku know-howa uvoziti iz inozemstva pri čemu moramo riješiti problem prilagodbe tehnologije našem području odnosno akulturirati je. Problem energetike u našoj i ostalim državama nije problem poimanja energije, nego je problem znanja, istraživanja, edukacije i inovacije različitih tehnoloških procesa da bismo došli do energetski stabilne situacije.

• Čini se da se percepcija već mijenja: nuklearna energija postala je manji bauk zbog globalnog zatopljenja.
- Problem CO2 i globalno zatopljenje, koje smatramo najtežim mogućim ekološkim i energetskim problemom na svijetu, postavlja nove uvjete korištenja izvora energije. Zato EU (a i Hrvatska slijedi to pravilo) nastoji graditi što više obnovljivih izvora. Međutim, obnovljivi izvori mogu se usporediti s gazelom u odnosu na slonovski velika energetska postrojenja. Ako s proizvodne bilance skinete ‘slona’, ne možete ga sutradan zamijeniti gazelom to mora uvažiti energetski scenarij. Fosilna goriva poput nafte, plina i ugljena koristimo već 150 godina. Sada smo došli u neodrživu situaciju da se rezerve smanjuju, a potrošnja u svijetu raste.

Pretpostavka je da ćemo na taj način moći živjeti sljedećih 100 ili 150 godina, a onda više neće biti zaliha fosilnih goriva. Naše generacije uživaju povlasticu da koriste energiju koja postoji u zalihama. Prije 150 godina, većina ljudi radila je u poljoprivredi, a tercijarnog sektora nije bilo. Za 150 godina ponovno bismo mogli dospjeti u istu situaciju. Što nas može spasiti? Samo nova tehnološka rješenja za nove vrste proizvodnih jedinica. U prosjeku, u svakom proizvodu koji se na svijetu proizvede, 30-ak posto troška odlazi na energiju. Zato se može reći da su autori poput Hunntingtona u pravu kad upozoravaju na krah civilizacije i zbog energije. Pod civilizacijom podrazumijevamo situaciju u kojoj svaki pojedinac raspolaže dovoljnom količinom energije da može zadržati današnji standard.

• Govorite o nestanku fosilnih goriva za 150 godina. Koji će energent dominirati nakon isteka tog razdoblja?
- Podatak o 150 godina odnosi se na prosjek. Zalihe nafte dovoljne su za sljedećih 60 godina, nukelarnog goriva 50 do 60 godina, ugljena 250 godina. Dakle, u prosjeku je tako. Pitanje je koje ćemo fosilno gorivo u budućnosti koristiti. Sada se mnogo govori o budućnost energije na osnovi vodika kojega nema u prirodi. On je nusproizvod drugih energija. Da bi se proizveo vodik mora se potrošiti određena količina energije. To je model leoparda. Leopard se hrani drugom životinjom, ali prije nego krene u potjeru za njom mora u mozgu procesuirati hoće li potrošiti manje energije u lovu nego što će je dobiti kad pojede žrtvu. Dakle, pitanje je hoćemo li potrošiti više energije proizvodeći vodik nego što ćemo je od njega dobiti.

Danas je situacija u tom pogledu vrlo kritična, ali naravno da ćemo razvojem tehnologije i povećanjem efikasnosti postrojenja u budućnosti možda efikasno moći dobiti vodik. Isto vrijedii za upotrebu samooplodnih reaktora u elektranama koristeću uran 238 što tu vrstu energije čini gotovo neograničenom za vjetroelektrane i za geotermalne elektrane. Ti objekti sami po sebi sada su na rubu izvodljivosti. Treba im javna materijalna potpora. Danas u svijetu postoji niz institucija koje u jednom dijelu daju istu prognozu energetske budućnosti, ali se u manjem dijelu razlikuju u korištenju tehnologija. Indikativan je primjer europsko razmišljanje o korištenju ugljena uz istodobnu zaštitu okoliša, tako da se CO2 deponira u podzemlje.

Američka tehnologija ide u smjeru da se CO2 izdvaja iz ugljena prije nego uđe u proces. Ta će pitanja u budućnosti odrediti isplativost ugljena. Ipak, postoje definirani planovi da će u sljedećih 50 godina nafta igrati važnu ulogu, da će plin biti još važniji, da će rasti potrošnja ugljena, međutim, da će se istodobno nastojati upotrijebiti čim više obnovljivih izvora energije. Istodobno, kontrola rasta potrošnje nije moguća. Nitko se od ljudi ne želi odreći potrošnje energije: svi se vozimo u prevelikim automobilima koji previše troše. Ide se na modele racionalizacije potrošnje, ali ne na smanjivanje potrošnje.

• U Hrvatskoj se posljednjih godina intenzivno ulaže u plin, a jedan od najvećih projekata trebao bi biti LNG terminal. Što mislite o toj strategiji?
- LNG terminal je izuzetno potreban na ovim prostorima jer oni predstavlja novi izvor energije i svaka zemlja, imamo li na umu iskustva iz prošlosti, mora posjedovati diverzificirane izvore energije. Nije strateški dobro, štoviše katastrofično je da se energetika bilo koje zemlje oslanja na samo jedan tip energenta. Tako bi oslanjanje isključivo na plin u Hrvatskoj bilo izuzetno loše jer je plin na ovim prostorima geopolitički definiran tako da dolazi ili iz ruskog, azijskog ili u budućnosti sjevernoafričkog područja. Dakle, plin je kontrolabilan geopolitički s točke tuđih gledišta. Nafta je skupa i problematična uz naporednu zaštitu okoliša i sve se manje koristi u proizvodnji električne energije. I ugljen je kao i nafta i plin u manjoj mjeri problematičan s aspekta zaštite okoliša ali rješavanje tehnologije obrade ugljena koja osigurava minimalne emisije štetnih tvari, ponovno vraća ugljen na svjetsku scenu.

Ugljen je vrlo aktualan i njegova potrošnja raste, a raste i ulaganje u tehnologije njegova korištenja. Plin je defniran cijevima kojima prolazi, nafta je definirana politikom OPEC-a, a ugljen je jedino fosilno gorivo koje ostaje politički neuvjetovano. Ima ga u mnoštvu zemalja u svijetu, kupuje se na različitim burzama, nema problema u transportu niti je pri transportu opasan za okoliš. Dobro je u energetskoj strategiji imati ugljen kao jedan od elemenata diverzifikacije. Isto vrijedi za LNG čiji izvor predstavlja još jednu slobodu u energetskoj bilanci države.

• Od sljedeće godine počinje potpuna liberalizacija tržišta eletrične energije. Hoće li to otežati proces strateškog razvoja?
- Problem razvoja novih izvora nije problem jedne tvrtke. Koncentracija problema pri dobivanju dozvole za gradnju bilo koje proizvodne jedinice leži u prostornom sustavu države. Ako se dobije lokacija na bilo kojem dijelu hrvatskog teritorija za bilo koju vrstu energenta, HEP ili bilo koja druga energetska tvrtka će graditi proizvodni pogon. Takva je situacija i u svijetu, gdje postoji tehnologija i kapital ali nedostaju lokacije. Ali problem lokacije i zaštite okoliša dovodi do sindroma ‘ne u mom dvorištu’. Zašto bi netko gradio elektranu u mom dvorištu kad je električna energija potrebna svima? Naravno da se pokušavaju novi pristupu lokacijama, da se imidž poboljšava ili pogoršava ovisno o vrsti proizvodnje električne energije i da svaki investitor mora zahvate u okoliš kompenzirati nekim beneficijama u smislu povećanja kompetitivnosti teritorija.

• Treba li nakon liberalizacije zadržati određenu kontrolu ili subvencioniranje cijene električne energije?
- Liberalizacija tržišta podrazumijeva i liberalizaciju cijena električne energije. Cijene električne energije u Europi danas ovise o cijeni na tržištu. Dakle, o ponudi i potražnji na burzama električne energije. Ni u Hrvatskoj nakon liberalizacije tržišta država ne može regulurati njezinu cijenu.

• Mogu li alternativni izvori energije, poput biodizela, etanola, vjetra, Sunčeve energije zamijeniti fosilna goriva?
- Europska unija dala je smjernice svog razvoja i naznačila cilj da u kratkome roku obnovljivi izvori čine 20 posto potrošnje energije u Uniji. Hrvatska će vjerovatno slijediti taj cilj, ali ponovit ću da obnovljivi izvori u sljedećih 20 do 30 godina ne mogu zamijeniti fosilna goriva. Obnovljivi izvori tek moraju dobiti jaku podršku da bi postali profitabilni. Oni se moraju razvijati, ali nisu energetsko rješenje za Hrvatsku kao ni za Europu u sljedećih nekoliko desetljeća. Iako je nužno svladati tehnologije proizvodnje biodizela, električne energije iz Sunčeve energije, geotermalne, biomase i ostalih koje će pridonositi rješenju energetskih pitanja.

• Kako bi se onda Hrvatska trebala pripremiti za ovo razdoblje nakon što potrošimo svjetske rezerve fosilnih goriva?
- Trebali bismo ulagati u znanje, znanost i istraživanje kako bismo imali educirane i stručne ljude i kompetitivne udruge civilnoga društva koje mogu pratiti i razvijati tehnologiju, transferirati poznate tehnologije iz drugih zemalja u Hrvatsku, sagledati energetsku viziju budućnosti i odigrati tu šahovsku igru na optimalni način za Hrvatsku. Optimalna energetska situacija Hrvatske autonomna je situacija u zemljopisnim okvirima u kojima smo. Energetska strategija ne može se preuzimati od druge zemlje; ona je svojstvena kulturi i zemljopisnom položaju ovog naroda. Ukratko potreban je jedan intelektualni pokret koji bi nam dopustio da podignemo pogled iznad trenutačnih problema i iznad razine emocionalnosti radi stvaranja energetske vizije budućnosti.