Umjesto političara i sportaša, sportske objekte trebali bi voditi menadžeri

Iznos od 40 milijuna eura koji treba uložiti u stadion od 20 tisuća ljudi malo si koji grad u Hrvatskoj može priuštiti. No, ulagačku računicu mogli bi pronaći privatni investitori jer Zakon o športu predviđa privatizaciju sportskih klubova.

Pišu: Mislav Nekić i Amir Kulenović

Radovi na gradnji pet sportskih dvorana (Zagreb, Split, Osijek, Varaždin i Poreč  za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva, koje će se u siječnju 2009. održati u Hrvatskoj, u punom su zamahu. Zadarska dvorana Krešimir Ćosić dovršena je i već je ugostila sportaše i estradne umjetnike. Prvi dojmovi su odlični. Sportski klubovi, reprezentacije i građani dobili su najbolju opremu koja se na tržištu trenutačno može nabaviti. Uopće ne treba sumnjati da će i ostalih pet gradova, čije dvorane su još u gradnji, slijediti zadarski primjer. Međutim, gradnja dvorana samo je prvi korak. Održavanje sportskih objekata složen je i skup proces. Primjerice, troškovi za komunalije, grijanje, hlađenje i čišćenje beogradske Arene iznose 125 tisuća eura na mjesec. Ljudi koji dvoranu vode izračunali su da se dvorana treba napuniti minimalno 200 puta na godinu želi li se poslovati na nuli.  Cijena ulaznica ne smije biti niža od 20 eura. 

Natječaj za punu Arenu

Budući da će se hrvatski gradovi kao vlasnici dvorana uskoro susresti sa sličnim problemima postavlja se pitanje kako komercijalizirati dvorane da bi poslovale pozitivno i mogle početi vraćati dvije milijarde kuna koliko je uloženo u njihovu gradnju? Kako puniti dvoranu nakon Svjetskog prvenstva u rukometu? Svjestan da mu stotinjak sportskih objekata koji su u njegovoj nadležnosti posluju s gubicima, Grad Zagreb odlučio je pronaći partnera za upravljanje rukometnom Arenom. Uskoro se očekuje raspisivanje natječaja, a uz glavnu dvoranu kompleks uključuje 1.450 četvornih metara ugostiteljskih objekata, 880 četvornih metara poslovnih prostora. Uz rukomet u polivalentnoj dvorani kapaciteta 15 tisuća gledatelja moći će se igrati odbojka, mali nogomet, tenis, badminton i stolni tenis te organizirati natjecanja u gimnastici i borilačkim vještinama.  - Budući da je riječ o malom tržištu, tko pobijedi na natječaju od Grada će tražiti jamstvo da će određene klubove i događaje usmjeriti prema Areni odnosno da će sam Grad zakupiti određeni broj sati za korištenje dvorane - kaže Slavko Šimunović, poduzetnik koji se bavi sportskim menadžmentom. Svoje prste imao je i u Areni Zagreb koja je rađena prema njegovom projektu koji je ustupio Ingri i Trigranitu.Na pregovore u Zagreb Šimunović je doveo američku kompaniju AEG zainteresiranu za posao vođenja dvorane na Laništu. Smatra da lokalni igrači nemaju kapaciteta voditi takav posao jer često se na menadžerske pozicije postavljaju političari. Kao primjer navodi Beograd. Umjesto AEG agencije gradska vlast odlučila se upravljanje dvoranom prepustiti gradskoj tvrtki. Danas brogradska Arena ne može pokriti troškove komunalija pa je upitno kako će puniti dvoranu 200 puta na godinu.- Ako Zagreb za partnera odabere AEG, on bi od hrvatske metropole stvorio sportski brend i regionalno središte za kongrese, koncerte, gostovanja svjetskih sportskih momčadi i slično. AEG je vlasnik Lakersa, nekoliko američkih hokejaških klubova, ima ekskluzivne ugovore s poznatim osobama poput Davida i Victorije Beckham, Madonne te mnogih drugih. Sve događaje koji su se dosad održavali u susjednim državama AEG bi svojim vezama usmjerio prema Zagrebu - govori Šimunović.  

Platit će Grad

Dok se s jedne strane za upravljanje rukometnom dvoranom na Laništu natječu svjetske kompanije, postojećim sportskim objektima (hipodrom, bazeni Mladosti, klizališta na Šalati i Zagrebački velesajam, Dom sportova, Kutija šibica, dvorana Trnsko...) upravlja podružnica Zagrebačkog holdinga, tvrtka Upravljanje sportskim objektima koja je u 2007. poslovala s 44,5 milijuna kuna gubitaka. Dinamo, NK Zagreb i Cibona svojim objektima upravljaju samostalno, za što im Zagreb daje 38 milijuna kuna na godinu. Gordanu Pokrajčić, direktoricu Holdingove podružnice, upitali smo kako optimalno iskoristiti dvorane da bi mogle same sebe financirati? Odgovara protupitanjem: Kako poslovati pozitivno ako vam Grad Zagreb na Sljemenu organizira Snježnu kraljicu i ne pokrije 450 tisuća kuna za hotelski smještaj? Kaže da su takve stvari u njezinom poslu svakodnevica. - Zagrebački športski savez (ZŠS) određuje nama kao vlasnicima tko, kada i po kojoj će cijeni koristiti naše objekte. Mi kao vlasnici objekata zaduženi smo za održavanje i plaćanje. Apsurd je da energenti poskupljuju, a ZŠS određuje da se cijena sata klizanja u Domu sportova s tisuću kuna snizi na 800 - govori direktorica Pokrajčić.ZŠS ima budžet 198,5 milijuna kuna, a za korištenje objekata, umjesto 65 milijuna kuna za 2008., Holdingu je platio samo pet milijuna.
- Dom sportova koristi 19 klubova i šest saveza. Uz to, u njemu se održavaju sva velika sportska događanja. Prostora za komercijalizaciju nema previše jer da bismo iznajmili dvoranu za koncert mi iz nje moramo nekoga iseliti i pronaći mu alternativnu dvoranu. Iz tog razloga u 2007. ugostili smo 11 koncerata, a u ovoj samo šest. Problem je u tome što klubovi ne plaćaju svoje obveze. Njihova percepcija je da je riječ o gradskoj dvorani, a dosadašnja je praksa bila da se posluje prema načelu ‘platit će Grad’ - govori direktorica Pokrajčić. Smatra to neodrživim i za rješenje problema navodi određivanje realne cijene korištenja dvorana u koja će uz najamninu klubovi dijeliti i troškove režija. Reda treba uvesti i u iznajmljivanje 190 poslovnih prostora u sklopu sportskih objekata. Poučen loše sklapanim ugovorima iz prošlosti, Holding je u suradnji s Pravnim fakultetom sastavio ugovore prema kojima se zakupce koji ne ispunjavaju obveze može odmah izbaciti iz prostora koje koriste. Od studenoga 2007., kad je preuzela mjesto direktorice, pokrenuto je 20 sudskih postupaka. 
 

Rizično povjerenje

Na sličan način funkcionira splitska gradska tvrtka Javna ustanova športski objekti, koja oko godinu dana upravlja većinom sportskih objekata u Splitu. Problemi su identični zagrebačkima - previše klubova, a premalo dvorana. Svi žive od novca koji dolazi iz gradskog proračuna. Stipan Jurišić, ravnatelj Športskih objekata, kaže da se u posljednjih godinu dana mnogo napravilo na komercijalizaciji sportskih objekata.- Samo za koncert Iron Maidena na Poljudu zaradili smo 320 tisuća kuna, a koncert Deep Purplea na Gripama donio nam je 300 tisuća. Uz koncerte organiziraju se i sportska događanja i sajmovi. Cijena najma dvorane je od 30 do 50 tisuća kuna - kaže Jurišić. Budući da kao i većina gradova u Hrvatskoj nema kapaciteta, Split se za gradnju i vođenje sportsko-poslovnog kompleksa Spaladium Centra odlučio za javno-privatni model. Partner u projektu mu je tvrtka Sportski grad TPN (konzorcij u kojem su Konstruktor inženjering, Institut građevinarstva Hrvatske i Dalekovod). - U Hrvatskoj nitko od gradskih službi do vlasnika objekata nema iskustva u toj djelatnosti te bi samostalno upravljanje za njih bilo rizičan i poslovno neopravdan korak. Odlučili smo se posao upravljanja, održavanja, organizacije događaja i svih pratećih aktivnosti poput marketinga i promocije Spaladium Arene povjertiti iskusnoj inozemnoj tvrtki. Interes su pokazali globalni lideri AEG, Global Spectrum i Live Nation. Pregovori s Global Spectrumom iz SAD-a otišli su najdalje te bi ugovor trebao biti potpisan do kraja listopada - otkriva Vedrana Tudor (IGH), voditeljica projekta. Da bi takav objekt bio isplativ, mora biti multifunkcionalno rješenje. Zato je Spaladium Arena projektirana i opremljena visoko sofisticiranom opremom kako bi mogla ugostiti raznovrsne događaje iz područja sporta, kulture, zabave, koncerata svih vrsta, konferencija, korporativnih događaja, izložbi, sajmova i ostalih srodnih događanja i to različitih razina posjećenosti. Jedan od načina zarade jest i davanje dvorani komercijalnog imena. Vodeći ljudi Spaladium Arene potvrdili su nam da pregovaraju s nekoliko hrvatskih kompanija. Budući da takve prakse u Hrvatskoj dosad nije bilo, nisu nam znali reći koliko bi neka tvrtka trebala dati novca da dvorana nosi njezino ime.

Pravo na ime

Kao primjer uspješne suradnje može se navesti ugovor između agencije Sportfive i talijanskoga nogometnoga kluba Juventus. Naime, agencija je kupila ekskluzivno 15-godišnje pravo da na pročelje novoga Juventusova stadiona stavi ime svoje korporacije. Svoje će ime na stadion talijanskog prvoligaša Sportfive staviti odmah nakon završetka gradnje, u sezoni 2011./2012. Osim preuzimanja prava na ime stadiona, klub je i dogovorio zajedničko ulaganje u ostale VIP ponude u sklopu stadiona i organiziranje revijalnih utakmica. Christoph Odental, menadžer za upravljanje stadionima u Sportfiveu, smatra da će stadioni budućnosti u prvom redu imati funkcionalnost i tržišnu isplativost kao osnovni preduvjet za njihovu gradnju.- Pravo davanja sponzorskih imena stadionima, prihodi od gledatelja te razni VIP programi, kao i njihovo iznamljivanje za događaje poput koncerata, bit će osnovni čimbenici za ekonomsku isplativost te vrste sportskih građevina - smatra Odental. U sklopu planiranja gradnje novih sportskih borilišta važno će biti utvrditi minimalnu popunjenost, koja ne bi smjela pasti ispod 80 posto kapaciteta stadiona, te buduće prihode od dodatnih sadržaja, kao što su reklamiranje i dodatna ponuda hrane i pića. Prema Odentalovu izračunu, prosječan stadion trebao bi imati između 20 i 30 tisuća mjesta, za čiju bi gradnju trebalo izdvojiti do maksimalno dvije tisuće eura po stolcu. Tom računicom dolazimo do svote od 40 milijuna eura za stadion od 20 tisuća ljudi,što si malo koji grad u Hrvatskoj može priuštiti. No, privatizacijom sportskih klubova, predviđenom novim Zakonom o športu, mogli bi se pojaviti novi privatni investitori koji bi mogli pronaći financijsku računicu za ulaganje u takve kapitalne projekte.

Ništa bez jakih klubova

Iznajmljivanje dvorana sportskim klubovima, reprezentacijama i ostalim sportskim savezima te organizacija zabavnih programa rješenje je kako ostvarivati profit. Uvjereni su to i u zadarskoj dvorani Krešimir Ćosić, prvoj od šest dvorana koje se grade za potrebe rukometnog prvenstva. U gradnju i opremanje dvorane Krešimir Ćosić uloženo je 190 milijuna kuna izdvojenih iz gradskog proračuna. Uz glavnu, kompleks čine četiri višenamjenske dvorane, a početkom 2009. očekuje se otvaranje zatvorenog bazena. - Sportski centar Višnjik otvorio je svoja vrata potkraj svibnja rukometnim kvalifikacijama za Olimpijske igre u Pekingu. Bio je to prvi projekt. Nakon toga ugostili smo Davis Cup reprezentaciju i organizirali nekoliko koncerata - kaže Dino Bailo, direktor gradske tvrtke Sportski centar Višnjik. Dodaje da je očekivani rok povrata investicije 20 godina. Zadar je u povoljnijoj situaciji od drugih gradova jer ima košarkaški klub na čijim se utakmicama prosječno okuplja pet tisuća ljudi. Zagrebački, osječki, splitski i varaždinski klubovi ne mogu se pohvaliti takvom posjećenošću. Neven Buljan, direktor varaždinske dvorane, kaže da su upravo jaki klubovi s velikom posjećenošću temelj uspješnog poslovanja sportskih dvorana. Budući da Varaždin nema jake sportske klubove, dvorana u čiju je gradnju uloženo 195 milijuna kuna morat će pronaći nove izvore financiranja.
- Za komercijalizaciju moramo se okrenuti klasičnom iznajmljivanju i organizaciji sportskih događanja. Da bi to postao profitabilan posao upraviteljima dvorana trebalo bi dati više slobode u odlučivanju kome i pod kojim uvjetima iznajmljivati. Najvažnije je da ništa i nikome ne smije biti besplatno - kaže Buljan.
 
Financiranje riječkim obveznicama

Za razliku od Zagreba, Splita, Osijeka i Varaždina, koji su se odlučili za model javno-privatnog partnerstva, Grad Rijeka gradnju kapitalnih investicija odlučio je financirati drugačijim modelom. U gradnju kompleksa Bazeni Kantrida uloženo je 180 milijuna kuna, a većina je osigurana prodajom gradskih obveznica. Grad je iz proračuna dodatno uložio 55 milijuna kuna u prateću komunalnu infrastrukturu (vodosprema, pristupna cesta, uređenje plažnog pojasa). Gradska tvrtka Rijeka sport digla je kredit od 60 milijuna kuna za gradnju novog bazena za skokove u vodu, a Rijeka promet putem financijskog leasinga sagradio je javnu garažu s komercijalnim poslovnim prostorima.
 - Budući da je građen za potrebe sporta i rekreacije građana, teško je govoriti o komercijalizaciji. Dio investiran u gradnju garaže moći će se vratiti nakon 20 godina. Također, očekujemo prihode od ugostiteljskih objekata u sklopu kompleksa budući da je blizu gradske plaže i šetnice uz more te je sigurno da će ugostiteljske sadržaje koristiti i posjetitelji plaže. Samim time bit će zainteresiranih za najam prostora - kaže Zlatan Hreljac, direktor tvrtke Rijeka sport. Smatra da bi privatna agencija radila na povećanju vlastitog profita, na štetu sportaša. Iz tog razloga Grad Rijeka održavanje sportskih objekata povjerio je vlastitoj tvrtki koja će svaki višak prihoda investirati u održavanje postojećih objekata i gradnju novih.