Unatoč rastu BDP-a vrhunac nezaposlenosti očekuje se početkom 2010.

Nezaposlenost u SAD-u najveća je u posljednjih 26 godina, premašila je 10 posto, a Nacionalna udruga za ekonomiju tvrdi da će na dno pasti u prvom kvartalu sljedeće godine. Europa se drži u prosjeku, malo ispod deset posto, s time da je Španjolska već dosegnula 19,3 posto.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Nekoliko posljednjih mjeseci statistika je, bar kad je riječ o ekonomiji, ponovno postala prijateljica. Većina svjetskih ekonomija izašla je iz recesije i počela bilježiti sitne pluseve. U klubu sretnika nalaze se Japan, Amerika, Njemačka i Francuska, a od velikih još se čeka Britaniju, koja nije službeno prošla crtu. Ipak, iako se kratica koju se najčešće rabi posljednjih godinu dana - BDP - ponovno počela osjećati relativno dobro, to se ne može reći za zaposlenost koja i dalje pada poput Nijagarinih slapova. Najgore je što ni predviđanja stručnjaka ne sugeriraju brz oporavak te iznimno važne statistike o čijoj dobrobiti ovisi i cjelokupni oporavak. Jer ako dovoljan broj ljudi nije zaposlen, kaže ekonomska logika, onda nemaju relevantan prihod, zato ne troše. Ako ne troše, industrija nema za koga proizvoditi. I onda imate još nezaposlenih. Nezaposleni pak stvaraju dodatni trošak. Vrlo ružan začarani krug.

SAD je još početkom studenog upisao novi neslavan rekord u svoje krivulje i stupce. Nezaposlenost je dosegla najvišu razinu u posljednjih 26 godina skočivši na 10,2 posto, što znači da devet milijuna Amerikanaca trenutačno prima socijalnu pomoć. Uz to ekonomija nije izgubila toliko poslova u jednoj godini još od Drugoga svjetskog rata. Otkad je predsjednik Barack Obama preuzeo štafetu u siječnju ove godine, američka je ekonomija izgubila 3,5 milijuna radnih mjesta, odnosno ukupno 7,3 milijuna od početka recesije u posljednjem mjesecu 2007., kad je stopa nezaposlenosti bila danas nezamislivih 4,9 posto. Ipak, ovisi kako se gleda na stvari: trenutačna vlast tvrdi da je paketom poticaja od 787 milijardi dolara spašeno 640 tisuća radnih mjesta koja bi inače bila izgubljena. Predviđanja su različita, ali nijedno ne nudi brzu utjehu. Prema Nacionalnoj udruzi za ekonomiju iz prošlog mjeseca nezaposlenost će dno doživjeti tek u prvom kvartalu sljedeće godine, no to još, kaže njezina studija, ne znači eksploziju zapošljavanja, samo polaganu promjenu trenda. Drugim riječima, velika nezaposlenost obilježit će cijelu sljedeću godinu i ostati na otprilike 9,6 posto do posljednjeg kvartala. 

Neugodna iznenađenja
Ni drugi ne prognoziraju sunčano i toplo u novoj godini. Čikaški FED predviđa sličan razvoj događaja u ratu protiv nezaposlenosti uz neznatno drukčije brojke. Nezaposlenost bi vrhunac trebala doživjeti tijekom proljeća i zaustaviti se na 10,5 posto, da bi u najboljem slučaju pala na 9,5 posto prema kraju godine.
Ni u Europi nije mnogo bolje iako je aktivnost socijalne države osjetno ublažila negativne učinke drastičnog rasta nezaposlenosti. Na razini Europske unije, prema Eurostatu, nezaposlenost je uredno rasla od prosinca prošle godine sa 7,6 na 9,3 posto u listopadu ove. Aposlutna je rekorderka recesijom jedna od najteže pogođenih članica Unije Latvija, čija je nezaposlenost dosegnula zabrinjavajućih 20,9 posto u listopadu. I dok se posrtanje baltičkih ‘miceka’ moglo očekivati s obzirom na strukturu ekonomije ovisnu o vanjskom kreditiranju i investicijama, neugodno iznenađenje već je neko vrijeme jedna od prosperitetnijih zemalja Španjolska, koja ima drugu najgoru statistiku u Uniji, 19,3 posto nezaposlenih, uz, što je još gore, vrlo lošu makroekonomsku perspektivu za sljedeću godinu. Prema časopisu Economistu ta će zemlja biti jedna od rijetkih u Uniji koju i sljedeće godine očekuje pad BDP-a. Od velikih svi su osjetili recesijske škare na radnoj snazi, iako neravnomjerno.
Njemačka nezaposlenost, primjerice, rasla je, uzimajući u obzir kontekst, neznatnih 0,4 posto, sa 7,1 potkraj prošle godine na 7,5 potkraj ove. U njemačkom slučaju, doduše, valja imati na umu i to da država već neko vrijeme ima relativno veliku nezaposlenost u usporedbi s uobičajenim pokazateljima. Francuska se s druge strane opasno približila Americi, 10,1 posto potkraj 2009. s 8,5 u prosincu 2008., a Italija se zasad uspjela svrstati u tabor uspješnijih s porastom nezaposlenosti od jedan posto, sa sedam na osam.

Što je panika, a što višak?
Usprkos jednoj od gorih situacija u Europi Ujedinjeno Kraljevstvo nije zabilježilo toliko alarmantnu nezaposlenost poput npr. Francuza. U skladu s nekakvim prosjekom Unije nezaposlenost je porasla 1,9 posto, na 7,9 posto u prosincu ove godine. S druge strane prognoze za njih slične su onima u Americi. Krovno industrijsko udruženje CBI upozorilo je ovaj mjesec daradnike u Kraljevstvu očekuje daljnje rezanje radnih mjesta i smanjenje plaća uz napomenu da se ekonomija neće vratiti prijerecesijskom rastu još dvije godine. Zanimljivo, CBI je zaključio da je zemlja izašla iz recesije iako za to još nema službene potvrde, a vrhunac nezaposlenosti očekuje u trećem kvartalu 2010., kad bi bez posla trebalo biti otprilike 2,8 milijuna Britanaca.

Imajući na umu da zaposlenost načelno sporije reagira na promjene u drugim makroekonomskim pokazateljima, posebice na trend BDP-a, moglo bi se objasniti takvo puzanje statistike i zaostajanje za načelno pozitivnim trendom. Recesija sama po sebi jest uzrok velikog broja otkaza, no i mnogi su vjerojatno iskoristili priliku za istovarivanje radne snage koju su neko vrijeme smatrali viškom. Osim toga, kao jedan od razloga velike nezaposlenosti i tvrdoglavosti negtivnog trenda treba spomenuti paniku zbog izbijanja krize koja se poslije pokazala pretjeranom. Sumorna predviđanja i stvaranje općenito pesimističnog ozračja prouzročili su pretjerivanje u otpuštanju, što dokazuje podatak da niz kompanija u Americi trenutačno posluje na minimumu potrebne radne snage. Bivši šef FED-a Alan Greenspan primijetio je nedavno da su mnoge kompanije bile ‘veoma prestrašene’ i da sada jedva funkcioniraju s kosturom radne snage. ‘Razina zaposlenosti jedva je dovoljna za poslovanje.’ I učinci su varirali. Amerika, tradicionalno socijalno neosjetljiva, samo je produljila trajanje socijalne pomoći, a europske su vlade djelovale aktivnijim mjerama subvencioniranja radnog tjedna i povećanjem povlastica nezaposlenima. Sve u svemu, ne piše se dobro još neko vrijeme.