Unatrag 8 godina poslovanje 'ugasila' gotovo svaka druga banka

Ovih je dana Podravskoj banci  i službeno pripojena Požeška banka, pa je  naše financijsko tržište siromašnije za još jednu 'staru' banku. Statističari  kažu da je  u posljednjih osam godina  sa hrvatskog tržišta 'nestalo' čak 30 banaka, odnosno da im je broj  gotovo prepolovljen

    Od sredine 1998., kada ih je na hrvatskome financijskom tržištu bilo i najviše, čak 63,  do danas  je  poslovanje 'ugasila' gotovo svaka druga banka. Takav  scenarij  još prije punih osam godina  predvidjeli su i neki vodeći hrvatski bankari. Naime, na prezentaciji 'Rang-liste hrvatskih banaka za 1997.g.' ondašnji ( i današnji ) čelni čovjek Zagrebačke banke Franjo Luković  najavio je realnim  da do 2007. na hrvatskom tržištu opstane polovina od  tadašnjeg broja, odnosno najviše 30-ak banaka. Njegove su se najave i obistinile jer  su  trenutačno na tržištu aktivne samo 33 banke.

Najviše banaka ugasilo je poslovanje spajanjem više njih u jednu novu ili pak odlaskom u stečaj i likvidaciju. Podsjetimo, prije nekoliko godina čak 8 manjih (domaćih) banaka fuzioniralo se u dvije nove veće - Erste i OTP-banku. Na drugoj  strani, u posljednjih nekoliko godina u stečaj i likvidaciju otišlo  je gotovo 20-ak banaka među kojima i Glumina, Ilirija, Promdei, Kaptol, Cibalae, Županjska, a u novije vrijeme  i Primus te Križevačka banka. 

Jednako je važno i to da u Središnjoj banci našu bankarsku budućnost vide u daljnjim spajanjima i okrupnjivanjima te u o(p)stanku ukupno najviše 20-ak banaka, što bi, prema nekim procjenama, mogao biti i optimum za  naše tržište. Ostvari li se taj, sada već novi  scenarij - tek svaka treća  banka  o(p)stat će na tržištu do ulaska Hrvatske u EU. Jednako brzo kao što su se gasile,  naše su banke prelazile i u strano vlasništvo. Čak 95 posto ukupne (hrvatske)  bankarske aktive trenutačno je u rukama stranaca.  Ujedno, stranci i dalje kupuju domaće banke.

Tako su nedavno dvije talijanske banke preuzele dvije domaće, Banku Sonic i GKB-u, s time da potraga i za novima ne jenjava. Dijelom i zbog velika interesa ulagača  enormno je, posebice u podnje dvije godine - rasla  i raste  vrijednost gotovo svih  banaka. Danas dionica gotovo nijedne naše banke nije manja od trostruke vrijednosti uloženog kapitala. Na pitanje je li se spomenuti visoki nivo  preuzimanja domaćih od strane jačih inozemnih - talijanskih, austrijskih, mađarskih i francuskih  - bankarskih grupacija mogao  izbjeći – analitičari odgovaraju niječno.

No, ističu da se taj proces  mogao barem značajno usporiti. Da se Hrvatska odlučila na usporavanje prodaje barem nekih od saniranih  domaćih banaka - višestruko bi na  tom poslu i zaradila. Pri tome je ilustrativan primjer (austrijske) preprodaje Splitske banke novim francuskim vlasnicima i to po čak 8 puta višoj cijeni od one po kojoj su je ranije otkupili od države. Nesporno je i da  svaka od preostalih 10-ak velikih i 20-ak malih ili srednjih banaka, ima i odličnu poziciju na domaćemu financijskom tržištu.

Razlog tomu leži i u činjenici da one  imaju i svojevrsni monopol na tržištu, jer je danas u nas gotovo nemoguće osnovati i pokrenuti novu banku. Novih nekoliko manjih banka, poput Kovanice ili Banke Brod, nastalo je dokapitalizacijom iz bivših štedionica. Dakle, već punih 10 godina nije osnovana ni edna nova banka. Zato i ne čude procjene : sve što još postoji na bankarskom tržištu 'zlata je vrijedno', ili, pak, one brokerske : ne žuri se s prodajom još svega nekoliko preostalih (domaćih) banaka.

I premda se broj banaka u Hrvatskoj i dalje smanjuje,  nezahvalno  se, ipak, upuštati u procjenu dinamike njihova  budućeg  nestanka s tržišta. Bankari, pak, kažu kako bi,  umjesto administrativnih preporuka, bilo bolje da 'mjerilo i regulator svega, pa i budućeg broja banaka na ovim prostorima – bude tržište'.   (Nikola Prskalo)