Uprava Jadrana još jednom mora birati hoće li isplatiti plaće ili dobavljače

Ljetos je HFP Jadranu pozajmio 14 milijuna kuna za podmirenje obveza prema vjerovniku Vodovodu Žrnovnici, da bi odmah nakon toga Ministarstvo financija blokiralo račun poduzeća. Za tim su se poveli i ostali vjerovnici, pa je Jadranov račun usred turističke sezone dva tjedna bio blokiran

Piše: Željka Laslavić
[email protected]
Foto: Liderova arhiva

Odabirom novih članova Nadzornog odbora tvrtke Jadran d.d., koja se već 15 godina uvlači u sve veće dugove i obećanjem predsjednika HFP-a Vedrana Duvnjaka da će se uskoro riješiti imovinsko-pravni odnosi i započeti privatizacija, agoniji najveće crikveničke hotelijerske tvrtke nazire se kraj. Za tjedan dana najavljena je sjednica NO na čelu s novoizabranim predsjednikom Draganom Magašem, profesorom s opatijskog Fakulteta turizma i hotelijerstva i članom Vijeća Hrvatske turističke zajednice. Tada bi privremena Uprava trebala iznijeti kompletnu analizu tvrtke, na osnovu čega bi se išlo u daljnju privatizaciju.

Jadranovi gubici računovodstveno iznose 569 milijuna kuna (realne obveze su oko 400 milijuna), od čega se više od polovice iznosa duguje državi za poreze i doprinose, Erste banci 50 milijuna, radnicima 90 milijuna kuna i ostalim vjerovnicima koji svako malo blokiraju račun tvrtke. Ljetos je HFP Jadranu pozajmio 14 milijuna kuna za podmirenje obveza prema vjerovniku Vodovodu Žrnovnici, da bi odmah nakon toga Ministarstvo financija blokiralo račun poduzeća, s kojeg je prethodno skinulo pet milijuna kuna. Za odlukom Ministarstva poveli su se i ostali vjerovnici pa je Jadran usred turističke sezone ostao bez osam milijuna kuna i blokiranim računom na dva tjedna, tako da Uprava sada mora birati hoće li platiti radnike ili dobavljače.

Kolektivni ugovor donio 90 milijuna kuna duga

Nakon prosvjeda radnika Jadrana koji je u ožujku održan ispred zgrade HFP-a, Duvnjak je sindikalistima obećao hitni postupak dokapitalizacije spornih nekretnina, turističkog naselja Kačjak, čija se vrijednost procijenjuje na 50-ak milijuna eura i autokampa Selce, zemljišta koje spadaju u tehničku cjelinu poduzeća, ali nisu upisana u temeljni kapital prilikom pretvorbe. Nakon rješavanja pitanja spornih nekretnina krenulo bi se u raspisivanje natječaja za privatizaciju i prodaju dionica koje se nalaze u 80-postotnom vlasništvu države, odnosno Mirovinskog fonda i HFP-a. Članovi Sindikata Jadrana tvrde da se dio materijala koji je izuzet iz HFP-a prilikom akcije 'Maestro' još uvijek nalazi u rukama Državnog odvjetništva koje treba dati svoje mišljenje o zakonitosti pretvorbe.

O sudbini Jadrana raspravlja se intenzivno već dvije godine. Radna skupina za privatizaciju hotelskih tvrtki Kvarnera iznašla je rješenje za Imperial Rab i Liburnija Rivijeru, no za Jadran očito nema jednostavnog rješenja. Prije osam godina tadašnji NO zalagao se za prodaju polovine nekretnina i reorganizaciju tvrtke, kao što se napravilo kod spomenutih tvrtki, no Sindikati i navodno razni politički lobiji, tome su se protivili. - Nismo se nikada zalagali za prodaju imovine jer bi to značilo uništavanje branda i poduzeća. Vlasnik, u ovom slučaju država, mora snositi odgovornost za kompaniju, ona je imenovala tadašnje NO koji su postavljali nekompetentne uprave - tvrdi predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera (SIK) Bruno Bulić.

Kolektivni ugovor Jadrana možda je najbolji pokazatelj neracionalnosti poslovanja dosadašnjih uprava. U vrijeme zbrinjavanja izbjeglica u hotelske kapacitete koje je trajalo osam godina, radnicima su se isplaćivali regresi, božićnice i davala neispunjiva obećanja koja su radnici kasnije iskoristili i sada od Jadrana potražuju oko 90 milijuna kuna odštete. Prema izvještaju državne revizije iz 2003. ocjena postupka pretvorbe Jadrana je negativna, utvrđeno je da nisu realno procijenjene ni nekretnine ni oprema tvrtke. Uprave su dizale kredite po vrlo nepovoljnim uvjetima, uzimale kratkoročne pozajmice, opteretile sve objekte hipotekom i založile gotovo svu imovinu.

U nadolazećem procesu privatizacije neće se, prema tvrdnjama Duvnjaka, prodavati objekti, već dionice Društva:
- HFP neće dopustiti rasprodaju imovine, jer bi time dodatno otežali privatizacijski proces. Prvenstveno treba riješiti imovinsko-pravni status nekretnina koje je Jadran upisao u zemljišne knjige. Utvrđeno je da društvu ne pripadaju sve nekretnine, budući da nisu procijenjene u vrijednost temeljnog kapitala prilikom pretvorbe. Izdali smo i rješenje prema kojem je Autokamp Selce u vlasništvu HFP-a, koji će s njim raspolagati sukladno budućem Zakonu o turističkom zemljištu. Ukoliko bi država, kao jedan od vjerovnika, smanjila potraživanja, 'opraštanje' dugova u pravnom bi smislu značilo davanje državne potpore, a za takvo što rješenje o odobrenju trebao bi dati AZTN - objašnjava Duvnjak.

Vinka Cetinski nema vremena za Jadran

Od brojnih nekretnina koje je Jadran imao u svom vlasništvu, a riječ je o njih gotovo pedeset, do 2003. godine prodano je njih 24, po ukupnoj prodajnoj cijeni u iznosu od oko 114 milijuna kuna. Zbog velikog broja dospjelih obveza, kako bi se izbjegao stečaj, na brzinu je prodano još pet hotela, Therapia, Rivijera, Slaven, Ad Turres i TN Jadranka, vrijednih 130 milijuna kuna, no niti to nije bilo dovoljno da tvrtka 'stane na noge'. Najvećim promašajem u prodaji objekata smatra se TN Jadranka u Selcu koja je za oko 3,3 milijuna eura prodana tvrtki Dispomed. Na zemljištu Jadranke, na samom moru, izgrađeno je oko 200 stanova za prodaju, a svi radnici dobili su otkaze, iako su se kupci kupoprodajnim ugovorom iz 2003. s HFP-om obavezali na nastavak hotelijerske djelatnosti.

Gubici su se počeli gomilati i kada su uprave neracionalno dizale kredite od Riječke banke s vrlo nepovoljnim kamatama i poduzeće zadužile za prvih 100 milijuna kuna. Do prije deset godina Banka je bila i većinski vlasnik Jadrana, dok nije došlo do zamjena dionica s državom. Krivcem za najveće zaduženje tvrtke smatra se Ivica Jerčinović (mandat od 1995.-2001.), koji je u prvoj godini mandata tvrtku s 21 milijunom kuna dobitka doveo do 14 milijuna kuna gubitka. Posljednjih godina najviše se prstom upiralo u dosadašnjeg predsjednika NO Vladimira Paraščaka, s optužbama da nije bio kompetentan za donošenje bilo kakvih odluka i unatoč tome što je smjenio četiri uprave, stanje u tvrtki iz godine u godinu se pogoršavalo. Novoizabranom Magašu trebala se u NO pridružiti i kolegica s Fakulteta, Vinka Cetinski, no u zadnji čas je odustala jer, kako kaže, nema vremena za tako veliki angažman oko Jadrana.

Snježana Klaić - kandidatkinja za Upravu

- Sadašnja Uprava mora definirati 'krvnu sliku' tvrtke. Više puta smo razgovarali o budućnosti Jadrana i ako svi sudionici daju svoj maksimalan doprinos, s dobrim predsjednikom Uprave možemo privatizirati tvrtku - najavljuje Magaš, ne želeći spominjati tko bi mogla biti ta osoba. U kuloarima se priča da bi prema njegovoj preporuci čelnu funkciju mogla preuzeti Snježana Klaić, bivša članica uprave tvrtke Hoteli Novi u vlasništvu Brune Orešara, iako se njih dvoje nalaze u suprotnim političkim strankama.

Jadran svoje korijene vuče od samih početaka razvoja turizma u Hrvatskoj, 1964. godine, spajanjem samostalnih poduzeća Therapia, Miramare, Esplanade i Crikvenica, u novu tvrtku Jadran. Danas tvrtku čini devet hotela i autokamp Selce. Žiroračun društva je u blokadi 15 godina i gotovo sve nekretnine opterećene su hipotekama, fiducijarnim vlasništvom i u objekte se nije ulagalo više od 30 godina. U deset godina broj zaposlenih se više nego prepolovio, s 832 na današnjih 350, no ni to nije utjecalo na racionalnije poslovanje tvrtke.

Budući da su najveći vjerovnici Jadrana d.d. upravo država, radnici, lokalna samouprava, a realna vrijednost nekretnina procjenjuje se na oko 100 milijuna eura, dvostruko više od obveze Društva, SIK ne vidi racionalan i ekonomski razlog za odugovlačenje odluke o privatizaciji, osim ako za to nema dovoljno političke volje. Ukoliko se tvrtka ubrzo ne privatizira, SIK je najavio obraćanje Europskom parlamentu, te ostalim institucijama EU.