Upraviteljima više nije dopušteno angažiranje skupih odvjetnika

Određuje se najmanje jedan dan u tjednu za pristup stečajnih upravitelja sudu radi pribavljanja informacija, mišljenja, uputa, savjetovanja i slično

Prema Uputama, nedopustivo je angažirati skupe odvjetnike za zastupanje u stečaju, pa se tako gornjom granicom smatra 100.000 kuna za mjesečne odvjetničke troškove. Preporučuje se stoga unaprijed dogovoreni paušalni iznos, koji pak nije ograničen. S obzirom na to da stečajevi često traju godinama, i paušalni iznosi mogu biti znatan trošak

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Potkraj kolovoza predsjednik Visokoga trgovačkog suda donio je posebne Upute namijenjene stečajnim sucima trgovačkih sudova. Upute su dosta opsežne, riječ je o punih devet stranica teksta i teško se oteti utisku da samo njihovo postojanje znači i ocjenu da stečajni suci jako loše rade. To je možda i točno, ali bi bio daleko bolje da takvu ocjenu da neko stručno tijelo umjesto čelnika tog suda. Također, premda bi se trebale odnositi samo na sudsku upravu, dojam je da se Upute odnose i na stečajne upravitelje, makar se to iz naslova ne vidi. Premda je dvojbeno mogu li se Uputama regulirati područja izvan sudske uprave, nema sumnje da su donesene s dobrom namjerom i u mnogome pokušavaju napraviti reda u već poslovičnom 'neredu' stečajeva.

Tako Upute primjerice određuju kao obvezno organiziranje redovnih sastanaka stečajnih odjela, vođenje zapisnika i njihovu dostavu Visokom trgovačkom sudu, održavanje seminara, radionica i sličnog sa stečajnim upraviteljima s područja mjesne nadležnosti tog suda, najmanje jedan dan u tjednu za pristup stečajnih upravitelja sudu radi pribavljanja informacija, mišljenja, uputa, savjetovanja i slično. No, Uputama se također određuje da 'stečajni suci ne smiju svojim rješenjima (suglasnostima, odobrenjima i sličnim) zadirati u ovlasti koje su isključivo u rukama stečajnih upravitelja i na taj način preuzimati odgovornost za njihove postupke, obvezuju suce da rješenja o naknadi i nagradi dostavljaju određenim subjektima te zabranjuju da stečajni dužnik daje pozajmice trećima, što je nezakonito. Time se već zadire u ovlasti sudaca, odnosno sumnja u njihovo tumačenje zakona.

Detaljno propisani rokovi

Upute sadrže i točku pod naslovom Najvažniji zakonski rokovi koje su stečajni suci dužni poštivati. Tu je u 13 poddijelova vrlo temeljito naveden čitav niz rokova i sadržajno je to sigurno korisno. No, stečajni će suci rokovnik iz Uputa zacijelo shvatiti kao prigovor da ne vladaju suvereno svojom materijom, što je kao generaliziranje ipak teško prihvatiti. Naime, ako bi to bilo točno, onda bi trebalo postaviti i niz drugih pitanja, zaključno s razrješenjem. Postavlja se logično pitanje zašto se u edukaciji nije išlo i korak dalje, pa navelo nakon obveze postupiti na određeni način u određenom roku i što je učinak kršenja takve obveze.

Kad se pročita Sudski poslovnik, koji je sigurno u odnosu na Upute akt višeg reda i više snage, vidi se da se Upute bave i onim što je uredio (dobro ili loše) baš Sudski poslovnik. U tu skupinu pripada primjerice dio o oglasnoj ploči, pa Upute propisuju da oglasne ploče moraju na svim trgovačkim sudovima biti pregledne i ostakljene bez mogućnosti da osobe koje za to nisu ovlaštene dolaze u dodir s pismenima na njima oglašenim. Dok Sudski poslovnik u čl. 55. ima bitno drukčiju odredbu. Važno je naglasiti da je odredba iz Uputa sadržajno bitno bolja odnosno kvalitetnija, ali nije moguće zanemariti činjenicu da postoje neke nadležnosti, da postoji neka forma koju nitko ne smije zanemarivati, a najmanje sudovi, kao ni njihovi čelnici. Dakle, nije jasno zašto se nije potaklo na izmjene i dopune Sudskog poslovnika ako su se neka njegova rješenja pokazala lošima.

Rekorder s 82 istodobna stečaja

Kuloarski se već dugo priča o pogodovanim odvjetnicima koji u dogovoru sa stečajnim upraviteljima i/ili sucima zastupaju poduzeća u stečaju i naplaćuju ogromne iznose. U Uputama se navodi da je nedopustivo angažirati odvjetnike za zastupanje, posebno u slučaju većeg obima njihove tarife (primjerice 100.000 kuna za odvjetničke troškove na mjesec), te se preporučuje unaprijed dogovoreni paušalni iznos naknade. Poznato je, međutim, da stečajevi često traju godinama i paušalni iznosi, ako im nije propisano posebno ograničenje, mogu značiti mnogo veći trošak i problem od mjesečnih 100.000 kn, jer odvjetnički trošak u slučaju uspjeha u postupku snosi druga strana. Pritom, uopće se ne spominju stečajni upravitelji koji istodobno vode ogroman broj stečajeva (mediji su kao rekordera objavili stečajnog upravitelja koji je istodobno vodio 82 stečaja, od kojih na najvišem sudu 29), a nije se ni pokušalo provjeriti modele kao što je prikupljanje ponuda onih koji se jave kao potencijalni stečajni upravitelji (a dio njihove ponude bio bi i trošak zastupanja).

Uputama se ne rješava problem

U izradu Uputa je očito uložen veliki trud i one su u velikoj mjeri sadržajno prihvatljive i pozitivne. Velika je šteta što ono što Upute sadrže nije (osim onog što je baš sudska uprava) dano u drugom obliku, a da iza sadržaja stoji primjerice sjednica sudaca Visokoga trgovačkog suda. Treba reći da Upute ne mogu same po sebi promijeniti položaj ni stečajnih sudaca ni stečajnih upravitelja nego struka, uključujući tu posebno suce Visokoga trgovačkog suda i njihovog čelnika. Oni moraju učiniti stručni napor i putem Ministarstva pravosuđa artikulirati novelu Stečajnog zakona (možda i nekog drugog) s potpuno jasnim i argumentiranim prijedlozima za promjenu stanja. Da je tako, ne bi nam se događalo na brojim poljima (a tu je i stečajno pravo) da se uz veliku promidžbu usvajaju promjene u 2003. godini (primjerice u Ovršnom i Stečajnom zakonu) uz tvrdnje svih mjerodavnih od Ministarstva preko Vlade do Hrvatskog sabora kako su nove odredbe mnogo bolje od onih koje se stavljaju izvan snage, da bi nakon tri godine formalno isti i predlagatelj i donositelj s istom argumentacijom (ovo ne vrijedi, novo je bolje) ponovo usvojili, gotovo bez promjene, odredbe ukinute 2003. godine.