Uvozne provizije državnih dužnosnika uništavaju brodogradilišta i željezare

Splitskoj željezari bila je isključena struja zbog dugova dok su se gradili posljednji kilo-metri autoceste Zagreb - Split. Istodobno se u sjevernoj luci iskrcavalo građevinsko željezo iz Ukrajine koje je uvezlo nekoliko tvrtki iz Hrvatske. U jednoj su u vlasničkom odnosu bili i najviši državni dužnosnici

Razgovarala: Antonija Knežević
Foto: Željko Jelenski

Iako je tek godinu i pol na čelu Hrvatske udruge sindikata, Ozren Matijašević postao je prepoznatljiv po žestokim nastupima svojstvenim njegovu dalmatinskom temperamentu. Za razliku od ostalih sindikalnih vođa, većinu radnoga vijeka nije proveo u sindikalnoj fotelji. Dvadeset četiri godine radio je u brodograđevnoj industriji. Upravo zato smatra da se može lako staviti u položaj ugroženih radnika i najsretniji je kad je neposredno u akciji. Pregovaranje mu je, kao što sam kaže, strano, ali nakon što se u javnosti neposredno obrati premijeru s pozivom da se pokrene i uključi u restukturiranje brodogradnje, pregovarački stol je neminovan. S Ozrenom Matijaševićem razgovarali smo prošlog petka, netom nakon jednog takvog sastanka u Vladi, pa je, očito zadovoljan razgovorom, prema izvršnoj vlasti bio nešto blaži nego inače.

• O čemu ste razgovarali na upravo završenom sastanku u Vladi?
- Nakon što sam prošloga tjedna prozvao povjerenstvo da ne radi kvalitetno kad je riječ o restrukturiranju brodogradnje, u Vladi je hitno sazvan sastanak kojemu su nazočili članovi povjerenstva i premijer. Naloženo je da se intenzivira rad. Ovog bi se mjeseca Europskoj komisiji trebao poslati prvi draft restrukturiranja brodogradilišta, a nakon njihovih primjedbi, obećano je da će prijedlog restrukturiranja biti gotov do kraja ožujka.

• Što će sačinjavati taj draft?
- Na njemu će biti planovi pojedinačnog restrukturiranja svakog brodogradilišta podastrti sugestijama i kritici Europske komisije, a onda će prijedlog ponovno ići na usuglašavanje.

• Jeste li zadovoljni tim rješenjem?
- Jesam. Svrha mog istupa bila je intenziviranje rada na restrukturiranju, jer sam svjestan, kao i većina zaposlenih u brodogradilištima, da je ovo posljednja prilika za to. Bude li potrebno, opet ću javno kritizirati, prozivati...

• Hoće li taj prijedlog, koji će biti sastavljen do kraja ožujka, biti sličan onome koji je izradila konzultantska kuća HVB Global Shipping?
- Ista konzultantska kuća i dalje je u ulozi savjetnika. Ona je izradila tek prijedlog, a kad je on ugledao svjetlost dana, izazvao je žestoke reakcije javnosti jer se o njemu nije prethodno raspravljalo na povjerenstvu. Zasad od tog prijedloga nema ništa. A hoće li u daljnjem radu povjerenstva proizaći nešto iz tog prijedloga ili njegovih dijelova, ne znam.

• Što vam se posebno nije svidjelo u tom prijedlogu?
- U studiji mi se nije svidjelo to što ona nije uzela u obzir logiku postojeće sinergije brodogradilišta. I nikako mi se ne sviđa činjenica da država nije nametnula raspravu i o Viktoru Lencu, koji je nesumnjivi resurs. Vlada treba provoditi nadzor nad proizvodnim procesom. Pogotovo ključnim, kao što su nabava ili angažman kooperantske radne snage, jer se tim kanalima bespotrebno odlijevaju velika sredstva.

• Na to ste mislili kad ste govorili da su stotine ljudi postali milijunaši na račun brodogradilišta?
- Osobno poznajem desetak ljudi iz moje regije koji su radeći za brodogradilište i u brodogradilištu u posljednjih 16 godina dobrano unaprijedili svoje materijalno stanje, dok sve to vrijeme i splitsko i trogirsko brodogradilište grcaju u dugovima.

• Tko su ti milijunaši?
- Neću govoriti o njima jer me jezik već stajao sudskih odluka. Poslovne aktivnosti dobrog dijela najbogatijih Hrvata nisu stvorile pretpostavke za takvu osobnu imovinu, a ipak je imaju. To je dokaz da kontrolni mehanizmi ne funkcioniraju. Mislim na porezne organe, jer tamo gdje evidentno postoji sumnja da je nečija imovina u raskoraku s prihodima, treba napraviti porezne provjere. Takvih slučajeva ima među bogatašima koji su radili ili rade za brodogradilišta. A trebalo bi samo slijediti trag i ustanoviti koje su firme bile angažirane, primjerice, u uvozu brodskih limova svih tih godina.

• Dosad je naručeno i napravljeno nekoliko studija u želji da se riješe problemi brodogradilišta. U posljednje vrijeme najčešće se predlaže preorijentacija na gradnju specijalnih brodova. Kako vi doživljavate rješenje tog problema?
- Brodogradnja je ostvarila tragične rezultate jer nismo koristili njezin potencijal. Evo samo jedan primjer od kojeg boli glava. Hrvatska je jedina zemlja koja ima brodogradnju, a nema vlastitu čeličanu. Istodobno, stotine milijuna eura uloženo je u sanaciju Sisačke željezare, a da ni manji dio tog iznosa nije usmjeren u tehnološku preorijentaciju željezare kako bi se osposobila za peglanje brodskih limova. Brodogradilišta godišnje obrade oko 200 tisuća tona lima, pa možete zamisliti koji bi to bio proizvodni kapacitet za Sisačku željezaru. Također, ne shvaćam zašto se nije ustanovio holding od svih pet brodogradilišta i objedinile se službe nabave. Tome se nije pristupilo kako bi se zadovoljili apetiti ljudi angažiranih u tim službama u brodogradilištima, a potom onih ljudi s kojima oni surađuju u uvoznim lobijama. Zna se da će se dugovi pokriti, bez obzira koliki bili, zbog socijalnog mira i popravljanja kronično lošeg odnosa između uvoza i izvoza.

• A problem viška radnika u brodogradilištima?
- Odgovorno tvrdim da se kojim slučajem provedu prijedlozi o spajanju brodogradnje, to ne bi rezultiralo nikakvim viškom zaposlenih. Višak postoji jer struktura nije optimalna. Uz 11.500 radnika u brodogradilištima se angažira još otprilike 10-ak tisuća kooperantske radne snage, a sve dok postoji potreba za kooperanatima, ne možemo govoriti o višku radnika. Struktura je loša, ali treba je popravljati. Osnovni uzrok današnjeg stanja u brodogradilištima jest nedostatak političke hrabrosti da se zavede red u njihovo poslovanje, nabavu, angažman kooperantske radne snage, a pritom je ključna činjenica da su brodogradilišta godinama sama sebi konkurirala na svjetskom tržištu.

• Mislite li da će sada biti dovoljno političke hrabrosti da se istraže unosne provizije vezane uz nabavu u brodogradilištima?
- Mi kao sindikat ne možemo govoriti o tome jer nismo u njihovoj koži, ali tražimo da se provede nadzor. Povući ću paralelu: sad se u javnosti nadigla bura u vezi s rukometnim zakonom, a već nekoliko godina u brodogradnji, u kojoj se vrti veći novac, obavlja se nabava bez obveze javnih natječaja. Zato inzistiramo da, zbog okaljana obraza poštenih brodograđevnih radnika, institucije sankcioniraju kriminal, kojega zacijelo ima unutar brodogradilišta.

• Tražili ste i neke smjene?
- Tražili smo smjenu u nekim brodogradilištima, konkretno u Kraljevici, jer smatramo da Uprava nije kvalitetna. Na sastanku s potpredsjednikom Vlade u rujnu naš je zahtjev rezultirao zaključkom da će napravi analiza poslovanja za devet mjeseci i njezini rezultati bit će osnova za eventualne kadrovske smjene. Raspolažem neprovjerenom informacijom da je upravo analiza poslovanja potvrdila naše navode vezane uz Kraljevicu.

• Osim u brodogradilištima, HUS je prisutan i u željezarama, koje muče slični problemi. Očekujete li da će se u trećem krugu privatizacije napokon naći rješenje za Sisačku željezaru?
- U drugom krugu, koji je osjetno nepovoljniji za strateške ulagače, bilo je zainteresiranih, pa vjerujem da će ga biti i u trećemu. Mislim da Sisačka željezara ima perspektivu. A to temeljim na zasad pozitivnim iskustvima privatizacije Splitske željezare, koja je opet dokaz traljavag odnosa izvršnih vlasti prema svojim potencijalima. Naime, Splitskoj željezari, u koju je država upucala 30-ak milijuna eura i koja punim kapacitetom proizvodi 30-ak posto potreba hrvatske za građevinskim željezom, godinama ne daju da radi tim kapacitetom. Za prošle Vlade danima im je bila isključena struja jer je nisu plaćali, a istodobno su se dovršavali posljednji kilometri autoceste Zagreb-Split. Nisu im dopustili da se njihov proizvod ugrađuje u autocestu.

U trenutku kad im je bila isključena struja, u sjevernoj luci stajao je brod iz Ukrajine krcat građevinskim željezom koje je uvezlo nekoliko firmi iz Hrvatske. U jednoj od njih u vlasničkom odnosu bili su i najviši državni dužnosnici. Na žalost, sada svjedočimo enormnoj pljački bakra, bronce, a svjedočili smo i nezakonitom rastavljanju tvornice Dalmacija Dugi rat koja je bila u stečaju da bi jedna od takvih tvrtki, koja se bavi izvozom sekundarne sirovine, tu nezakonito rastavljenu tvornicu prodavala Željezari Split. Zbog toga što se nije donijela odluka o reguliranju izvoza sekundarnih sirovina, koje su osnova za prerađivanje Željezare Split, nekoliko firmi u Hrvatskoj obogatilo se na izvozu tih sekundarnih sirovina. A nije se niti kontroliralo odluke u vezi s uvozom građevinskog željeza.

• Dio problema u vezi s privatizacijom prouzročio je i zakon koji ove godine ide u izmjene. Jeste li zadovoljni rješenjima koja donosi?
- Poučeni negativnim primjerima iz prošlosti, gdje je vrlo mali broj tvrtki nakon privatizacije nastavio djelatnost, prvi smo put u Željezari Split javno pozvali zainteresirane da s nama potpišu socijalni sporazum. Tim se sporazumom obvezuju da će neko vrijeme zadržati određeni broj radnika, poštovati kolektivni ugovor i nastaviti djelovati. Znam da papir sve može otrpjeti, ali bude li se sutradan željelo donijeti negativne odluke, taj će nam papir biti argument i na osnovi njega ćemo moći prozvati potpisnike. Prijedlog Zakona o privatizaciji skratit će proceduru privatizacije i otvoriti i druge mogućnosti privatizacije. I, ono što je nama najdraže, u razradi je organizirano radničko dioničarstvo.

• Jedini je problem usuglasiti se u vezi s postotkom dionica koje mogu pripasti radnicima.
- Mi smo tražili čim više i izborili smo se za više nego što je uobičajeno u svijetu kad je riječ o broju dionica koje se putem organiziranog radničkog dioničarstva mogu dobiti uz popust.

• Koje još zakone možemo očekivati ove godine, odnosno oko čega će se lomiti koplja? Zakon o radu?
- Učestale izmjene zakona koji ne uspijevaju zaživjeti potvrđuju da nismo dovoljno kvalitetno demokratsko društvu s obzirom na to da se ono što nam propisuju zakoni ne primjenjuje. Zato krećemo u izmjene. A u njima sindikati u pravilu prolaze 'k'o bosi po trnju'. Primjerice, ugovori o radu na određeno vrijeme navodno su trebali stvoriti pretpostavke da se poslodavcima olakša novo zapošljavanje. Rezultat fleksibilnih odredaba u tim ugovorima o radu jest da se više od 85 posto novozaposlenih prima isključivo putem ugovora o radu na određeno vrijeme, a istodobno je trajno isti broj nezaposlenih, gotovo njih 300 tisuća.

• Svjetska banka doduše smatra da hrvatsko radno zakonodavstvo baš i nije fleksibilno.
- Istraživanje, napravljeno prema diktatu Svjetske banke, koje je ustanovilo da je za drastičan pad ekonomskih sloboda jedan od uzroka rigidnost hrvatskog zakondavstva, notorna je laž. Uzrok ekonomskih nesloboda isključivo leži u pravnoj nesigurnosti, u tome da se ne sankcionira kriminal, zbog čega je došlo do nelojalne konkurencije među poslodavcima.

• Sindikati se nisu mogli složiti oko prijedloga HUS-a u vezi s općim kolektivnim ugovorom.
- Naša inicijativa gotovo deset mjeseci nije dobila podršku kolega zbog nekorektne tržišne utakmice. Morali smo istupiti iz koordinacije da bi ovih dana svi sindikati prihvatili zahtjev za potpisivanje općega kolektivnog ugovora.

• Što rješava opći kolektivni ugovor?
- On bi regulirao minimum prava svim zaposlenima. Pomogao bi radnicima koji rade u sivoj zoni, jer bi opći kolektivni ugovor bio obvezan za sve poslodavce. Na taj bi se način povećali prihodi proračuna i smanjila nelojalna konkurencija među poslodavcima.

• Što je s prijedlogom o minimalnoj plaći, koliko ćete tražiti?
- Tu trebamo biti realni, ne smijemo ići s nerazumnim zahtjevima. Ali i tu je na djelu jeftini populizam u stilu: tko jače vikne, bolji je.

• S obzirom na konstantna prepucavanja sindikata izgleda da se zaboravilo na inicijativu udruživanja sindikata. U čemu je problem?
- Problem je isključivo u ljudskoj prirodi. Trčanje za medijskom slavom, neodmjerne izjave, akcije koje nemaju veze s razumom. Radnici su suočeni s taktikom poslodavaca 'podijeli pa vladaj', a rezultat je mnoštvo sindikata. Postupak okrupnjavanja sindikalne scene nema izgleda jer na pozicije uglavnom dolaze ljudi s negativnim ambicijama. Moje želje nisu prouzročile sindikalno nejedinstvo, jer nisam zainteresiran ni za kakvu fotelju. Mislim da je u konačnici izlaz u tri sindikata: industrije, usluga i državnih službi.

• Nekoliko sindikata vas je osudilo i zbog akcije vezane uz Tvornicu duhana Zagreb. S obzirom da na to da je cijela ta priča neslavno završila, biste li danas postupili drugačije?
- To nije moglo polučiti uspjeh u postojećim okolnostima. Radnici TDZ-a vodili su izgubljenu bitku jer su se borili s pravosuđem, koje je najlošiji stup hrvatskoga društva. Nije mi žao, iako smo bili svjesni da nećemo uspjeti.

• Je li to rezultiralo nekim tužbama protiv vas?
- Iako su iz TDR-a poručivali da će me tužiti, ja još nisam ništa dobio. Imam pravomoćnu presudu za pet mjeseci uvjetno s rokom kušnje od dvije godine. Htio sam održati skup u Adriachemu, u kojem je bio štrajk, ali direktor mi je to zabranio, pa su me radnici unijeli u tvornicu. No, dan poslije direktor je dvojici zaštitara otkazao ugovor o radu. Kad sam to doznao, putem medija sam direktoru odaslao poruku, posluživši se stilskom figurom, da mu, bude li uručio otkaz nevinim ljudima, zabranjujem hodati ulicama Splita i da ću ga zakucati u beton budem li ga vidio. On je tada, 2000. godine, podnio policiji kaznenu prijavu.

Onog trenutka kad sam, kao novi predsjednik HUS-a, počeo javno prozivati pravosuđe, jalovu stečajnu politiku i govoriti da se u stečajnim postupcima pogoduje odvjetnicima, sucima, stečajnim upraviteljima, počeo je postupak protiv mene. Bilo je to u veljači 2006., nakon gotovo šest godina. Malo prije zastare. Postupak je ubrzan i pravomoćna odluka donesena je u roku od pet mjeseci. Nije mi žao zbog toga.