Većim olakšicama manje se tvrtke potiče na ulaganje u znanje svojih radnika

Mali i srednji poduzetnici već za 2007. mogu 70 posto izdataka učinjenih za opće obrazovanje i usavršavanje svojih radnika smanjiti osnovicu poreza na dobit odnosno poreza na dohodak, a velikima se trošak opravdava u iznosu od 50 posto. Za stjecanje specijalističkih znanja i vještina radnika manjim tvrtkama priznaje se 35 posto troškova, a velikima 25 posto

Piše: mr. sc. Marija Zuber. savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

U postupku usklađivanja našega zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije Hrvatska je u Zakonu o porezu na dobit od 1. siječnja 2007. ukinula porezne olakšice za novo zapošljavanje, za školovanje i stručno usavršavanje radnika i porezne poticaje za obveznike koji su osnovani prema posebnim propisima u svrhu obavljanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U Zakonu o porezu na dohodak te olakšice nisu ukinute, nego su i dalje na snazi, pa ih obrtnici i druge fizičke osobe koje vode poslovne knjige mogu koristiti za 2007. kao dodatno smanjenje osnovice poreza na dohodak u 100-postotnom iznosu izdataka plaćenih za te namjene.

Ukidanje poreznih olakšica prema osnovi troškova školovanja, doškolovanja i izobrazbe radnika u sustavu oporezivanja dobiti obrazlagalo se nužnošću selektivnog uređivanja državnih potpora. Naime, Hrvatska se već u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između RH i Europskih zajednica i njihovih članica obvezala da neće dodjeljivati državne potpore koje narušavaju ili prijete narušavanjem tržišne konkurencije. Prema Zakonu o državnim potporama (NN, br. 140/05.) državnom se potporom ne smatra samo izravno dodjeljivanje novčanih sredstava iz državnog proračuna, proračuna regionalnih ili lokalnih tijela, državnih banaka ili drugih institucija koje raspolažu državnim novcem nego i svaka mjera koja određenom proizvodu, poduzetniku, sektoru ili regiji pruža ekonomsku prednost i dovodi ih u povoljniji tržišni položaj od konkurencije. Ipak, neki su oblici državnih potpora dopušteni, čak poželjni, i u smislu pravila koje nameće Europska unija nisu smjetnja slobodnoj tržišnoj utakmici. U toj su skupini državnih poticaja potpore kojima se poduzetnici potiču na ulaganje u obrazovanje i stručno usavršavanje zaposlenih uređene novim Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu koji će se primjenjivati već pri utvrđivanju porezne osnovice i porezne obveze za 2007.

Državna potpora kroz porez

Prema tom zakonu korisnici državne potpore za te namjene pravne su i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost i sudjeluju u prometu dobara i usluga. Dakle, korisnici potpore su trgovačka društva i drugi oblici pravnih osoba koje obavljaju gospodarske djelatnosti, ali i obrtnici i osobe koje obavljaju djelatnosti samostalnih zanimanja. Gotovo sve pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit i fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti mogu biti korisnici državnih potpora za obrazovanje. Potpora nije uređena kao novčana dotacija iz državnog proračuna ili nekoga drugog izvora, nego kao pravo na smanjenje osnovice za utvrđivanje godišnje obveze za porez na dobit, odnosno porez na dohodak. Troškovi školovanja i stručnog usavršavanja radnika porezno su priznati rashodi poslovanja, a tim se propisom omogućava da se za dio učinjenih izdataka za te namjene porezna osnovica dodatno smanji. Sanjenje porezne osnovice više nije uređeno jednoznačno za sve porezne obveznike, nego ovisi o dva osnovna kriterija: vrsti troškova, tako da se prednost daje općim troškovima obrazovanja i izobrazbe u odnosu na troškove posebnog obrazovanja radnika, i veličini poduzetnika.

Razlike između općeg i posebnog znanja

Troškovi općeg obrazovanja su svi troškovi koji nisu neposredno i ponajprije namijenjeni radnom mjestu na kojem radnik radi, nego radniku omogućuju stjecanje kvalifikacija i stupnjeva obrazovanja koji su većim dijelom prenosivi k drugim poduzetnicima i na druga područja, poboljšavaju mu položaj na tržištu rada i, u slučaju potrebe, povećavaju mu mogućnosti novog zapošljavanja. Primjeri takvih troškova su školarine plaćene obrazovnim institucijama, od osnovne škole do poslijediplomskog studija i studija za stjecanje doktorata, naknade za prisustvovanje seminarima, tečajevima, kongresima i drugim oblicima stručnog usavršavanja, troškovi predavača i instruktora, stručne literature, putni troškovi, čak i amortizacija pomagala i opreme koja se upotrebljava u svrhu općeg obrazovanja. Kod malih i srednjih poduzetnika 70 posto izdataka za te namjene dodatno smanjuje osnovicu poreza na dobit odnosno poreza na dohodak, a kod velikih je poduzetnika dodatno smanjenje porezne osnovice omogućeno za 50 posto opravdanih troškova za opće obrazovanje.

Troškovi posebnog obrazovanja su oni napravljeni u funkciji stjecanja posebnog, specijalističkog znanja i vještina radnika, koje u pravilu nisu prenosive k drugim poduzetnicima ili na druga radna područja, nego su namijenjene povećanju radnikovih vještina i sposobnosti za obavljanje poslova na sadašnjem ili na budućemu radnome mjestu kod poslodavca koji mu plaća posebnu izobrazbu. Mali i srednji poduzetnici mogu za 35 posto, a veliki za 25 posto takvih troškova dodatno smanjiti poreznu osnovicu. Prema veličini poduzetnika olakšice su kategorizirane tako da se prednost daje malim i srednjim poduzetnicima u odnosu na velike. Za svrhu određivanja veličine poduzetnika i iznosa porezne olakšice koja se koristi kao oblik državne potpore primjenjuju se različita pravila klasifikacije poduzetnika na male, srednje i velike za 2007. i u sljedećim godinama. Za 2007. veličina poduzetnika određuje se prema starom Zakonu o računovodstvu (NN, br. 146/05.), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2007., a za 2008. i sljedeće godine pri određivanju veličine poduzetnika primjenjivat će se odredbe novog Zakona o računovodstvu (NN, br. 109/07.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008.

Pogodnosti za invalide, mlade i starije

Vrlo su poticajne odredbe Zakona od državnim potporama kojima se potiču poslodavci da ulažu u obrazovanje i stručno usavršavanje radnika koji su u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Radnicima u nepovoljnom položaju smatraju se svi radnici s invaliditetom neovisno o tome je li invaliditet posljedica tjelesnih, duševnih ili psiholoških oštećenja. Radnicima u nepovoljnom položaju smatraju se i mladi radnici u dobi do 25 godina koji prije zapošljavanja kod poslodavca koji plaća njihovo obrazovanje nisu imali redoviti posao, ali i radnici stariji od 45 godina bez stručne spreme ili s obrazovanjem nižim od srednje stručne spreme. Riječ je o osobama koje se u tržišnoj konkurenciji ubrajaju u teže zapošljive kategorije radnika, pa se poticanjem poslodavaca da ulažu u njihovo školovanje i obrazovanje potiče mobilnost radne snage na tržištu rada. Radnicima u nepovoljnom položaju smatraju se i osobe koje su dulje bile nezaposlene.

Pravo na korištenje opisanih poreznih olakšica poduzetnici će morati dokazivati odgovarajućim ispravama. Morat će voditi posebne evidencije i dokumentaciju za izračun iznosa državne potpore, a sadržaj tih evidencija bit će uređen posebnim propisom. Svi obveznici poreza na dobit koji za 2007. raspolažu dokumentacijom kojom dokazuju opravdanost učinjenih troškova mogu te porezne olakšice koristiti već pri utvrđivanju porezne obveze za 2007. No zbog činjenice da su prema vrijedećem Zakonu o porezu na dohodak još na snazi olakšice za školovanje i stručno usavršavanje osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost i njihovih radnika u visini 100 posto iznosa svih učinjenih izdataka, nužno je da se odredbe Zakona o porezu na dohodak usklade sa Zakonom o državnim potporama.