Većina kupaca više bi platila proizvođaču koji se brine o okolišu

Akcijske cijene voća i povrća u supermarketu jedva reflektiraju pravu ekonomiju tih proizvoda. Koliki bi bili troškovi rada, pakiranja i prijevoza? Kako od toga išta može ostati za okoliš? Čak i bez kalkulatora pri ruci bilo je očito da takve cijene ne mogu biti rezultat održive proizvodnje

Hoće li sposobnost menadžera da odgovorno vodi svoju tvrtku u skladu s održivim razvojem ikada postati ključni faktor uspjeha? Mnoge će se tvrtke morati prilagoditi. Ili će biti prisiljene na promjene. Ili će nestati s tržišta

Piše: Albert Szabo predsjednik Uprave Holcima Hrvatska

U Holcimu sam počeo raditi 1991., nakon što sam u Švicarskoj diplomirao ekonomiju i menadžment. U tom se razdoblju još jednom mijenjalo svjetsko političko okruženje. Trendovi poput globalizacije i interneta otvorili su nove, uzbudljive mogućnosti. Očekivalo se da će svjetska ekonomija rasti, a Holcim Grupa je imala ambiciju postati liderom u industriji građevinskih materijala. Naš je menadžment razvio strategije i postavio jasne prioritete u načinu financiranja budućeg rasta:

1. Smanjiti troškove!
2. Smanjiti troškove!!
3. Smanjiti troškove!!!

Godinu dana poslije, klimatske promjene i globalno zatopljenje bili su među glavnim temama o kojima se raspravljalo na Zemaljskom summitu (Earth Summit) u Rio de Janeiru. Tada sam prvi put čuo nešto o održivom razvoju. Ubrzo nakon Rija Holcim je shvatio da će ove teme povećati kompleksnost poslovanja i da će se prioriteti morati mijenjati. Stoga je odlučio preuzeti aktivnu ulogu u Svjetskom poslovnom savjetu za održivi razvoj (World Business Council for Sustainable Development - WBCSD) i bio je jedan od osnivača Inicijative cementne industrije za održivi razvoj (Cement Sustainability Initiative - CSI). Proteklih nekoliko godina održivi razvoj već je postao imperativ u mnogim industrijama. Vjerujem da će do kraja ovog desetljeća sve privatne i javne tvrtke djelovati u skladu s načelima održivog razvoja bez obzira na to je li riječ o industriji, uslužnom, poljoprivrednom ili vladinom sektoru. Idealistički stav? Nažalost, da.

Održivi razvoj - tek propagandna sintagma...

Tijekom priprema za naše drugo Izvješće o održivom razvoju jedan član tima predložio je da se provode istraživanje kako bi se dokazalo da je ljudima stalo do održivog razvoja. Na to sam se samo nasmijao, ali ipak odobrio. Od tisuću ispitanika njih 57 posto NIKAD nije čulo za 'održivi razvoj'. A od onih koji su za tu sintagmu čuli trećina NIJE ZNALA što taj izraz podrazumijeva. Dakle, samo jedan od četiri ispitanika mogao nam je ponuditi nekakav odgovor. Moj je smijeh završio u suzama! Očito, ljudima još treba objašnjavati što je održivi razvoj i zašto je sve važniji pri donošenju poslovnih odluka, ali i u osobnom ponašanju. U profesionalnom životu menadžera industrijske tvrtke održivost pretpostavlja pronalaženje ravnoteže između ekonomskog rasta, zaštite okoliša i društvene odgovornosti. Sastanci naše Uprave gotovo nikad ne završe na vrijeme jer svaka važna poslovna odluka mora istodobno uzeti u obzir sva tri aspekta. Na primjer, pitali su me koliko je Holcim uložio u zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Hmmm, to nije jednostavno reći s obzirom na to da su se u Holcimu ekološki aspekti uzimali u obzir pri donošenju svake važne poslovne odluke.

...ili novi izvor profitabilnosti?

Ako mislite da je održivi razvoj samo greenwashing (mazanje očiju ekolozima) ili zamjena za socijalizam, razmotrite i sljedeće: mnogi investitori pri donošenju odluka o ulaganju sve više uzimaju u obzir i učinak tvrtke prema aspektima održivog razvoja. Odgovorno poslovno ponašanje menadžmenta utječe na ugled tvrtke, a kroz cijenu dionica odlučujuće utječe na bogatstvo ulagača. Na primjer, 1999. je formiran indeks održivosti Dow Jones (DJSI). Holcim je dio DJSI-ja i dvije godine za redom (2005. i 2006.) proglašen je liderom industrije građevinskih materijala. A od početka 2005. cijena dionice Holcim Ltd-a udvostručila se! Istodobno, u Hrvatskoj su nas u 2006., u anketi MojPosao, sami radnici izabrali za poslodavca godine, a naš sustav donacija najboljim su proglasile donacije.info.

(Klimatske) promjene se događaju

Katkad se osjećam kao akrobat u kineskom cirkusu koji vrti tanjure na štapovima i sve ih pokušava držati u zraku a da se nijedan ne razbije. A sad ozbiljno: naš svijet ne postaje samo topliji, on postaje i sve složeniji. Očekivanja dionika postala su nam jednako važna kao i stvaranje vrijednosti za naše dioničare. Teška pitanja mogu se riješiti samo uspije li Holcim privući i zadržati najbolje talente. Lokalne zajednice žele biti obaviještene o onome što se događa u krugu naših tvornica. Također, obitelji naših 370 zaposlenika zahtijevaju radno okruženje s visokom sigurnošću i zaštitom na radu. Stoga se postavlja pitanje neće li sposobnost menadžera da odgovorno vodi tvrtku, u skladu s načelima održivog razvoja, čak postati ključni činitelj uspjeha. Mnoge će se tvrtke morati prilagoditi. Ili će biti prisiljene na promjene. Ili će morati nestati s tržišta.

Facta, non verba!

U drugom dijelu spomenutog istraživanja željeli smo saznati nešto više o ponašanju pri kupnji. Osamdeset i tri posto ispitanika izjasnilo se da bi vjerojatno ili sigurno platilo više za proizvod kad bi znalo da se proizvođač brine o zaštiti okoliša. Bravo, konačno odgovor koji sam tražio! Ali, koliko često pri kupnji određenog proizvoda odgovornost proizvođača stvarno utječe na izbor ? Ni u 50 posto slučajeva. Također, samo nas 10 posto pri kupnji razmišlja o društvenoj odgovornosti proizvođača. To znači kako je vrlo lako REĆI da smo nešto voljni napraviti, ali kad moramo izvaditi novčanik, odjednom zaboravimo DJELOVATI u skladu s vlastitim dobrim namjerama...

Odabirom dobavljača izravno utječete na okoliš

Dopustite mi da vam ispričam priču iz svoje svakodnevice. U obitelji sam ja odgovoran za tjednu kupnju. Tako sam prošlog vikenda otišao u trgovinu i pozornost su mi privukle privlačne promotivne akcije za prodaju voća i povrća. Dobro, pomislio sam, napravimo nešto za svoje zdravlje. Ali, kad sam vidio nevjerojatno niske cijene, počeo sam razmišljati. Kao predsjednik Uprave valjda sam sposoban napraviti nekoliko grubih izračuna troškova i marži! Postalo mi je jasno da takve cijene jedva mogu biti odraz istinske ekonomije tih proizvoda. Koliki bi mogli biti troškovi rada, pakiranja i prijevoza? Tko bi unutar dobavljačkog lanca mogao zaraditi maržu od nekoliko lipa, ako i toliko? I sada, izostavimo li isključivo ekonomski aspekt, što tu uopće može ostati za okoliš? A što je s društvenom odgovornošću? Čak i bez kalkulatora pri ruci bilo je očito da tako niske cijene ne mogu biti rezultat održive proizvodnje.
Bez pretenzije da sebe izuzmem, ljudi izgleda nisu svjesni koliko njihovo osobno ponašanje utječe na održivost. Paradoks? Ne. Kompleksnost? Da.