Velika obećanja malih učinaka

Mlađi ekonomisti okupljeni uglavnom oko Instituta javnih financija, predvođeni Katarinom Ott, zagovaraju pojednostavljivanje poreznog sustava, pa i uvođenjem flat taxa. Tome se protive stariji ekonomisti predvođeni Barbarom i Božidarom Jelčić, Gustijem Santinijem i ostalima

Piše: Ivica Grčar
[email protected]

U posljednje su se vrijeme  zaredali su razni prijedlozi poreznih promjena. Objavljen je prijedlog Gordana Družića, upravitelja Odsjeka za ekonomska istraživanja HAZU, da bi PDV trebalo povećati na 24 posto radi poticanja izvoza. Uobličuju se usporedno i prijedlozi o oslobađanju od poreza na dobit u županijama u kojima se ostvaruje BDP niži od nacionalnog prosjeka.

U optjecaju je i prijedlog Darka Tipurića s Ekonomskog fakulteta o poreznom poticanju programa financijske participacije (zaposleničkog, odnosno radničkog dioničarstva). U tijeku je i rasprava ekonomista zbog prijedloga o uvođenju jedinstvene 15-postotne stope poreza na dohodak, dobit i PDV (flat tax) s početkom primjene od 1. siječnja 2006. godine.

O tom modelu raspravljaju već godinu ili i dulje, uvjetno rečeno mlađi i stariji ekonomisti. Raspravlja se na sve učestalijim savjetovanjima, seminarima, tribinama, okruglim stolovima, promocijama izdanja novih knjiga itd.

Mlađi ekonomisti okupljeni uglavnom oko Instituta javnih financija, predvođeni Katarinom Ott, zagovaraju pojednostavljivanje poreznog sustava, pa i uvođenjem flat taxa. Tome se protive stariji ekonomisti predvođeni Barbarom i Božidarom Jelčić, Gustijem Santinijem i ostalima.

Stariji ekonomisti protiv flat taxa

Nataša Srdoč i Joel Anand Samy u knjizi skupine autora o prijedlogu flat taxa u Hrvatskoj prema Hall - Rabushkinom modelu, procjenjuju da bi se ukidanjem svih povlastica u porezu na dohodak i dobit, uz zadržavanje osobnog odbitka u porezu na dohodak, značajno proširila porezna baza (povećao broj obveznika) što bi omogućilo primjenu niže stope flat taxa (primjerice, snižavanje PDV-a sa 22 na 15 posto u trogodišnjem razdoblju).

Ukidanje svih poreznih povlastica u sustavu poreza na dohodak koje bi dovelo do proširenja porezne baze, zapravo znači da bi porez od, doduše, samo 15 posto, morali plaćati oni s najnižim prihodima jednako kao i oni s najvišim prihodima.

Upravo tome se protive stariji ekonomisti, koji zagovaraju progresivno oporezivanje s više različitih stopa prema visini ostvarenih oporezivih prihoda, tako da se porezni teret rasporedi na način da više poreza plaćaju bogati, a manje siromašni. Mlađi ekonomisti na to starijima odgovaraju da se socijalna politika ne može voditi kroz porezni sustav, već da se to mora raditi izvanproračunskim transferima, kroz posebne namjenske fondove izvan poreznog sustava.

Prijedlog o uvođenju flat taxa je od svih pobrojenih prijedloga poreznih promjena jedini na tragu pojednostavljivanja sustava oporezivanja kao što to zagovara moderna fiskalna znanost u svijetu. Usporedno taj prijedlog pršti velikim obećanjima, porezni prihodi će se uvećati već na kraju prve godine primjene premda će se stope poreza sniziti, ostvariti će se ekonomski rast od oko 6 posto godišnje u prvih 4 godine primjene, smanjiti će se korupcija i siva ekonomija, povećati zaposlenost, itd.

Kao što ne treba nekritički prihvaćati prijedloge starijih ekonomistima kad obećavaju poreznu pravednost (nema pravednih poreza) tako ne treba nekritički prihvatiti niti 'obećanja' iz prijedloga o uvođenju flat taxa u Hrvatskoj. Isto pravilo valja primijeniti i na sve ostale najnovije prijedloge poreznih promjena.

Predujam dividende

Kad se svim pobrojanim najnovijim prijedlozima promjena poreznog sustava pridodaju i raniji s kojima se također trebalo porezno poticati ovo ili ono, a zbog čega je provedena porezna reforma od 1. siječnja ove godine, postavlja se pitanje čemu zapravo služi porezni sustav? Suviše česte promjene sustava oporezivanja rezultiraju, u pravilu, učincima suprotnim od očekivanih. To se dogodilo i nakon ukidanja poreza na dividendu od 1. siječnja ove godine.

Nakon šest godina primjene osnovnog poreznog modela u kojemu nije oporezivan dohodak od kapitala, porez na dividendu je uveden 2001. No, već 2005. porez na dividendu je ukinut. Brzo ukidanje poreza na dividendu tek nakon što je uveden, Ivan Šuker, ministar financija je obrazložio time da će smanjenje poreznog opterećenja potaknuti strana ulaganja i ubrzati rast tržišta vrijednosnicama.

Porezna uprava, međutim, postupa upravo suprotno, jer nakon ukidanja poreza na dividendu domaći poduzetnici si mogu neoporezivo isplaćivati predujam dobiti (ako nema poreza na dividendu nema ni poreza na predujam dividende) dok si istodobno strani ulagači u Hrvatskoj ne smiju isplaćivati predujam dividende. »lankom 20. Zakona o deviznom poslovanju, naime, propisano je da se u inozemstvo može prenositi dobit (i predujam dobiti) samo ako je u Republici Hrvatskoj prethodno podmiren porez na iznos koji se prenosi u inozemstvo.

Porezne zavrzlame

Time što si domaći poduzetnici mogu isplaćivati predujam tekuće dobiti, a strani ulagači u Hrvatsku ne, zasigurno se strane investitore ne potiče na veća ulaganja u Hrvatsku. Odredbu Zakona o deviznom poslovanju, prema kojoj je stranim ulagačima u Hrvatskoj onemogućeno neoporezivo isplaćivanje predujma dividende u tekućoj poreznoj godini, valja pripisati nastojanju zakonodavaca da spriječi odljev neoporezive dobiti iz Hrvatske.

Smjernicom EU, doduše, određuje se da se neće oporezivati dividende među kompanijama u EU. No, istim tim smjernicama se jednako tako uređuju i pitanja porezne zaštite od odljevanja neoporezivih dohodaka iz zemalja članica EU.

Da podsjetimo, u 3. broju Lidera objavili smo napis o tome kako je Vlada na velika zvona ukinula oporezivanje dividende, ali je potiho u poglavlju 'Utvrđivanje dohotka od kapitala' u Zakonu o porezu na dohodak ostavljena 'spavajuća' odredba čijim tumačenjem se može izvesti da je predujam dividendi ili udjela u dobiti zapravo tzv. skrivena isplata dobiti, oporeziva s 35 posto poreza i pripadajućim prirezom.

Na naš upit o tome iz Ministarstva financija su odgovorili da se 'prema odredbama Zakona o porezu na dohodak, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu ne smatraju dohotkom i ne podliježu obračunu, obustavi i uplati predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ako se isplaćuju iz ostvarene dobiti za 2005. godinu.

Jednak porezni tretman imaju i isplate predujma dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu za 2005. godinu'. Iz tog odgovora nedvosmisleno proizlazi da si (domaći) poduzetnici mogu neoporezivo isplaćivati predujam tekuće dobiti. 

No, prema važećem Zakonu o deviznom poslovanju to ne vrijedi i za strane ulagače u Hrvatskoj. Oni si predujam dobiti mogu isplatiti samo pod uvjetom da su prethodno podmirili porez na dobit. Pojednostavljeno, na brzinu je ukinut porez na dividendu ali su u mnogim drugim zakonima ostale 'spavajuće' odredbe koje ograničavaju prava pojedinih kategorija poduzetnika na neoporezive isplate tekuće dobiti.

Stoga i ovaj primjer dokazuje da porezni sustav treba 'vratiti' njegovoj osnovnoj namjeni, prikupljanju javnih prihoda. Popusti li se pritiscima da se u porezni sustav ugrađuju i 'neporezna' pitanja, nastaju zakonske zavrzlame iz kojih porezne vlasti, osobito nekompetentne kao što su u Hrvatskoj, nisu u stanju naći izlaz. Suviše česte promjene poreznog sustava stvaraju nesigurnost, a razmjerno broju 'neporeznih' pitanja u sustavu oporezivanja raste i broj razloga za što ćešće porezne promjene.

Porezi i strana ulaganja

Razina poreznog opterećenja, nije presudničinitelj u privlačenju stranih ulaganja. U Hrvatskoj je stopa poreza na dobit 20 posto, u Njemačkoj 40 posto, a u Irskoj samo 12 posto. Najviše stranih ulaganja, međutim, bilježi se u Njemačkoj, koja ima najvišu poreznu stopu, a najmanje u Hrvatskoj koja ima srednju stopu.

To što su strana ulaganja i u Irskoj znatno veća nego u Hrvatskoj, pogrešno bi bilo pripisivati isključivo najnižoj stopi poreza na dobit, jer bi strana ulaganja u tu zemlju u tom slučaju bila znatno veća nego u Njemačkoj. Da se u Hrvatskoj, hipotetski govoreći, ukine porez na dobit u cijelosti, strana ulaganja ne bi prestala u Irskoj i Njemačkoj i preselila se u Hrvatsku.

Da bi se povećala strana ulaganja pored smanjenja poreza moraju se ispuniti i brojni drugi uvjeti, primjerice, stabilan porezni sustav koji se neće mijenjati nakon svakih izbora.

Promjena radi promjene

O stvarnoj razini suviše čestih poreznih promjena u Hrvatskoj najviše govori u reformi s početka ove godine izmjena paušalno priznatih rashoda obveznicima koji plaćaju porez na dohodak po odbitku. Smanjivanje tog paušalnog odbitka sa 40 na 30 posto, s obzirom da je istodobno snižena i stopa poreza na dohodak u slučaju primjene paušalnog odbitka sa 35 na 25 posto, uopće nije smanjila neto primitak.

Postavlja se pitanje zbog čega je uopće smanjivan paušalni odbitak? »ini se da je predizborno olako obećana porezna reforma jedini razlog. Oni koji su ta obećanja dali, da bi se izvukli, proveli su poreznu reformu u okviru koje, zapravo, nema značajnijih promjena.