Viadukt: Dokapitalizacijom do novih poslova i(li) do novih vlasnika

Dokapitalizacijom od 67 milijuna kuna Viadukt planira proširiti opseg poslova na području cestogradnje u Hrvatskoj, iako se govori i o mogućim poslovima u inozemstvu, najviše na Bliskom istoku. No, budući da dokapitalizacija još nije upisana u sudski registar, nije poznato je li se i u kojem omjeru promijenila vlasnička struktura

Piše: Amir Kulenović
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

U uvjetima nezapamćene krize na tržištu kapitala, čija je najveća žrtva građevinski sektor, uzimamo li kao referencu prosječan pad cijena dionica, zagrebački Viadukt uspješnom je dokapitalizacijom pribavio 67 milijuna kuna. Ta sredstva tvrtka planira koristiti za ulaganja potrebna zbog, kako je navedeno u pozivu za dokapitalizaciju, 'povećanog obima posla'. No to povećanje nije iskazano u polugodišnjem izvješću niti su o tome obaviješteni dioničari i investicijska javnost, pa se o novim poslovima Viadukta može samo nagađati. Većinu važnijih referenci Viadukt je stekao kao izvođač velikih infrastrukturnih zahvata gradnje autocesta, mostova, nadvožnjaka i prateće infrastrukture za državne mastodonte Hrvatske ceste, HAC, Autocestu Rijeka-Zagreb te komunalne podružnice većih i manjih gradova u zemlji.

Visoka ovisnost o državi

U posljednjih godinu dana tvrtka traži poslove u inozemstvu, a kao potencijalna odredišta spominju se Ukrajina i Rusija te otvaranje Afrike i Bliskog istoka, u kojima je (tada) jugoslavenska građevinska operativa bila i te kako prisutna prije dvadesetak godina. No, i tamo su odavno odbacili simpatije i međusobnu sličnost kao kriterije za uspješno poslovanje te je cijena i kvaliteta, kao i svugdje u svijetu, postala jedini kriterij za dobivanje poslova.
Iako obim radova u niskogradnji ne pokazuje znakove usporavanja, boljka Viadukta, ali i nekoliko sličnih građevinskih kompanija u Hrvatskoj i dalje ostaje ovisnost o državi kao njihovom najvećem naručitelju.

Činjenica je da ovakav tempo cestogradnje u Hrvatskoj nije održiv na neki dulji rok te bi Uprava, želi li biti spremna za uspješnu tranziciju iz svojevrsnog državnog servisa u regionalnu građevinsku tvrtku, trebala ozbiljnije razmišljati o izlasku na strana tržišta. Kako kažu upućeni u prilike u sektoru, trenutačno se između građevinara, pogotovo što se tiče dobivanja poslova od strane državnih kompanija, vodi bespoštedna borba za nekoliko većih infrastrukturnih poslova koje država kao naručitelj planira u sljedećim godinama. Kao najveći konkurenti dosad su figurirale četiri tvrtke - Viadukt, Konstruktor, Hidroelektra i Osijek-Koteks, koje su dosad, javna je tajna, dogovorno između sebe dijelile najunosnije poslove.

No, zbog preslagivanja u strukturama vlasti, u kojima su neke tvrtke izgubile lobiste, promijenjeni su odnosi snaga među građevinarima, pa se sada pojavljuje situacija da neki od njih ulaze u poslove sa stranim kompanijama, a sve češća se tvrtke koje su dosad bile samo podizvođači, pojavljuju samostalno na natječajima nudeći mnogo niže cijene. Dosad se tako nešto u poslovima s državom nije moglo zamisliti jer se dobro znalo tko može biti nositelj posla, a tko 'samo' podizvođač.

Broj dionica povećan 50 posto

Viadukt je prošle godine u Abu Dhabiju otvorio tvrtku-kći, vjerojatno računajući s činjenicom da u tom dijelu svijeta graditeljstvo uzima sve više maha, a ozbiljno se računa i s dobivanjem vrijednih poslova u Libiji. No, zasad sve ostaje samo na planovima koje nitko iz Uprave nije bio spreman detaljnije obrazložiti. No, sudeći prema nekoliko natječaja u BiH, na kojima je Viadukt uredno gubio ističući i 20-ak posto veće cijene od najboljih ponuđača, tranziciju iz poludogovorne cestogradnje u Hrvatskoj ka pravim tržišnim uvjetima koji vladaju vani bit će im vrlo teško ostvariti. Na čelu Uprave Viadukta već neko vrijeme je Joško Mikulić, no upućeni izvori tvrde da je njegova uloga u upravljanju kompanijom manje važna jer glavnu riječ drže članovi Uprave i važniji mali dioničari, direktor za financijske poslove Ivan Berket i tehnički direktor Damir Kezele kad je riječ o dogovaranju poslova. Što se tiče vlasničkih odnosa u tvrtki i tome tko Upravi daje naloge za poslovanje, tu vlada poprilična tajnovitost.

Naime, vlasništvo je podosta disperzirano, budući da najvećih deset dioničara drži 47 posto kompanije, a ostatak je raspršen između njih ukupno 1.400, tako da se ne zna kome Uprava mora odgovarati za strateške odluke. Svojedobno su kolale priče da se tvrtka sprema za prodaju - kao kupci su figurirali austrijski Strabag i Nexe grupa, ali nitko nije pokazao interes koji bi se očitovao kroz jače trgovanje na burzi. Štoviše, dionica Viadukta jedna je od onih koje su najviše stradale u burzovnoj krizi - s rekordnih 4.800 kuna prošlog listopada pala je na manje od tisuću kuna, koliko se može dobiti za Viadukt ovih dana.

Dio negativnog efekta treba se pripisati upravo provedenoj dokapitalizaciji privatnom ponudom, budući da se broj dionica nakon akcije povećao gotovo 50 posto, što je utjecalo na smanjenje cijene. Novoizdane dionica mogli su upisati postojeći dioničari, a pošto je uspješnost dokapitalizacije bila veća od 90 posto, može se reći da dioničari imaju povjerenje u Upravu. No, takav način dokapitalizacije, koji sve češće koriste hrvatske tvrtke, potiče na sumnju u netransparentnost i pokušaje okrupnjavanja vlasničkih udjela. Naime, za sudjelovanje u dokapitalizacijama potrebno je imati svjež kapital, a ako ga ulagač ne posjeduje, njegov udio u tvrtki i ulazna cijena na temelju koje se mjeri profitabilnost investicije podložni su negativnim promjenama. Budući da dokapitalizacija još nije upisana u sudski registar, nije poznato je li se promijenila vlasnička struktura.

Među prvim nositeljima velike licencije

Što se tiče perspektive na domaćem tržištu, prema ranijim najavama kreatora proračuna, za očekivati je zadržavanje ovog obujma građevinske aktivnosti i u narednom 10-godišnjem razdoblju. Usvajanjem Pravilnika licenciranju stvorene su pretpostavke za koncentraciju tržišta. Za očekivati je da će navedeni pravilnik ići u korist renomiranih kompanija, a čiji tehnički kapaciteti ispunjavaju postavljene zahtjevne uvjete, što je Viadukt i pokazao dobivajući licencu prema navedenom pravilniku već u travnju, netom nakon njegovog donošenja . Hoće li hrvatske građevinske kompanije uspjeti u proboju na strana tržišta, ostaje otvoreno pitanje, ali i značajna perspektiva. Sektor cestogradnje u Hrvatskoj u cjelini pokazao je niže profitne stope od usporedivih inozemnih kompanija, što znači da svim tvrtkama predstoji razdoblje racionalizacije poslovanja i povećanja produktivnosti. Prema svemu dosad pokazanom, u Viaduktu, kao i najvećem broju domaćih građevinara ,to ide jako sporo.