Visoki troškovi uvjetuju ulaganje u kapitalno intenzivne djelatnosti

Danas treba govoriti o prozvodnji namještaja, a ne o izvozu drvne sirovine, o proizvodnji informatičke i telekomunikacijske tehnologije te softvera, a ne o tekstilu, o proizvodnji malih specifičnih brodova u određenom segmentu tržišta, a ne o velikoj brodogradnjiž

Porezna konkurentnost nije jedini činitelj privlačnosti ulaganja. Investitori traže pravnu i vlasničku sigurnost, jednostavnost pokretanja biznisa, postojanje infrastrukture, blizinu glavnih tržišta, raspoloživost adekvatne radne snage i niske troškove rada. Tome još valja dodati političku i socijalnu stabilnost

Piše: Hrvoje Dolenec,
direktor Direkcije za ekonomska istraživanja
Raiffeisen Consulting *

Nedavno su održana dva skupa koja su posredno odnosila na temu hrvatske konkurentnosti i poticanja rasta gospodarstva. Na jednom se raspravljalo o izazovima za hrvatsko gospodarstvo u uvjetima globalizacije i stalno rastuće međunarodne trgovine i konkurencije, a na drugom se o porezima u Hrvatskoj. Teme se naizgled čine nespojive. No, činjenica je da se u proteklih nekoliko godina među tranzicijskim zemljama ili zemljama 'nove Europe' pojavio trend natjecanja u privlačenju inozemnih i poticanju domaćih investicija putem poreza. Smanjuju se porezne stope za porez na dobit poduzeća, nude porezne olakšice za domaće i inozemne ulagače, propagiraju 'flat tax' režimi. Iako postoje radovi koji dokazuju da su nominalne porezne stope precijenjene kao sredstvo privlačenja investicija, one su samo jedan od čimitelja koji potiču investicije kojima se pokušava povećati produktivnost u domaćem gospodarstvu i konkurentnost na međunarodnom tržištu. Razgovarati o poreznoj konkurentnosti, a pritom zanemariti ostale činitelje koji utječu na privlačnost određene lokacije za ulaganja znači zamagljivati pravu sliku.

Koji su to drugi činitelji? Prije svega, primarni činitelj je pravna sigurnost, posebno u odnosu na vlasnička prava. To ne uključuje samo odgovarajuću legislativu nego i primjenu – točnije, kredibilitet i efikasnost pravosuđa i sudbene vlasti. Neovisno o tome i ostale državne institucije imaju veliku ulogu – količina 'papirologije' ili jednostavnost (složenost) osnivanja poduzeća i pokretanja poslova primjeri su tih čimbenika. Ostali činitelji mogu biti postojanje infrastrukture, blizina glavnih tržišta, raspoloživost adekvatne radne snage i troškovi rada. Tome treba dodati političku i socijalnu stabilnost. Upravo je važnost stabilnosti jedan od glavnih zaključaka skupova spomenutih na početku teksta, pri čemu jsu posebno naglašene makroekonomska stabilnost i stabilnost poreznog sustava. Investitori i poduzetnici žele znati kakvi ih uvjeti očekuju tijekom vijeka poslovanja – u protivnome, rizik poslovanja raste.

Navest ćemo nekoliko razloga zbog kojih je tema konkurentnosti ponovno tako zanimljiva. Hrvatsko gospodarstvo suočilo se s činjenicom da usprkos solidnoj stopi gospodarskog rasta u odnosu na razvijene zemlje, stope rasta ne prate stope rasta zemalja u regiji. Osim Madžarske, sve ostale zemlje uglavnom su imale stope rasta iznad razine za hrvatsko gospodarstvo u posljednje dvije godine, a slika izgleda tek malo povoljnije i za ovu godinu. Nove članice EU velik su poticaj pronašle u procesu pridruživanja kad je niz reformi institucionalnog okruženja bio potaknut prilagođavanju pravnoj stečevini EU. Sve su zemlje (osim Slovenije) zabilježile velik priljev inozemnih investicija što je pomoglo podizanju kapitalne opremljenosti, priljevu novih tehnologija i podizanju produktivnosti – rezultat je bio veći izvoz i snažnija međunarodna trgovina. Priljev inozemnih investicija u Hrvatsku također je bio visok (mjeren ukupnim iznosom investicija po stanovniku u posljednji dvanaestak godina). No, pritom je prema podacima UNCTAD-a broj tzv. greenfield investicija, koje su pretpostavka gradnji novih pogona ili pokretanju novih poslova, bio za Hrvatsku ispod prosjeka regije.

Tijekom prošle godine objavljen je niz različitih studija kojima se rangiralo gospodarstva prema konkurentnosti ili napretku u reformama. Veliku buru kod nas izazvala su izvješća Svjetske banke Doing Business ili IMD poslovne škole iz Ženeve The World Competitivness Scoreboard koje su rangirale Hrvatsku vrlo nisko na svojim ljestvicama – stavljajući je znatno ispod zemalja petog pa čak i šestog vala proširenja EU, odnosno i zemalja tzv. regije Jugoistočne Europe. No, da ne bi slika bila tako crna objavljene su i neke druge studije – Global Competitivness Report Svjetskog gospodarskog foruma, EBRD Transition Report ili Bertelsmann Transformation Index koji su ukazali da Hrvatska ipak provodi reforme i napreduje – i postavile Hrvatsku na mjesto na koje je stavlja većina ekonomskih pokazatelja - tik iza zemalja petog vala proširenja EU i znatno ispred zemalja Jugoistočne Europe. Najveća zamjerka u svim tim studijama odnosila se na stanje u pravosuđu (primjena legislative i poštovanje prava vlasništva), državnoj upravi i restrukturiranju javnog sektora. Zanimljivo, upravo su ta područja primarni činitelj privlačenja investicija i podizanja investicijske klime.

Naime, krenemo li od kraja liste navedenih čimbenika koji utječu na investicijsku klimu, vidjet ćemo kako Hrvatska stoji u odnosu na zemlje u regiji. Troškovi rada u Hrvatskoj su visoki – prosječna hrvatska bruto plaća u odnosu na regiju Hrvatsku stavlja na visoko mjesto iza Slovenije. Pritom je istodobno vidljivo da produktivnost hrvatskog rada u odnosu na neke zemlje u regiji ne opravdava tu poziciju. No, to samo ukazuje na visoku opterećenost rada raznim nametima – porezi, doprinosi. Ipak, to ne znači da Hrvatska nije kokurentna u odnosu na druge zemlje, nego daje signale da se Hrvatska u privlačenju investicija ne može orijentirati na djelatnosti u kojima je udio vrijednosti rada dominantan, već na djelatnosti s višom dodatnom vrijednošću ili kapitalno intenzivnije djelatnosti. Stoga danas i govorimo o prozvodnji namještaja, a ne o izvozu drvne sirovine, o proizvodnji informatičke i telekomunikacijske tehnologije i softvera, a ne tekstila, proizvodnji malih specifičnih brodova u određenom segmentu tržišta, a ne o velikoj brodogradnji.

 Raspoloživost radne snage također ne mora značiti da Hrvatska nije konkurentna – stoga ulaganje u edukaciju zaposlenih i nezaposlenih (tema jednog od prošlih brojeva Lidera pruža mnogo iscrpniji odgovor na tu temu) vrlo brzo može neutralizirati svako zaostajanja ili neadekvatnost u tom pogledu. Reforma školstva trebala bi podići razinu obrazovanosti stanovništva – mnoge zemlje Istočne Europe imaju visok udio stanovništva sa završenom srednjom školom, dok posljednji popis stanovništva pokazuje da Hrvatska malo zaostaje za tim prosjekom. Zemljopisna pozicija Hrvatske omogućuje joj i vrlo povoljan status s obzirom na blizinu glavnih tržišta – neki od glavnih smjerova prometa i veza predviđeni su za Hrvatsku (koridori V i X). Dakle, omogućuju joj da bude konkurentna. Infrastruktura također ne postavlja Hrvatsku u posebno nepovoljnu poziciju (ceste, telekomunikacije, vodoopskrba i zbrinjavanje otpadnih voda konkurentni su – željeznica, energija - nešto su nepovoljniji).

Politička, socijalna i makroekonomska stabilnost mogu se smatrati ostvarenim. Hrvatska već niz godina ima stabilnu inflaciju i stabilan tečaj – rizičnom ostaje na izvanjska neravnoteža – deficit trgovinske razmjene, tekućeg računa platne bilance i visoka razina vanjskoga duga. S tim se temama u koštac hvata i monetarna i fiskalna politika. Inicijative za podupiranje izvozne orijentacije hrvatskoga gospodarstva također ne izostaju. Stabilnost poreznog sustava ne prati striktno takve trendove – licitiranje poreznim stopama pa i česte promjene u sustavu u proteklom razdoblju nisu povoljan signal – odatle i veliki poziv iz poslovne zajednice za što manje promjena na tom polju (uostalom kao i kod ostale legislative) jer ne pogoduje poslovnoj i investicijskoj klimi.

Stoga se vraćamo na početnu točku – pravna sigurnost, pravni okvir i primjena te javne institucije. Hrvatska je pokazala da namjerava napraviti pomake. Projekti Hitro.hr i Hitro.rez trebali bi smanjiti boljke u jednom segmentu – jednostavnosti pokretanja novih poslova i smanjivanju suvišnih nameta poslovnim subjektima odnosno nelogične i suvišne regulative. No, koraci u poštovanju prava vlasništva i provođenja ugovora ostali su 'tema' – inozemni investitori pozorno prate događaje, naročito u procesu privatizacije i odnosa prema inozemnim investitorima – stoga ne trebaju čuditi nepovoljnije ocjene u tom segmentu, ne samo u studijama konkurentnosti ili investicijske okoline nego i u izvješćima koje nam stižu iz europskih institucija u procesu pregovora o pridruživanju.

Za hrvatsko gospodarstvo optimizam pobuđuje činjenica da su sve zemlje doživjele značajne promjene svojih institucija i pravnog okruženja (u smislu efikasnosti i vjerodostojnosti) tijekom razdoblja pregovora i pridruživanja EU – tim više što za Hrvatsku postoje još stroži kriteriji provedbe pregovora u odnosu na zemlje iz prethodna dva kruga proširenja EU. Ako smo po prirodi optimisti (pritom ne gubeći osjećaj za realnost), vjerujemo da i ocjene o hrvatskim promjenama nabolje nisu slučajne. Ocjene iz nepovoljnijih studija mogu se iskoristiti za definiranje polja u kojima je stvarno potrebno uvesi velike promjene, kako prošlogodišnji napredak (Hrvatska u svim studijama spada u sam vrh najvećih provoditelja reformi) ne bi bio ples za samo jedno ljeto – shvatimo to kao poticaj. Pokušajmo to doživjeti kao u školi (ako vjerujemo obrazovnom sustavu) – lošija je ocjena poticaj za jači rad i ispravak nabolje, a ne kazna.

* Napomena: stajališta autora nisu nužno i mišljenja institucije u kojoj je zaposlen