Vlada mora prebaciti projekte iz cestogradnje prema infrastrukturi prehrambene i poljoprivredne industrije

U proračunu će doći do konkurencije postojećih sektora brodogradnje, prijevoza, uvoza i potreba novog dijela koji se odnosi na poljoprivredu. Dođe li do povećanja ukupne razine subvencija i do povećanja intervencije države u gospodarstvo, sigurno će se stvoriti posve pogrešne pretpostavke za daljnji razvitak prerađivačke industrije

Razgovarala: Dragana Radusinović
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Oporba može biti sretna da nije uspjela preuzeti vlast jer da će sljedeće četiri godine biti mnogo teže od prethodnih, a vlast koja ide dalje može biti nesretna zbog toga što nije pametnije vladala protekle četiri godine, zaključak je koji se može izvesti iz razgovora s dr. sc. Željkom Lovrinčevićem, višim znanstvenim suradnikom na Ekonomskom institutu Zagreb. Dok Hrvatsku počinje hvatati panika zbog inflacije Lovrinčević tvrdi da se inflacijska spirala ne bi trebala dogoditi. Znanstvenik koji slovi za Sanaderova tihog savjetnika osvrće se i na premijerovu odgovornost za aktualnu situaciju.

• Jesmo li pred inflacijskom spiralom ?
- Odradi li Vlada svoj dio posla, a HNB će sigurno odraditi svoj dio, ne bi se trebala dogoditi inflacijska spirala. Osim ovog dijela prolaznog šoka vezanog uz voće i povrće mislim da neće biti inflacijske spirale ako i socijalni partneri budu dovoljno odgovorni.

• Alarmno zvono je najava PBZ-a o povećanju kamata na stambene kredite, što će pogoditi mnoge i doliti ulje na vatru zahtjevu za indeksacijom plaća...
- Razgovor o inflaciji zahtijeva odgovornost i smirivanje situacije. Rast određenih troškova na pojedinim grupama proizvoda još se nije prelio na druge grupe proizvoda. Cijene industrijskih dobara i raznih poslovnih usluga su stabilne, a cijene telekomunikacijskih usluga padaju. Inflacija nije prešla granice prehrambenih proizvoda i danas-sutra energenata. Troškovna inflacija može postati ozbiljniji problem počnu li se kreirati inflacijska očekivanja bez vidljivih objektivnih razloga.

• Rast kamata na stambene kredite dakle nije opravdan?
- Što se više problematizira problem inflacije, to ona sama sebi postaje stvar percepcije i počinje se ugrađivati u cijene proizvoda i tamo gdje realnih uzroka za to nije bilo. To smo u Hrvatskoj već vidjeli jer niste imali rast cijene energenata, ali ste imali rast cijena kod proizvođača.

• Jednako kao što nismo imali rast cijena pšenice, ali smo imali rast cijene kruha?
- Nešto slično, ali ovdje je riječ o ostvarivanju dijela ekstraprofita zbog promjene svjetskih cijena, loše politike državnih rezervi i zakašnjele reakcije s izvoznim carinama.

• Dakle, sada banke pretjeruju?
- Ne može se jasno reći da će doći do ikakvog rasta kamata. Troškovi banaka u matičnim centralama nisu se znatnije povećavali. ECB ne daje jasne signale o povećanju referentne kamatne stope u bližoj budućnosti, a HNB sasvim sigurno jamči bankarskom sustavu stečenu stabilnost tečajnog mehanizma.

• Ipak, problem rasta cijena nije malen ...
- Posljednjih godinu i pol Europa je, a posebice tranzicijske zemlje, izložena dvoma vanjskim šokovima: rastu cijena energije i prehrambenih proizvoda. Razlika cijena energenata ovisi o tome koliko ih je koja zemlja liberalizirala i ugrađivala ih u gospodarski sustav. Konkurentna tržišta dopustila su postupno povećanje cijene energenata i njezin ulazak u troškove, jer izoliranje gospodarstava od rasta cijene energenata dugoročno donosi više štete nego koristi. U Hrvatskoj su cijene energenata vjerojatno podcijenjene za približno 20 posto u odnosu na okruženje, a Vlada je odlučila braniti određenu cijenu. Tranzicijske zemlje su, ovisno o standardu i razvijenosti, dopuštale manje promjene cijena dok ih je Hrvatska držala pod kontrolom subvencirajući energente. Nismo ušli u proces promjene tarifa tako da cijene za kućanstva rastu, a smanjuju se za poduzeća. Zapadne vlade više se brinu o konkurentnosti poduzeća, što je najvažnije, dok se u Hrvatskoj vodi socijalna politika u korist potrošača.

• Može li biti dugoročne koristi od zamrzavanja cijena nekih prehrambenih proizvoda?
- U svjetskoj se poljoprivredi već dulje događaju tektonske promjene. Dijelom su uvjetovane promjenama cijena energenata i biogoriva, a dijelom rastućom potražnjom iz Azije. Hrvatska je još 2006. propustila iskoristiti dobru žetvu, kad je djelomično apsorbiran šok koji je postao razvidan tek lani zbog oštrije zime i znatnijeg prelijevanja cijena sa svjetskog tržišta. Zapadne ekonomije imaju sagrađenu infrastrukturu skladištenja, hladnjača i slično, a tranzicijske imaju zapuštene poljoprivredne površine i nerazvijenu infrastrukturu. Kod svih tranzicijskih zemlja rasla je cijena prehrambenih proizvoda, posebice u zimskom razdoblju zbog voća i povrća, a sve radi nedostatnog sustava skladištenja. Treba razlikovati dvije kategorije u rastu cijena hrane. U voću i povrću rast cijena je prolazan i šok će proći do proljeća. Dugoročni relativni rast cijena može se posebice očekivati kod mlijeka, mliječnih proizvoda, uljarica i žitarica.

• Je li Polančecova inicijativa zamrzavanja cijene kruha, ulja i mlijeka do ljeta dobra ili loša politika?
- Svaka politika zamrzavanja cijena se na kraju pokaže kao loša politika jer kad to Vlade rade više pozornosti pridaju potrošačima i populizmu, a mnogo manje dugoročnoj konkurentnosti poduzeća, koja je ključna. U potezima Vlade eventualno je dobar pokušaj koordinacije dinamike liberalizacije pojedinih cijena. Vlada bi do proljeća trebala napraviti sve što može kako bi poboljšala opskrbu prehrambenim proizvodima, a gradovi dotad ne bi trebali dizati cijene komunalija. Realno nije bilo rasta cijena energenata i osim investicijskih projekata gradova ne postoje drugi razlozi za rast tih cijena. Ozbiljniji pad cijena žitarica i uljarica ne predviđa se tijekom 2008. godine i ostat će na sadašnjoj visokoj razini.

• Možemo li očekivati da će kruh i ulje najesen ponovno poskupjeti?
- To poskupljenje nije nužno, a ovisi o uvjetima žetve i reakciji Vlade u robnim zalihama i ponudi na svjetskom tržištu. Vlada se mora naviknuti da postavlja pitanje robnih zaliha i da prati zbivanja na svjetskom tržištu prehrambenih proizvoda i sirovina. Strateške robne zalihe svima su smanjene, osim azijskim zemljama koje povećavaju nacionalne kapacitete i robne rezerve, što su SAD radile 80-ih godina.

• Kolika je odgovornost prve Sanaderove Vlade za aktualnu situaciju?
- Velika. Struktura investicija u gradnji infrastrukture u potpunosti je bila usmjerena na gradnju autocesta. Promovirana je jedna vrsta infrastrukture koja je generirala uglavnom dosta velik rast kapitalne dobiti na zemljištima i nekretninama, ali nije znatnije utjecala na konkurentsku poziciju poduzeća. Ostale vrste infrastrukture zanemarene su, pa i energetska i prehrambeno-poljoprivredna. Infrastrukturne investicije nisu bile uravnotežene niti dinamički logično isplanirane. Vlada mora hitno u proračunu preorijentirati strateške investicijske prioritete na te dvije vrste infrastrukture. Prva Sanaderova Vlada imala je sreće s međunarodnim okružjem, ali se ono u ovom mandatu mijenja i u gospodarskom će okruženju imati mnogo manje sreće i mnogo više problema, a tek će se onda pokazati koliko je jaka.

• Koje su tri teške odluke koje Sanader mora donijeti bolje prije nego poslije?
- Liberalizacija cijena energenata, prebacivanje projekata iz cestogradnje prema infrastrukturi prehrambene i poljoprivredne industrije i održavanje razine deficita za ovu godinu koja treba biti barem na razini sadašnje prema udjelu u BDP-u.

• Kakve mogućnosti imamo u borbi protiv inflacije?
- Nema prostora za rješavanje problema putem povećanja deficita i rasta inozemnoga duga. Morat će se rješavati kroz usporavanje rasta standarda građana dok ne prođe prvi dio šoka rasta cijena prehrambenih proizvoda, najvjerojatnije u prvom djelu godine. Prethodnih godina standard je rastao četiri do pet posto na godinu. Sada valja očekivati rast standarda oko jedan do 1,5 posto. Druga je mogućnost stvaranje inflacijske spirale, što svim silama treba nastojati izbjeći. Monetarna politika ne bi smjela biti meka jer je osnovna opasnost stvaranje očekivanja inflacije. Većinu tereta, kao i u većini izvanjskih šokova na strani ponude nosit će realna cijena rada. Nema mehanizama kojima se mogu amortizirati vanjski šokovi bez usporavanja rasta standarda, osim povećanja deficita proračuna. A tada postaje nezamislivo provođenje gotovo bilo koje refome u sustavu.

• Što očekujete od proračuna za ovu godinu?
- Da će biti odgovoran i da će Vlada jasno pokazati nacionalnu strategiju subvencija. Dolazi do međusobne konkurencije između postojećih sektora brodogradnje, prijevoza, uvoza i potreba novog dijela koji se odnosi na poljoprivredu. Strategiju subvencije mora se jasno prikazati po instrumentima, vrstama i korisnicima. Dođe li do povećanja ukupne razine subvencija i do povećanja intervencije države u gospodarstvo, uz netržišnu cijenu energenata, zasigurno će se stvoriti posve pogrešne pretpostavke za daljnji razvitak prerađivačke industrije.

• Kritizirali ste Bandića zbog poskupljenja u Zagrebu. Za što je on odgovoran?
- Ne Bandića, već način i dinamiku promjene cijena. U Zagrebu je problem skokovito povećanje cijena za poduzeća. Zagreb u hrvatskom ponderu cijena čini oko 33 posto. Ako je Zagreb skuplji bilo u terminima komunalija, trgovačkih marži ili u drugima to se automatski prelijeva na Hrvatsku s ponderom od 33 posto. Problem je u tome što Vlada gleda isključivo potrošačke a ne proizvođačke cijene, odakle zapravo rastu troškovi. Lokalna država mora biti u koordinaciji s Vladom i vidjeti koje cijene usluga može povećati kako ne bi došlo do rasta cijena koji bi mogao stvarati inflacijska očekivanja.

• Profesor Jurčić bi smanjio poreze na dohodak i doprinose. Kamo bi to vodilo?
- Monetarna politika je učinila svoj dio i učinit će ga tijekom ove godine. Očekuje se daljnja konsolidacija fiskalne politike. Nikakvo smanjivanje poreza ne bi smjelo doći u obzir bez prijašnjeg konsolidiranja rashoda proračuna. Takvi su se kompromisi radili u svijetu i pokazali su se kao truli. Smanjivanje poreza ne može pratiti smanjivanje socijalnih davanja, posebice u populističkoj politici prisutnoj u Hrvatskoj.

• Je li problem začet kada je država povećala davanja za plaće u državnom i javnom sektoru za šest posto?
- Sindikati su to prilično povoljno istrgovali i šest posto je poprilično visoka razina.

• Je li Sanader nakon što je to odobrio mogao nešto učiniti kako bi amortizirao posljedice?
- Mogao je početi reformu javne uprave i smanjenja javne potrošnje. Nije napravio ništa zauzvrat. Vlada je bila ponesena izuzetno dobrim punjenjem proračuna i utjerivanjem dijela sive ekonomije. Prihodi su solidno rasli i konsolidiranje financija provedeno je kroz rast prihoda a ne rasterećenjem rashoda, što je Hrvatska već imala prilike vidjeti uvođenjem PDV-a. Zalet s plaćama bio je djelomičan i Vlada se ne bi smjela ponovno zaletjeti i dugoročno odrediti rashode na temelju kretanja prihoda od godinu-dvije dana jer će u ovoj godini doći do usporavanja rasta gospodarstva a tako će biti i u prvoj polovini iduće godine. Rast realnog BDP-a će biti oko četiri posto, a rashodi državnog proračuna ne bi smjeli rasti više od sedam posto nominalno.

• Nedostaje li Sanaderu makroekonomist u Vladi?
- Ne znam. Problem je u tome što odgovorne funkcije u Vladi ne možete popuniti s kvalitetnim ljudima zbog velike konkurencije privatnog sektora. Vlada mora razmisliti o mehanizmima i modalitetima identificiranja ključnih funkcija i položaja. Primanja saborskog zastupnika su 'benchmark' za ljude koji bi trebali voditi restrukturiranje brodogradnje ili privatizacije.

• Jesu li vama nudili angažman na Markovu trgu ?
- Ne zanima me to.

• Zašto?
- Zato što radim svoj posao na Institutu i otvaram teme poput cijena energenata, imigracijske politike i sličnog koje populistička politika teško može otvarati.

• Slušaju li vas?
- Ponekad.

• Kada su vas konkretno poslušali?
- U vezi s pojedinim dijelovima konsolidiranja proračuna, s promjenama glede upravljanja imovinom, izbjegavanja pojedinih poreza i usmjeravanja države na domaće tržište kapitala.

• Ali javna potrošnja se ne smanjuje, reforme javne uprave nema ...
- Točno. To se ne može riješiti makroekonomijom. Vladi kronično nedostaju voditelji projekata. Želite li projekt gradnje sustava hladnjača ili sustava za poboljšanje opskrbe voćem i povrćem, morate zadužiti jednog čovjeka da to radi na razini 21 županije. Iskreno me zanima tko bi to bio spreman preuzeti. Više nije problem što treba odraditi, nego tko će to odraditi. Najveći je problem što je kod svih vlada sustav stalno funkcionirao kroz političke strukture, a ne kroz institucije. To nam se sada vraća kao bumerang jer imate nereformiranu javnu upravu i ne možete naći i platiti ljude da vode proces ulaska u EU, a dinamika i brzina ulaska za Hrvatsku su presudni. Institucije nisu izgrađene ni ojačane. Različite agencije koje su osnovane s obzirom na to da i Europa počiva na agencijskom tipu upravljanja trebale bi imati kvalitetne ljude, a oni odriješene ruke.

• U ekonomskim krugovima slovite za tihog Sanaderova destruktivno-umirujućeg savjetnika. Što kažete na to?
- Objektivna je situacija da će od 22 godine demokracije 18 godina de facto jedna stranka biti na vlasti. Posao rada javnih instituta i sličnih institucija uvijek je bio orijentiran na manje-više istu političku garnituru. Problem počinje od toga što nema rotacije vlasti i promjene političkih garnitura. Htjeli vi to ili ne, uvijek radite s istom garniturom, s Vladom koja je i opet ista. Glede hrvatskog gospodarstva i inflacije nije vrijeme za sajam taštine, već za smirivanje.

• Zašto niste zainteresirani za rad u državnom uredu za strategiju?
- Taj ured sve više postaje ured za povlačenje sredstava iz EU, a sve manje će se baviti izradom nacionalnih strateških dokumenata.

• A tko radi te dokumente?
- Dobro pitanje. Prije je postojao državni ured koji je to radio u suradnji s pojedincima i institucijama. Hrvatska nije uspjela razdvojiti usklađivanje i strateško opredjeljenje. Dokumenti koji se tiču pridruživanja EU, poput industrijske politike, makroekonomskog okvira, fiskalnih smjernica i slično dio su usklađivanja. Energetika, politika investicija, fiskalna decentralizacija, regionalizacija i slično strateško su opredjeljenje, prostor hrvatskog slobodnog odabira. Politika u vezi s tim pitanjima nikada nije bila dogovorena. Rađeni su samo parcijani dijelovi za pojedina područja. Kako vrijeme prolazi sve je manje vremena za odabir a sve je veći pritisak na usklađivanje. Tko je odabrao smjer odabrao je, a tko nije u procesu usklađivanja - voda ga nosi.