Vlade se usmjeravaju na spašavanje realne ekonomije

Englezi daju veće ovlasti svojoj središnjoj banci, Nijemci se najviše uzdaju u porezne olakšice, a Amerikanci u poticanje potrošnje i proizvodnje kreditima. Mnogi se uzdaju u Obamin ekonomski plan, no on još mora proći Kongres

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Četiri mjeseca nakon rujanskog sloma financijskih tržišta i potonuća svjetske ekonomije u krizu još se ne uočava veći pomak. Nakon mnogih fiskalnih paketa, od Amerike preko Britanije i Francuske do Njemačke, kriza jednostavno ne popušta, sve više pritišće realnu ekonomiju. Postaje također sve jasnije da dubinu ponora još nitko nije precizno izmjerio. Naime, nedavne su godišnje bilance banaka poput Citigroupa i Bank of America, za koje se činilo da će izbjeći kletu sudbu svojih kolega, pokazale da ima još prostora za ozbiljne turbulencije. Uza to nijedan od dosadašnjih pokušaja oživljavanja nacionalnih ekonomija zasad ne daje željene rezultate. Posuđivanje, preduvjet bilo kakva zdravog funkcioniranja ekonomije, i dalje je gotovo zamrznuto, pa su tako vlade nekoliko najrazvijenijih zemalja svijeta počele provoditi dodatne mjere u sada već očajničkim pokušajima da nešto naprave.

Prvi paketi Njemačke, Britanije i Amerike uspjeli su koliko-toliko zaustaviti truljenje, iako se u američkom slučaju čini da to i nije slučaj, ali nikako da pokrenu 'sokove', odnosno da 'odčepe' posuđivanje i kreditiranje. Ako nema kredita, nema ni potrošnje, a ako nema potrošnje, nema ni proizvodnje. Niz svatko može nastaviti sâm... Iako se, dakle, činilo da je financijski sektor u Americi stabiliziran nakon mjera otkupa 'toksičnih' dugovanja, točnije anuliranjem bankarskih makinacija, godišnje bilanciranje pokazalo je da su Bank of America i Citigroup, u prvi mah pobjednici krize koja je pokosila relevantnu konkurenciju, zabilježili goleme gubitke. Bank of America dobit će dvadeset milijardi dolara pomoći i odobrenje za 118 milijardi dolara kredita. Izgleda da je preuzimanje posrnulog Merrill Lyncha bilo prevelik zalogaj. Drugi div, Citigroup, morat će svoju brokersku kuću prodati Morgan Stanleyju i reorganizirati svoje poslovne jedinice ako namjerava preživjeti oluju. Dosad je i on inkasirao izdašan iznos od 45 milijardi dolara, ali gubicima nikad kraja.

Država čuva svoj interes

Koliko stvari poprimaju karakter posljednjih mjera spasa, pokazuju primjeri Amerike i Britanije, koje sada pokušavaju promijeniti ili proširiti prvotno zamišljene koncepcije, što s druge strane znači i sve veći pritisak na ionako krajnje razvučene državne financije koje bi uskoro mogle dosegnuti svoj maksimum. Što ako ni tada ne bude rezultata, nitko ne zna. Šef novog liječničkog konzilija za spas američkog pacijenta Lawrence Summers najavio je promjenu smjera usmjeravanjem ostatka prije odobrenih sredstava, famoznog TARP-a (engl. Troubled Assets Relief Program) prema pokretanju kreditiranja i posuđivanja potrošačima i poduzećima umjesto dosad pokušanog recepta otkupa toksičnih sredstava u financijskom sektoru.

Korak je to bliže onomu što je zamislio Gordon Brown, britanski premijer, u svom prvom paketu mjera. Preusmjeravanje TARP-a moglo bi značiti izravno sprječavanje hipotekarne pljendbe, oslobađanje kredita za automobile i ostale potrošačke zajmove te kreditiranje malih poduzeća i lokalnih jedinica. Nadalje, od zdravih financijskih institucija očekivat će se posuđivanje iznad temeljnih mogućnosti, a novac dobivena od države neće se moći iskoristiti u akvizicijama i spajanjima koja imaju isključivo potencijal za same institucije, ali ne i za državu, objasnio je Summers. Plan Baracka Obame već je 'nabubrio', i to sa 775 na 825 milijardi dolara, i velike nade se polažu u njegovo odobrenje u Kongresu iako mnogi spekuliraju s daljnjim dizanjem iznosa do psihološke granice od jednog bilijuna dolara.

Engleski presedani

I Englezi grcaju u presedanima, ovaj put jačanjem ovlasti središnje banke, koja će sada moću kupovati vrijednosne papire. Novi će plan troškove države povećati za najmanje 100 milijardi funta, a novost je i konačno izravno iskorištavanje vlasničkih udjela u posrnulim bankama radi pokretanja kreditiranja, što u ovom slučaju znači da će britanska Vlada preko Northern Rocka 'podmazati' posuđivanje. Dizanje udjela u Royal Bank of Scotland na 70 posto sugerira da će to biti slučaj i u drugim bankama sada u državnom vlasništvu. Sadašnji paket od 250 milijardi funti kreditnih jamstava, programa koji omogućuje bankama izdavanje obveznica uz vladina jamstva, produljit će se s 9. travnja na kraj ove godine. Drugi program, plan posebne likvidnosti, zamijenit će se programom zaštite sredstava, odnosno Vladinim jamstvima vrijednosnih papira protiv mogućih budućih gubitaka na kreditima.

Ni Nijemcima ne cvjetaju ruže, pa im je potreban dodatan napor da bi se nešto pozitivno počelo događati u ekonomiji. Novi paket predviđa 50 milijardi eura u sljedeće dvije godine, a 18 milijardi bilo bi usmjereno u investicije u škole, javne radove i energetsku učinkovitost. Onemoćaloj autoindustriji pomoći će s 2.500 eura poticaja za kupnju svakog novog autaomobila, a središnje mjesto plana porezna je reforma koja će spustiti osnovice i donijeti porezne olakšice.

Sve više novca na tržište

Posao njemačke kancelarke bio je teži jer je na vlasti crno-crvena koalicija CDU-a i SPD-a, što redovito znači različita mišljenja o svakoj temi. Socijaldemokrati smatraju rezanje troškova zdravstvenog osiguranja boljim rješenjem od Merkeline ideje poreznih olakšica na porez na dohotak, što bi potaknulo potražnju. Štedljivi Nijemci htjeli su u početku škrtariti na poticajima zamislivši 31 milijardu eura kao plafon za državnu pomoć, a u sklopu toga samo se tričavih 12 milijardi odnosilo na novu potrošnju. SPD je prije predstavio svoj plan od 40 milijardi eura usmjeren na stvaranje posebnog investicijskog fonda za društvene projekte i progresivne poreze.

Svi se, dakle, trude, očajnički pokušavaju nešto napraviti, ali rezultata zasad nema. Nakon monetarnih vlasti, koje su ispucale većinu svojih mogućnosti, i fiskalne se hvataju za slamke, bacajući sve više i više novca na tržište. Ipak, treba primijetiti i da je znatan dio prvih intervencija u velikoj mjeri bio usmjeren na kontrolu štete i spašavanje financijskog sektora, a druga je runda sada usmjerena izravno na realnu ekonomiju, tako da bi bilo nepošteno reći kako dosadašnji paketi nisu ništa postigli. Financijski sektor uglavnom je spašen od totalnog raspada, ali sada treba vidjeti koliko će uspjeha imati povratak kejnezijanskom receptu. Povijesna je preporuka, u svakom slučaju, dobra.