Vođe se nemaju pravo izvlačiti na okolnosti

Lideri koji žive svoje živote u stalnom stanju stresa čine više pogrešaka, stvaraju nezdrave odnose i ozbiljno demotiviraju svoje timove. Ako nešto ili netko drugi upravlja vašim životom, osjećat ćete da nemate kontrolu, što sigurno nije dobro za vođu.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Vođe preuzimaju sto posto odgovornosti za svaki dio svog života - za svoj način razmišljanja, osjećaje i način reagiranja na okolnosti u svom životu, i to rade bez prebacivanja krivice na druge. Ta je činjenica presudna i mora se utvrđivati svaki put ispočetka na niz različitih načina. Tkanina je to koja drži sve na okupu i koju se često pogrešno shvaća. Odgovornost se sastoji u priznavanju svake stvari koja vam se dogodi, prepoznavanjem postojanja izbora u svemu što se događa. Zamislite dva direktora u različitim tvrtkama sa sjedištem u Rijeci. Upravo im je rečeno da moraju obaviti prezentaciju na nekoj konferenciji u Zagrebu u dva sata tog popodneva. Važna je to prilika koju se ne smije propustiti, ali to znači da moraju prilagoditi svoje rasporede i izgubiti cijeli dan za putovanje u Zagreb, prezentaciju, druženje i stvaranje kontakata te povratak. Dodatna nepogodnost je i što treba predati godišnje rezultate.

Dva direktora u istom vlaku

Prvi direktor misli kako će to biti sjajna prilika da putuje udobno vlakom i iskoristi to vrijeme za razmišljanje i planiranje za sastanak koji ima sljedećeg tjedna u banci. Putovanje će mu dati i priliku da se pripremi za taj razgovor. Osim toga, imat će vremena opustiti se i možda čak pročitati knjigu koju prije nije stigao ni taknuti. Doći će u Zagreb točno na vrijeme i taksijem se odvesti do odredišta, što će biti tim ugodnije jer obožava slušati priče taksista. Nema sumnje da će prezentacija biti sjajna jer je u posljednji tren primijetio da nedostaje kritična komponenta i dodao je. Nakon prezentacije imat će priliku upoznati nove i interesantne ljude, a u vlaku natrag eventualno pročitati još koje poglavlje knjige. Uopće zapravo, čovjek se veseli ugodnom i produktivnom danu.

Drugi direktor o nadolazećem danu razmišlja sasvim drugačije. Njemu je to živa dosada i potpuno nepotrebno za posao u ovom trenutku. Treba otići skroz do Zagreba i to u najgore vrijeme kad je špica i hrpetine ljudi se slijevaju po gradu. Vlakovi su neudobni i puni propuha, tako da nema šanse da se koncentrira na obavljanje bilo kakvog posla, posebno zbog onih kretena koji neprekidno vrište u mobitel, tako da će vjerojatno samo brinuti o prezentaciji cijelo vrijeme i zbog toga se iznervirati. Kad tamo dođe, morat će čekati taksi, koji će ga onda voziti naokolo i naplatiti mu hrpetinu love. Prezentacija će biti pravi izazov, a oni tamo ionako nisu pretjerano zainteresirani za nju jer ga inače ne bi zvali u zadnji čas. I, na kraju, druženje i stvaranje kontakata je čisti gubitak vremena. Kasno će krenuti kući i biti iscrpljen.

Kako kreirati život i posao

Ta dvojica direktora, idu dakle, održati prezentaciju u Zagreb. Kakav će onda biti njihov doživljaj putovanja? Prilično očit. Jedan će imati uspješno i ugodno putovanje te će se kući vratiti sretan i pun energije. Drugi će imati osrednje iskustvo i kući se vratiti iziritiran i umoran. Realnost te situacije sastoji se u tome da su vanjske okolnosti identične - isti vlak, isti taksiji, ljudi na prezentaciji i prilike za sklapanje poznanstava. Jedina razlika je u njihovu stavu. Gotovo je neizbježno da će ti stavovi utjecati na doživljaj tog dana. Njihovo razmišljanje je ono koje kreira njihov dan. A ako je moguće kreirati jedan dan, mogu li se onda stvoriti i dva? Ili godina? Cijeli život? Jesu li objektivne okolnosti odgovorne za oblikovanje naših života ili je to naš stav? Upravo to se pita i Penny Ferguson u svojoj knjizi The Living Leader. Vi birate što ćete biti, tvrdi autorica koja je provela posljednjih desetak godina radeći s nekima od najvažnijih poslovnih ljudi u Engleskoj.

Riječ je o načinu razmišljanja, kaže Penny Ferguson, što je prilično uzbudljivo s obzirom na to da znači da promjena stava i načina razmišljanja mijenja tijek života. Vrhunski vođe to shvaćaju. Oni prihvaćaju punu odgovornost za ono što jesu i svoje reakcije u svakom trenutku - i ne okrivljuju objektivne okolnosti za situacije u kojima se nađu. Jasno im je da između stimulansa i reakcije postoji praznina u kojoj je njihov trenutak izbora. Što god mi mislili o nekoj situaciji ono je što ta situacija onda i postane. Ako mislite da je današnji dan loš - takav će i biti. Uzimanje potpune odgovornosti za svoj život svakodnevni je izazov. Morate istinski ovladati svojim mislima i reakcijama. Nitko drugi osim vas nije odgovoran za vaše razmišljanje i osjećaje, sreću, zdravlje, situaciju kod kuće ili na poslu, vještine i sposobnosti. Vođe ne vjeruju da su žrtve okolnosti upravo stoga što potpuno vladaju svojom odgovornosti. Baš u tom trenutku počinje vodstvo. 

Izbor uvijek postoji

Tragično je koliko ljudi ima koji nisu sretni i govore kao da nemaju nikakvog izbora nego ostati na radnom mjestu koje ih takvima čini. A kad ih se upita za razlog zbog kojeg ostaju, sve se svodi na sigurnost, u nekom obliku, uglavnom artikuliranoj kroz novac. No u čemu je sigurnost? Ako je ona negdje izvan vas i nad njome nemate kontrole, onda ćete uvijek biti ovisni o vanjskom svijetu, što je smiješno jer se vanjski svijet ne može kontrolirati. Možda na njega utjecati, nikako kontrolirati. Odgovornost je reći ‘Biram svoj život, biram svoj stav i osjećaje, a u svakom trenutku imam izbor. Prihvaćam da je moje ponašanje onakvo kakvim ga ja činim i ne krivim druge za svoje reakcije’. Sve dok to ne napravite, nećete biti u stanju mijenjati okolnosti ili situacije u kojima se nalazite.

Svaki dan će se događati stvari u kojima ćete moći izabrati želite li njima upravljati ili ne. Ne postoji situacije bez izbora. Neki mogu biti bolniji od drugih, ali su još uvijek izbori. Ako vam se dogodi nešto strašno, poput otkaza ili još gore, nesreće koja vas doživotno paralizira, uvijek imate izbor. Izbor se sastoji u načinu na koji ćete se s time nositi. Kompanija koja je otpustila 3.000 ljudi primijetila je znatne razlike u reagiranju ljudi na gubitak posla. Oni koji su pohađali program za fokusiranje na odgovornost odmah su poduzeli korake da stvore okolnosti koje će im osigurati novi posao. Svi ostali pohrlili su u Kadrovsku u potrazi za savjetima i pomoći. Okolnosti su bile iste za sve, ali dvije su grupe odabrale različite odgovore na njih i dobile različite rezultate. Jedna je grupa slobodnije razmišljala i uvidjela nove mogućnosti i prilike, dok druga to nije uspjela.

Ovladavanje odlukama

Ako vjerujete da netko drugi upravlja vašim životom, vjerojatno ćete stalno biti pod stresom i postizati slabije rezultate nego što možete. Vođe koji žive svoje živote u stalnom stanju stresa čine više grešaka, stvaraju nezdrave odnose i ozbiljno demotiviraju svoje timove. Ako netko drugi upravlja vašim životom, osjećat ćete se stalno kao da nemate kontrolu, što sigurno ne može biti dobro za vođu. Veliki vođe ne krive okolnosti, već ovladavaju svakom misli i odlukom koju donesu. Ghandi je dobar primjer toga. Trpio je kontinuirano nasilje, a svaki put je odabrao mir. Što god da su mu pojedinci ili vlada napravili, koliko god strašno i bolno, njegov je izbor bio ostati miran. Znao je da takvim svjesnim odabirom na kraju on mora pobijediti.

Oni koji su bili na suprotnoj strani su bili ti koji nisu imali kontrolu jer on nije reagirao onako kako su oni očekivali i željeli - odbio im je dopustiti da povlače konce. Dakle, njegova su se uvjerenja manifestirala u njegovom ponašanju. Na isti način razmislite kad ste posljednji put poludjeli u uredu i koje su bile okolnosti i osobe koje ste za to okrivili. Potom zamislite da ste odabrali drugačiji pristup - kakav bi bio rezultat? Koliko ste više mogli postići? Shvatiti odgovornost na toj razini promijenit će vaš život, a krivica i predbacivanje postat će stvar prošlosti. Zapamtite, između stimulansa i odgovora leži praznina, i upravo u toj praznini nalazi se vaš trenutak izbora. Vođe postaju sve svjesniji i svjesniji te praznine te je proširuju svaki put kada to okol-nosti od njih zahtijevaju, smatra Penny Ferguson.