Vodstvo nije menadžment

Na konferenciji Leaders in London veliki su gurui menadžmenta ali i političke vođe pokušali razjasniti pojam vodstva. Danas više nego ikada vodstvo postaje važan element uspjeha tvrtki, jer se stječe dojam kako se jačanjem individualizacije u društvu i slabljenjem kolektivističkog osjećaja umanjio i značaj vodstva

Piše   Domagoj Juričić,
savjetnik, Meritor Media

U petak 21. listopada u Velikoj Britaniji proslavljen je značajan povijesni datum?200. godina od čuvene pomorske bitke kod rta Trafalgar na španjolskoj obali. Velika pobjeda admirala Nelsona u gotovo bezizlaznoj situaciji otvara vječitu temu vodstva. Primjer Lorda Nelsona pokazuje naime da ljudima nisu potrebni menadžeri odnosno upravitelji nego vođe, oni koji će ono što očekuju od drugih učiniti prvi, koji će stajati u prvim redovima kada nastupi borba.

Za Lorda Nelsona bitka kod Trafalgara završila je fatalno iako je Britanija izvojevala pobjedu koja je značajno izmijenila tijek povijesti. Stil vodstva, taktika, strategija i duh koji je u toj bitci ali i u mnogim drugima iskazivao Nelson, može biti pouka današnjim vođama i u poduzećima koji žele postići izuzetne rezultate, koji iznad svega žele pobijediti. Stječe se dojam da je mnogim menadžerima koncentracija usmjerena na sasvim pogrešan cilj: na to da ne izgube bitku ili rat na tržištu. Tako pozicionirani oni su osuđeni na gubitak, jer su vječito u defanzivnoj fazi.

Vođa nije menadžer

Nelson je, iz niza razloga pored onoga utvrđenog na početku teksta, poslužio mnogim predavačima koji su se ove godine pojavili na konferenciji Leaders in London kako bi sa više od 1.500 sudionika podijelili svoje spoznaje oko toga što je vodstvo. Konferenciju je otvorio Mikhail Gorbachev, predsjednik bivšeg SSSR-a poznat po Glasnosti i Perestrojki. U svom uvodnom govoru, inspiriranim vlastitim životnim putem, Gorbachev je istaknuo potrebu za stalnim promjenama ali i za realitetom kojega vođe često nemaju, jer žive nekako izdvojeno od stvarnosti.     

Profesor Marvin Zonis sa sveučilišta u Chicagu u svom je predavanju upravo radio taj ?reality check? istaknuvši kako smo koncentrirani na neke ?velike? svjetske teme propustili pratiti neke naizgled male događaje koji su zapravo izmijenili svijet. Danas bilo koja pojava u bilo kojem dijelu svijeta može uzrokovati masivni domino princip koji se može odraziti na cijeli svijet.

Zonis je sa još dvojicom autora napisao vrlo dobru knjigu pod naslovom The Kimchi Matters?Global Business and Local Politics in Crisis-Driven World. Razgovarajući s njim stekao sam dojam da je osoba koja nikoga ne podcjenjuje pa je tako s osobitim poznavanjem prilika govorio i o Hrvatskoj, rekavši kako nas čeka brz i kvalitetan gospodarski napredak samo ukoliko stabiliziramo regiju u političkom smislu, što po njegovom mišljenju još uvijek nije slučaj.

Nama znani Kjell Nordström, koautor popularnih knjiga Funky Business i Karaoke Capitalism, govorio je okupljenima o značaju diferencijacije i inovativnosti, dvjema stvarima na kojima vođa uvijek mora inzistirati ukoliko želi biti prvi i najbolji. Benchmarking je, kaže Kjell, zapravo institucionalizirano kopiranje, a živimo u svijetu jeftinog i bezbroj puta kopiranog, što je izvrsna vijest za kupce ali ne baš i za proizvođače. Upravo u takvim okolnostima najbolje razlikujemo dobrog od lošeg lidera.

Napustite MBA!

Uber-Guru Tom Peters, iskoristio je prigodu kako bi okupljenima rekao da se okane trošenja love studirajući na MBA sveučilištima. Prema njemu, to je još dvije godine odustajanja od života i suočavanja sa pravim problemima. Vođama ne treba MBA, kaže Peters, nego učenje života. Najbolje vođe nitko tome nije naučio, oni su se za svoje pozicije naprosto izborili. Uvažavajući svojega kolegu Jima Collinsa, autora čuvene knjige Good to Great, koji tvrdi kako je pravi vođa tih, ponizan, radišan i povučen, Peters ističe kako je to glupost. Sjetite se bilo kojega vođe koji nije bio tašti galamdžija ili ego manijak i teško da ćete takvoga pronaći, istaknuo je Peters. Vođa se rađa ali vodstvo se uči, rekao je on.

William Jefferson Clinton, 42. bivši predsjednik SAD-a, na konferenciji Leaders in London je bio nazočan posredstvom suvremene tehnologije;  slikom i tonom ali ne i uživo. Organizatori su procijenili kako bi osiguravanje njegovog dolaska bio skup i pozamašan kolač, a da bi ga se tek tako zagrizlo pa su se poslužili jednostavnim tehnološkim trikom?satelitskom vezom. No, to je samo za pohvalu obzirom da je cijela stvar funkcionirala besprijekorno.

Američki stil vodstva ne fascinira Europljane

No, najviše kontroverze na svojem je nastupu izazvao Louis Gerstner Jr., bivši predsjednik IBM-a. Njegovo američko izvoljevanje dovelo je organizatore do ruba nervnog sloma. Prvo je zatražio da se tijekom njegovoga predavanja isprazni dvorana od novinara. Zamislite to da top novinarima magazina Time ili BBC-a ili pak CNN-a morate reći kako moraju izaći iz dvorane? Nezamislivo!

Ali tu Gerstnerovom izvoljevanju nije bilo kraja. Kada je došao na potpisivanje svoje knjige okupljenima je izjavio da neće potpisivati knjige mekog uveza, jer su one jeftinije i onome tko nije za njegovu knjigu u tvrdom izdanju želio izdvojiti više novca on ne želi dati autogram. No, ni to nije sve. Razbjesnio se kada je na jednom štandu vidio svoju knjigu uz Welchovu. Zatražio je da se odmah razdvoje na suprotne strane štanda ili da se Welchova čak ukloni u potpunosti.

Britanci se nisu dali zastrašiti pa je u znak prosvjeda jedan od izdavača štand ukrasio Welchovim knjigama u tvrdom uvezu, a u samu sredinu je stavio jednu knjigu u mekom uvezu Louisa Gerstnera. Usprkos tome, Gerstner je samo potvrdio da su pravi vođe mušićave osobe, a da se američki ideal vladanja svodi na neprestanom iskazivanju POWER OF NO! Tom Peters je poslije u razgovoru sa novinarima rekao da je Louis Gerstner uistinu pravi vođa ali da bi svatko iole pametan da se u tom trenutku našao na mjestu predsjednika IBM-a napravio dobar i zapamćen posao. Dakle, vođe moraju imati i sreće. Gerstnerova knjiga pod naslovom Who Says Elephants Can?t Dance? i nije se baš bog zna što prodavala.

Daleko najljepše lekcije iz vodstva definitivno je uspio prenijeti Sir Ranulph Fiennes, čuveni polarni istraživač. Kako on kaže, menadžeri bi morali učiti iz iskustva istraživača kojima je osobna motivacija ta da ama baš ništa nije izvan dohvata njihovih mogućnosti. Prema njegovim riječima, da bi došao do cilja lider mora izgraditi tim sa pravim karakterom i stavom. Njegova poruka je: ne birajte ljude sa iskustvom, nego sa pravim stavom prema postavljenom cilju.

Među vođama sve više žena

Na konferenciji Leaders in London nastupili su i mnogi drugi predavači koje ovdje nisam spomenuo, a koji su uistinu začinili temu. No, nedvojbeno je da šlag dolazi na kraju pa je tako Madeleine Albright, bivša državna tajnica SAD-a, imala tu čast da zatvori ovogodišnje izdanje razmjene znanja i iskustva na temu vodstva. Biti prva državna tajnica u povijesti SAD-a u izrazito muškom svijetu politike nije mala stvar.

Svojim vrlo otvorenim dijeljenjem savjeta i spoznaja iz svijeta politike, Albrigtova je pokazala snagu koju ima malo koji političar. Izravno i britko odgovarala je na pitanja publike. Iako je njezin govor obilovao visokom politikom i međunarodnim odnosima, mnogo se toga moglo naučiti. Albrigtova je pritom izdvojila misao posvećenu svim ženama koje žele ići do vrha u svojoj karijeri, a koju često ponavlja: uspješnoj ženi na putu nisu prepreka muškarci, nego druge žene!

Vodstvo ili leadership svakako je više od trendovskog buzzword-a. Ovakvu konferenciju zasigurno bi bilo dobro vidjeti i negdje nama bliže iako začuđuje to da mnogi naši menadžeri nisu našli za shodno odslušati koju mudru misao. Sreli smo ljude iz Slovenije, SCG čak iz BIH, a da druge zemlje regije i ne spominjem. Zanimljivo je da su iz Hrvatske konferenciji nazočili tek predstavnici dviju domaćih PR agencija.