Vozači 'zarobljeni' u Aziji jer im poslodavci ne daju dovoljno novca

- Bez vlastitog novca vozači kamiona ne bi mogli financirati sve ono što im je potrebno za put, usprkos isplativosti tura - rekao je danas na konferenciji za novinare predsjednik Sindikata hrvatskih vozača (SHV) Miljenko Gočin koja je održana u Zagrebu.

Gočin je naveo primjer rute od Njemačke do Kirgistana koja se naplaćuje 14.500 eura, a prijevoznici dobivaju 7.000 eura predujma, a ostatak po obavljenom poslu. No, kako tvrdi Gočin, vozači predujam uopće ne vide nego ga uzimaju njihovi poslodavci, a njih na put šalju s premalo novca. Mato Zečević, donedavno zaposlen u poduzeću Auto Bullesbach iz Lužana u Brodsko-posavskoj županiji, potvrdio je to svojom pričom o dramatičnom putu od Slavonskog Broda do Biškek u Kirgistanu rekavši da se jedva vratio kući. Naime, vlasnik tvrtke Robert Bullesbach dao mu je 27. studenoga prošle godine 1.000 eura i 1.000 dolara za taj put. Uspio je doći do Bakua u Azerbajdžanu gdje je čekao na prijevoz preko Kaspijskog jezera te mu je tada iz tvrtke poslan novac. No, u Kazahstanu je opet ostao bez novca uspijevši ipak doći do mjesta istovara, a drama nastaje u povratku kada Zečeviću prestaju važiti dokumenati. Ne dobivši ništa od tvrtke, kako bi preživio kontaktirao je suprugu koja mu je poslala novac, koji pak nije bio dovoljan za povratak, pa je morao založiti kamion za avionsku kartu. Prije nekoliko dana preko Istanbula se vratio u Hrvatsku, a poslodavac ga je otpustio i okrivio za gubitak kamiona, zbog čega je bio i priveden.

Zečević je spomenuo i slučaj još jednog vozača koji leži u bolnici u Astani u Kazahstanu zbog ozeblina jer nije imao novca niti za gorivo, niti za grijanje kabine kamiona, a Gočin je dodao da problema s povratkom u Hrvatsku imaju još dvojica vozača kojima novac umjesto poslodavaca šalju njihove obitelji. U Hrvatskoj se, rekao je Gočin, ne poštuju zakoni koji propisuju plaćanje vozača, koliko dugo smiju voziti i koja su im prava za vrijeme prijevoznih tura, a uzrok tome je što ima previše sitnih prijevozničkih tvrtki i obrta koji jedva opstaju, zbog čega trpe samo vozači. Vlada i nadležna ministarstva su o tome obavještavana, ali do sada, kaže Gočin, nisu reagirala, pozvavši ih da konačno pomognu vozačima u nevolji. (E. F.)