Vozila hitne pomoći: Ni Milinović ne da posao domaćima (3)

Potaknut demantijem (objavljen na Liderovoj internetskoj stranici)  Ministarstva zdravstva na Liderov tekst ‘Ni Milinović ne da posao domaćima’, jedan od sudionika natječaja, direktor MS Designa, Mario Medvidović, poslao je reagiranje u kojem ‘odgovorno tvrdi da činjenice koje glasnogovornica Zora Lažeta navodi u demantiju MZSS nisu istinite’.

Novinarka Lidera u tekstu je navela da su domaći prerađivači isključeni, a ne domaće ponude kao što tvrdi MZSS, što je bitna razlika. Nadalje, od 10 ponuđača bilo je 13 ponuda (a ne 15 kako tvrdi Ministarstvo), a samo dva su u 100 posto domaćem vlasništvu (nikako osam kao što se navodi u demantiju MZSS). Tvrtka koja na ovom natječaju konkurira s jednim zaposlenim ne može se, smatramo, tretirati domaćom proizvodnom tvrtkom. U potpunosti se slažemo s naslovom teksta, a demanti MZSS se ne bazira na pobijanju činjenica niti na obrazlaganju nejasnih postupaka, nego na opravdavanju i optuživanju bez istinitih dokaza.
 
MZSS se uopće ne osvrće na upite o izmjenama prilaganja Agencijskih riješenja i očevidnika, čime je bez obrazloženja promjenilo dosadašnju zakonsku praksu i na taj način pogodovalo stranim i „domaćim“ tvrtkama sa 100 posto stranim vlasništvom. Mi ne osporavamo smjernice Svjetske banke koje su definirane u cilju zaštite njihovog kapitala, ali tvrdimo da je zahtjev za ugovorima u duploj vrijednosti natječaja u suprotnosti s demantijem MZSS. Ministarstvo je kasnije aneksom odobrilo da se u ugovore koje treba priložiti može prikazati i promet ostalih medicinskih proizvoda, no to također nije u skladu sa smjernicama EU niti sa Zakonom o javnoj nabavi koji je pravna stečevina EU, stoga što se ne radi o istim ili istovjetnim isporukama.

Tvrdnja da bi MZSS na upit razmotrio temu ugovora i možda je izmjenila je u najmanju ruku neozbiljna jer MZSS nije konkretno odgovorio niti na jedan jedini postavljen upit, dok nije objavljen članak novinarke. Na temu o zaprimanju 7 aneksa (pismeno) dva sata prije otvaranja možemo reći samo da je vrlo lako dokumentirati vrijeme ispisom Hrvatskih pošta.

Dalje (dokumentirano u prilogu sa teh. dokumentacijom) tvrdimo da su od dvadesetak natječaja prošle godine samo dva bila s visinom od 160 cm min i to za sanitetski prijevoz, a ne za vozila hine pomoći, dok su svi ostali bili sa minimalnom visinom 190 cm. Tvrdnja Ministarstva da se nikad nisu nabavljala vozila u kojima se može normalno stajati (EN 1789, vozilo tip „C“) je nevjerojatno neozbiljna, pa dovoljno je, smatramo, samo pogledati na ulicu i definirati statistiku. Navedenom činjenicom se također može ići u susret nekom od ponuđača, a za istinito informiranje javnosti, kao što kaže MZSS, potrebno je očito malo više koncentracije.

Nismo u suglasnosti sa MZSS-om da je natječaj transparentno definiran, iako sa stajališta MZSS to možda tako ne izgleda, smatramo ga upravo suprotno sročenim i diskriminirajućim. Natječaj je rađen na način kao da domaća proizvodnja uopće i ne postoji, a pritom se zaboravlja da je minimalna cijena vozila ovog natječaja duplo manja u odnosu na prijašnje godine, upravo zbog jake konkurentnosti domaće proizvodnje.

Također, ne navođenje pravnog lijeka u natječajnoj dokumentaciji, smatramo neregularnim i netransparentnim činom, te smo mišljenja da je postupak u suprotnosti sa Ustavom RH koji odredbom čl. 18  jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred ovlaštenim tijelima, s time da to pravo samo izuzetno može biti isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita, a s obzirom da nije definirana nikakva druga pravna zaštita naša tvrdnja je, smatramo, istinita.

Kao domaćem proizvođaču i prerađivaču izuzetno nam je žao što ispada da smo mi na jednoj strani, a MZSS na drugoj sa zakonima između. Također, ispada da je jedini stvarni kontakt sa MZSS slanje inspekcija za kontrolu „skladišta“ i „odgovornog osoblja“, s naznačenim skladištem jer ni zakon nije definirao da proizvodnja mora imati prostor za rad, samim time da uopće i postoji.

Cijela ova priča je i pokrenuta da bi tijela državne uprave shvatila da se proizvodnja kao takva ne spominje više samo kao predizborno reklamni transparent, nego da se shvati da je BDP povezan isključivo sa stvaranjem dodatne vrijednosti proizvodnih tvrtki, a da je političko-gospodarsko okružje gore navedenih i sličnih primjera omča oko vrata kroz koju mora prolaziti svaki hrvatski poduzetnik. Vrijeme kredita kojima se krpaju rupe državne potrošnje uskoro će biti iza nas, a u tom slučaju „preporuke“ Svjetske banke neće biti više tako slatkoriječive, ni za ministarstva, niti za hrvatsko gospodarstvo i naš narod.