Vrijeme je za povratak pregovorima iz Dohe

Srpanjska odgoda runde pregovora Svjetske trgovinske organizacije u Dohi duboko je razočaravajuća. Iako postoji načelna podrška njezinu nastavku, u praksi su prevladali defenzivni lobiji koji se zalažu za status quo

Pišu: Rodrigo de Rato i Paul Wolfowitz

   Status quo je neprihvatljiv. Njime se u svjetskoj poljoprivredi štite bogati farmeri tako što se guše mogućnosti konkuriranja siromašnih za cijenu od 280 milijardi dolara godišnje, koju plaćaju porezni obveznici i potrošači. Siromašne se zemlje u proizvodnji onemogućava u napredovanju u lancu vrijednosti tako što se za svaki stupanj veće složenosti proizvoda naplaćuju veće carine. Barijere među zemljama u razvoju također su vrlo visoke i prijete brzom rastu trgovine među njima.

Kad je riječ o uslugama, one, pak, stoje na putu poboljšanja kvalitete i efikasnosti usporavajući rast sektora koji može uvelike pridonijeti konkurentnosti i zaposlenosti.Prvo, odgoda pretpostavlja izgubljenu mogućnost za povećanje globalnog rasta. S povećanjem rizika da se uspori trenuačna globalna ekspanzija, ovo je pogrešno vrijeme da se iz ruku ispusti očit i održiv izvor rasta.  To je posebno važno za siromašne zemlje gdje sporiji rast znači nastavak teškoća. Drugo, percepcija slabosti i podijeljenosti u WTO-u otežat će pružanje otpora pritiscima protekcionista u cijelom svijetu, pogotovo ako se globalna ekonomija uspori.

Ne smijemo zaboraviti multilateralne trgovinske sustave, zajedno s institucijama Bretton Woodsa, stvorene da bi se izbjeglo ponavljanje protekcionizma i smanjivanje konkurentnosti iz 30-ih godina prošlog stoljeća, što je svijet gurnulo u depresiju. Treće, trgovinske reforme mogu pomoći da se olakšaju internacionalna makroekonomska fluktuacija i pridonese lakšem rješavanju globalne neravnoteže. Uspjeh runde pregovora u Dohi pridonio bi već postojećim međunarodnim zajedničkim naporima, u koje je uključen i MMF, da se ukloni vanjska neravnoteža između glavnih ekonomija.

Konačno, blokada multilateralnoag procesa pokrenut će još istaknutije skretanje prema bilateralnim ili regionalnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Ugovori o slobodnoj trgovini ne mogu nadomjestiti multilateralnu liberalizaciju. Pravilno osmišljeni, mogu koristi članicama, pogotovo ako se kombiniraju sa smanjenim trgovinskim barijerama za sve partnere. Ako su loše pripremljeni, troškovi takvih dogovora u terminima skretanja trgovine, zabune i opterećenja limitiranog administrativnog kapaciteta često nadmašuju koristi. U širem smislu rast ugovora o slobodnoj trgovini podrazumijeva središnje pravilo multiralteralnoga trgovinskog sustava - trgovinske mogućnosti trebale bi se ravnomjerno pružiti svim zemljama.

Multilateralni trgovinski sustav već se susreo s izazovima, uključujući Urugvajsku rundu u ranim 90-im godinama prošlog stoljeća, no uspio je zaživjeti s novom snagom. Vjerujemo kako je još uvijek moguće da internacionalna zajednica napravi dobar posao, ali u obzir treba uzeti i potrebu za žurnošću. Što se konkretno treba učiniti da bi se pregovori ponovno pokrenuli? Ključne zemlje moraju naći političku volju da se sukobe s defenzivnim interesima i fleksibilno pregovarati kako bi se postigao dogovor koji otvara tržište. Inicijativa za otvorenije tržište svake pojedine zemlje mora doći s vrha  i za pomoć koja mora biti dostupna onima koji se suočavaju s potrebnim prilagodbama.

Sve zemlje morat će sudjelovati: ni od jedne se države ne može očekivati da sama nosi teret. Snage koje podržavaju liberalizaciju trgovine mogu imati svoj glas i u političkom procesu. Neodrživo je, primjerice, da u bogatim zemljama interesi poljoprivrednika koji zapošljavaju manje od četiri posto radnika mogu blokirati dogovor o otvaranju novih tržišta za usluge i proizvođače, koji su zaslužni za više od 90 posto zaposlenosti. U zemljama u razvoju inicijative za liberalizaciju trgovine mogu pomoći da se debata okrene u smjeru prilika globalne integracije umjesto naglašavanja iznimaka. Osnovno je da trgovinske reforme koriste državi koja ih provodi. Runda pregovora u Dohi mogućnost je da zemlje imaju korist i od tuđih, a ne samo vlastitih reformi.

U međuvremenu, ne bi smjelo doći do poništavanja napretka koji je već postignut, kao što je ponuda da se ukinu poljoprivredne izvozne subvencije do 2013. i da se osigura bescarinski i beskvotni pristup za gotovo sav izvoz iz najmanje razvijenih zemalja.  Ohrabrujemo donatore da ispune svoja obećanja o povećanju efektive pomoći trgovini pomaganjem zemljama u razvoju da potpuno iskoriste prednosti trgovine kao poluge razvoja. S naše strane, Svjetska banka i MMF povećat će financijsku, tehničku i analitičku pomoć za trgovinska pitanja. U pregovorima je već mnogo postignuto i važan je sporazum na dohvat ruke. Iako put natrag za pregovarački stol nije lagan, prepreke nisu nepremostive. Sve države, pogotovo glavni igrači, imaju obvezu držati se obećanja danih tijekom runde pregovora u Dohi. Za dobrobit njihovih

građana, globalnoga trgovinskog sustava i siromašnih u svijetu, vrijeme je za povratak pregovorima iz Dohe.