Welchovi o Obaminim fiskalnim paketima

U dobrim vremenima postoji mišljenja koliko i ljudi, o svemu pa i o ekonomiji, a u lošim vremenima ima i više mišljenja nego ljudi. Posljednji mjeseci financijskog i općeg potopa plodno su tlo za sve vrste proroka, mudraca, stručnjaka, sudionika raznih procesa odlučivanja, odnosno uopće vrijeme proliferacije ljudskog genija po pitanju ekonomije.

Nešto kao svjetsko prvenstvo u nogometu - svi znaju koga je izbornik trebao uzeti i koju taktiku je valjalo primijeniti. Jedna je stvar prevladavajuća iako ne i univerzalna - neslaganje sa službenim izborom odgovorne osobe. Ni ekonomija nije iznimka, pa se tako posljednjih mjeseci javlja cijeli niz ljudi, više ili manje vezanih uz ekonomiju, koji grlato i samouvjereno tvrde kako su paketi fiskalnih stimulansa bez veze, kako neće ništa postići, kako su upitne uporabne vrijednosti itd., no svi ovi pogledi imaju jednu temeljnu manu - ne nude ozbiljnu alternativu, ako ikakvu, već se redovito zadržavaju na konstataciji da stvar neće uspjeti. Par koji se odlučio dati svoj obol raspravama o fiskalnim stimulansima su Suzy i Jack Welch, vlasnici kolumne u tjedniku BusinessWeek. U njenom najnovijem izdanju bivši lider industrije, šef General Electrica, i njegova supruga osvrnuli su se na recentna događanja s fokusom na fiskalne pakete, točnije onaj američkog predsjednika Obame.

Suzy i Jack lociraju tri činjenice koje su presudne za ocijenu kvalitete ovog pristupa i mogućih rezultata. Prvo, smatraju, stavljanje naglaska na detalje paketa prije konsolidiranja bankarskog sustava naopakim. ‘Zdrave banke su za ekonomiju, kao zdravo srce za čovjeka: održavaju ga na životu s krvotokom kredita’, kažu i nastavljaju kako je trenutno pacijent u srčanom udaru, a donositelji odluka razmišljaju koliko potrošiti na njegov sljedeći par cipela. Slikovito, nema što. Ukratko, par se ne bakće s detaljima i odgovorima, oni kao i svi ostali, tek upućuju na neke stvari koje im djeluju nelogično.

U drugoj opasci na paket mjera, Welchovi pritišću gas i konstatiraju da se paket pretvara u gadan nered s upitnim rezultatima po pitanju stvaranja radnih mjesta, s obrazloženjem da se donositelji odluka moraju koncentrirati na tri ‘koša’ prijedloga koji bi se odnosili na: mjere zapošljavanja, gdje bi postojao jasan izračun uloženog i dobivenog; pomoć pogođenima ekonomskom krizom, i, konačno, na sve ono što se nalazi u paketu u smislu političke matematike, odnosno potrebe da se pošto-poto nešto napravi i obnovi povjerenje.

Treća točka razmišljanja je, razumljivo ali ništa manje besramno, propagiranje ideje općeg oprosta i tapšanja po ramenu sirotih direktora koji su sustav doveli do propasti, ali, eto, kažu Welchovi, osveta se ne isplati, a svi mi, pritom misleći na porezne obveznike, moramo shvatiti da smo sada investitori i da postoje pravila igre koja se u svakom slučaju moraju poštovati. Plaćanje masnih naknada menadžerima i trošenje na razne ‘marketinške’ poteze, ono su na što misle. Jednostavnije, business as usual, kao da se ništa nije dogodilo. Tom logikom možda bi valjalo i neke okrutne ubojice i silovatelje pustiti na miru jer super pletu goblene ili žbukaju zid kao pravi umjetnici. Kolumna je vrijedan doprinos koji se može arhivirati uz sve ostale opservacije bez jasnih alternativa, izrečene zadnjih mjeseci.  (pripremio: Vanja Figenwald, foto: Lider)