Za dužnika je fiducijarni prijenos uvijek nepovoljniji od hipoteke

Ako vjerovnik odluči preuzeti predmet fiducije u punopravno vlasništvo, više nema nikakvu tražbinu prema dužniku i njihov je odnos završen.

U slučaju hipoteke tako je samo ako se nekretnina proda za iznos dovoljan za namiru troška prodaje i duga. U svakom ozbiljnijem poslu postavi se pitanje osiguranja tražbine, najčešće kad je riječ o kreditu, ali ne samo u tom slučaju. Kao stvarnopravno osiguranje (što znači da vjerovnik ne ovisi o tome što će se događati s dužnikom ako je osiguranje sačuvano) i fiducija i hipoteka štite od stečaja tako da stečaj ne utječe ni na hipotekarnog ni na fiduciranog vjerovnika, koji se namiruju odvojeno, s prednošću pred svima drugima. U oba slučaja dužnik zadržava posjed i može neometano iskorištavati predmet osiguranja (primjerice poslovni prostor) i iz toga ostvarivati korist koju može uporabiti za povrat duga. U oba slučaja velik je trošak sklapanja ugovora, ali ne zbog tih instrumenata, nego zato što vjerovnik u pravilu želi tzv. solemnizirani ugovor ili ugovor u obliku javnobilježničkog akta, što znači dodatne troškove javnog bilježnika, ali i izbjegavanje parnice i prijelaz izravno na ovrhu ako se dug ne plati, što je važno i svakako vrijedi uloženog novca.
Više u novom broju Lidera u rubrici Savjetnik piše prof. dr. sc. Hrvoje Kačer.