Za jedne dobar ispušni ventil, za druge uredsko zlo

Kvalitetno praćenje trača zapravo je obavještajni rad koji pruža uvid u igre moći i raspodjelu utjecaja na radnome mjestu, a dobro poznavanje situacije može biti korisno pri donošenju odluka, tvrdi novo istraživanje provedeno na Sveučilištu Indiana. Takav stav može, međutim, biti i opasna zamka.

Pripremio: Vanja Figenwald
[email protected]

Tračanje vjerojatno postoji otkad postoje i ljudi, a da je tračanje na poslu jedna od najkonstantnijih i najpostojanijih karakteristika radnog mjesta zna svatko tko ikad radio u životu. Problem trača prvi put je dokumentiran još u drevnom Egiptu na ploči iz 1550. g. pr. Kr., u kojoj se opisuje širenje trača i nude načini kako ga zaustaviti. Osim spoznaje da nitko, ali baš nitko nije iznad trača, poznato je i kako trač nije dobar ako nije sočan, odnosno negativno intoniran, jer u suprotnom malo koga uopće zanima. Ipak, istraživanje provedeno u okrilju Sveučilišta Indiana pokazalo je kako trač ne mora nužno biti loša stvar, dapače, može koristiti na radnome mjestu.

Teza, doduše, i nije sasvim nova jer proizlazi iz mogućnosti praćenja unutaruredskih politika, skupina, interesa i mišljenja, što je svakako veoma vrijedan uvid za svaku upravu. Kvalitetno praćenje trača zapravo je obavještajni rad koji zainteresiranima pruža uvid u igre moći i raspodjelu utjecaja na radnome mjestu, a dobro poznavanje situacije može biti iznimno korisno pri donošenju niza vrlo važnih odluka. Osim što je izvor informacija, više ili manje točnih, trač ima i niz veoma konkretnih, pozitivnih osobina kao što su stvaranje odnosa i kontakata, izgrađivanje povjerenja, učenja nepisanih normi ponašanja ili uspostavljanja mjerila po kojima se pojedinac može usporediti s drugima i kvalitetnije valorizirati sebe u odnosu na okolinu.

Potomci vještih tračera
Profesor psihologije na fakultetu Knox, Frank McAndrew kaže kako trač ima načelno loš ugled, ali da ga ne treba gledati isključivo na taj način. ‘Trač je društvena vještina’, kaže i objašnjava kako trač nije nešto čime se neki ljudi bave, a neki ne, nego je to vještina u kojoj su neki bolji a neki lošiji. Podrijetlo trača datira u prve ljudske zajednice, kada je uspjeh unutar tih skupina ovisio o dobroj informiranosti pojedinca ili skupine o onima drugima, tako da su oni s manjkom te vještine brzo bili iskorijenjeni. Ružna je istina, kaže McAndrews, da smo svi mi danas zapravo potomci onih drugih, vještih tračera, što znači da je ta osobina duboko ukorijenjena u nama.

Tako, primjerice, trač na radnome mjestu stvara veze i povjerenje. Ako netko odluči podijeliti trač s nekim, stvara se odnos, dok s druge strane nedovoljna upoznatost s najnovijim tračevima rezultira osjećajem izopćenosti i upućuje na manjak bliskih odnosa isključene osobe s radnom okolinom. Koristi postoje i za menadžere kojima neformalna ćaskanja uz cigaretu ili aparat za kavu mogu poslužiti kao instrument održavanja discipline. Recimo da je zaposlenik svjestan kako će njegov šef pokrenuti šaputanja o njegovu stalnom kašnjenju, vjerojatno će takvo ponašanje promijeniti da izbjegne razgovore o sebi u negativnom kontekstu.

Oružje potlačenih
Sljedeća korist proizašla iz tračanja jest ventiliranje frustracija i loših osjećaja. Naravno da pozitivan učinak trača ovisi i o perspektivi. Ako je netko temom neugodnog trača, posve se sigurno neće dobro osjećati zbog toga, no ako je riječ o istresanju primjedbi i frustracija, trač služi kao učinkovito oružje za ‘luftanje’ zle krvi. Drugim riječima, takva forma iskazivanja osjećaja služi kao ventil onima koji u nekim drugim uvjetima nemaju mogućnost otvoreno istresti negativne emocije, što su, dakako, redovito oni s nižim statusom unutar kompanije, ‘obični’ radnici. Trač je oružje potlačenih, kažu stručnjaci. McAndrew, pak, upozorava na uobičajeno licemjerje oduvijek usko vezano uz problem trača. Naime, svatko će, ili većina, načelno izraziti prezir prema osobama koje se uvijek nalaze u središtu trač-sesija, ali će s druge strane svi ti ljudi težiti dobrom uklapanju u okolinu i željeti biti ‘in the loop’, odnosno u toku s događajima. Netko tko stvarno ima sposobnost zanemariti pikantan trač, zapravo je neobičan, a ne obrnuto. Osim toga, poentira, najviše ljudi iz prve ruke zna da je jako teško zadržati za sebe neke spektakularne vijesti.

Istina je bolja
Ima i drugih mišljenja, naravno. Neki stručnjaci za coaching smatraju da trač nikad nije najbolje riješenje ili da ga ne treba uvažavati. Moto Handel Groupa, kompanije za osobni i menadžerski coaching, jest ‘istina je seksi’, što podrazumijeva isključivanje trača kao poželjnog oblika komunikacije na radnome mjestu. Kao argument tomu stavu može poslužiti primjer tračanja o nečijem otkazu, što redovito samo podiže strah i stvara paniku u radnoj zajednici. U svom programu treniranja menadžera ta kompanija slijedi načelo prema kojem jednostavno treba radnicima iskreno reći što se događa, odnosno otvoreno iskomunicirati svoje misli. Stresne situacije samo pogone daljnje širenje trača i uzrokuju nemir. Istraživanje koje je prije dvije godine provelo Društvo za upravljanje ljudskim resursima u Americi pokazalo je kako je 54 posto zaposlenika na području ljudskih resursa zabilježilo porast glasina i tračeva o otpuštanjima vezanima uz recesiju i rezanje troškova, što je najbolje riješiti otvorenom i jasnom komunikacijom. Što više konkretnih podataka zaposlenici imaju, to je manja potreba za došaptavanjem i nagađanjem.

Neradnici su najveći tračeri
Možda trač može imati neke pozitivne primjene i koristiti općoj atmosferi na radnome mjestu, ali veoma lako može izmaknuti kontroli i pretvoriti se u nešto maliciozno i kontraproduktivno. Isto tako ne treba provesti velika i skupa istraživanja da bi čovjek uočio neke neizbježne uzorke u ponašanjima zaposlenika kada je riječ o tračanju. Najčešće su oni koji najviše vremena posvećuju tračanju najlošiji radnici ili su među lošijima, koji svoju lijenost ili manjak talenta kompenziraju blaćenjem i olajavanjem kolega. Još gora varijanta jest ona u kojoj se, opet oni nekvalitetniji radnici, koriste vještinom tračanja i laganja kako bi se probili u tvrtki i osigurali si bolje pozicije od onih koje bi im njihov angažman i rad priskrbili.
Budući da se tračanje jednostavno ne može izbjeći, vjerojatno je najbolje rješenje pokušati ga iskoristiti u svoju korist s dozom umjerenosti i promišljenosti. Vještina je to koju se, što god netko mislio, donekle ipak mora svladati. Valja stoga paziti komu se i što govori, na koji način i u kojem kontekstu, svaku informaciju na taj način dobivenu uzeti s određenom rezervom i pokušati je potvrditi te nastojati ne uvući se preduboko u prepucavanja određenih skupina ili pojedinaca na poslu.