Zaboravite planiranje, prepustite se kaosu na tržištu

Jason Fried i David Heinemeier Hansson, osnivači i direktori IT tvrtke 37signals, ruše sve dosadašnje poslovne postulate: od planiranja i odnosa prema konkurenciji do sastanaka i radnog vremena.

Piše: Kristina Kardum
[email protected]

Da vam netko savjetuje da prestanete raditi dugoročne poslovne planove, ukinete uredske sastanke, ignorirate konkurenciju i izbjegavate strane ulagače, biste li ga poslušali? Vjerojatno ne, i ne samo zbog toga što bi se to kosilo sa svime što se do sada naučili nego i zato što to nema veze s načinom na koji se do sada uspješno poslovalo, i svi su izgledi da se ne biste baš dobro proveli. A dobro se provode autori tih ideja Jason Fried i njegov poslovni partner David Heinemeier Hansson, osnivači i direktori IT tvrtke 37signals koji su svoja iskustva pretočili u novu, popularnu knjigu ‘Rework’. Da ne bi bilo zabune, ovi mladi poduzetnici žive ono što propovijedaju. 37signals uspješna je kompanija koja proizvodi poslovne internetske alate. Po tome nije pretjerano uzbudljiva - prepoznatljiva je po specifičnom načinu poslovanja. Njezin minimalistički pristup kapitalizmu osvojio je široke mase i pridobio gorljive sljedbenike: njezin blog Signal vs. noise čita stotinu tisuća ljudi na dan.

Žele ostati mali
Heinemer Hansson još je živio u Kopehagenu kad je 2001. upoznao Frieda putem interneta. Ponudio mu je besplatnu pomoć u rješavanju nekih problema u programu, a Fried ga je umjesto toga zaposlio. Od tada su pet godina prekoocenaski surađivali, udaljeni jedno od drugog sedam vremenskih zona. Uskoro su postihli brojne uspjehe. Godine 2004. iz njihove radionice 37signals izašao je Basecamp, njihov najpoznatiji proizvod kojim se koriste tvrtke svih profila, od mladih do vodećih svjetskih multinacionalki. Iste godine osmislili su web-aplikaciju Ruby on Rails koja je poslužila kao kostur za megastranice Twittera i Hulua. Iako ne objavljuju financijska izvješća, procjenjuje se da ta tvrtka sa 16 zaposlenika zaradi nekoliko milijuna dolara na godinu.

Naravno, mogla bi biti i veća. Međutim, njezini osnivači uporno odbijaju vanjske ulagače jer vjeruju da bi ih taj novac pokvario, jednako kao što se ljudi drukčije ponašaju prema unajmljenim automobilima nego prema vlastititim. Do sada ih je pridobio samo jedan jedini investitor - Jeff Bezos, osnivač Amazona. Nakon što je čuo Frieda kako govori na konferenciji, pozvao je momke na sastanak i uvjerio ih kako ih nikad neće prisiliti da izađu na burzu, prodaju tvrtku ili im govoriti kako da rade svoj posao. Za svoje ulaganje nije dobio ni mjesto u odboru - 37signals, naime, nema odbora.

Program za revoluciju
‘Rework’ je Friedov i Hanssonov manifest za revoluciju. Oni preziru staru gardu, njezine poslovne običaje i ciljeve. Došlo je novo vrijeme za nov način poslovanja. Prvi savjet koji pruža 37signals jest odbacivanje dugoročnog planiranja. - Veliki su dugoročni planovi zastrašujući. I obično su pogrešni. Ne proričete li dobro budućnost, planiranje ima smisla jedino kao mentalna vježba. Toliko se stvari na tržištu mijenja svaki dan na nepredvidljive načine: tržišni uvjeti, novi proizvodi, konkurenti... Uz to donošenje velikih odluka noćima drži ljude budne, što uopće nije zdravo - pišu u svojoj knjizi Fried i Hansson. Oni svoje odluke donose u hodu, iskreni su u vezi s time. Ako se njih pita, iskreni bi trebali biti i drugi poduzetnici, i ako se već vole zabavljati izradom dugoročnih strategija, trebali bi ih nazvati pravim imenom: dugoročno, strateško i financijsko pogađanje i možebitne strategije. Tjedni plan sasvim je dovoljan.
- Raditi bez plana se možda čini zastrašujuće, međutim raditi po planu koji nema veze sa stvarnošću još je strašnije - poručuje dvojac.

Radoholičari su bezveze
- Mrzim sastanke - rekao je Fried. U skladu s tim uredski su sastanci u 37signalsu vrlo rijetki. Osim što ne vole sastanke, osnivači tvrtke imaju za to i racionalno objašnjenje. - Sastanci su vrlo skupi i velik su gubitak vremena. Oni ne stoje sat radnog učinka, nego deset sati, za svakog sudionika sat. Na njima se u minuti prenese malo korisnih informacija i ondje se uvijek nađe idiot koji smeta. Osim toga rascjepkaju radni dan pa se više nema vremena biti kreativan, a kreativni ljudi nisu kreativni po rasporedu. Autori knjige ‘Rework’ zagovaraju da se radnike pusti na miru. Treba se riješiti smetnje i prekidanja jer su pravi neprijatelj produktivnosti. Umjesto sastanaka predlažu uporabu alata za mrežno čavrljanje. Oni omogućavaju da se na pitanje odgovori kad se stigne, svatko u tvrtki ima pristup ostalim kolegama a da uz to ne moraju svi biti na istome mjestu. Zato vodeće ljude 37signals ne zanima gdje i u koje vrijeme rade njihovi zaposlenici, a ni kojim tempom.

Općenito ne vole kompanije koje svoje zaposlenike tretiraju kao djecu, zabranjuju im društvene mreže, ograničavaju uporabu interneta i tempiraju stanke kako bi ih natjerali da produktivno rade osam sati. Kao rezultat ne dobivaju produktivnost, nego frustracije.
Većina poslodavaca sretna je kad izvan radnog vremena u uredu zateknu marljive ambiciozne radnike nosova zakopanih u važne projekte. Da takav dobije posao u 37signalsu, morao bi dobro objasniti svoju prisutnost u praznom uredu. Naime, radoholičari Friedu i Hanssonu uopće nisu dragi.
- Ne samo da je radoholičarstvo nepotrebno - ono je i glupo. To što netko više radi ne znači da više i napravi ili da mu je više stalo. Radoholičari nisu junaci, oni ne spašavaju dan, nego ga potroše. Pravi junaci odavno su kod kuće jer su probleme riješili još prije doručka - zaključuju Fried i Hansson.
Uz to radoholičari su podložniji naglom izgaranju, a i loši su za moral jer se radnici koji rade koliko treba osjećaju lošije jer ne gase svjetla u uredu. 

Radite manje od konkurencije
Konvencionalna mudrost o konkurenciji kaže da se konkurenta treba nadigrati. Ako on ulaže 500 tisuća kuna, vi uložite 600; ako zapošljava 20 inženjera, vi zaposlite 25; ako proizvode 15 vrsta poljoprivrednih proizvoda, vi proizvedite 18. Sve je u nadigravanju. Upravo je to ‘nad’ problematično ako se pita Frieda i Hanssona i zapravo je ostatak hladnoratovskog mentaliteta koji treba dokinuti. Naime, oni smatraju da to uopće nije potrebno. Ne samo da bi bilo dobro konkurenciju potpunoignorirati i ‘brijati’ po svom, pametno bi bilo raditi manje od nje. Proizvodi manje, zapošljavaj manje i ulaži manje - pravi je put. Uspjeh Googlea, Twittera, Palma ili fotoaparata Flip primjeri su upravo toga. Mala jednostavna stvar koja ima manje funkcija, ali dovoljno dobrih, uvijek će naći publiku, ako ne i globalne sljedbenike.

Uz to nema potrebe izbjegavati ratovati s konkurencijom. Misli li netko da je njegov konkurent bezveze, bolje mu je da to tako i kaže jer na taj način svatko tko se s njim slaže automatski staje u bojne redove. Biti antinešto izvrsno je pogotovo kad se kompanija tek bori za svoje mjesto pod suncem. Automatski se istakne, a ljude zainteresira jer, eto, svi vole konfliktne situacije. Apple se brendirao kao antimicrosoft, 7UP nije Coca-Cola. Sasvim slučajno, knjiga ‘Rework’ na policama se pojavila u isto vrijeme kao i nova knjiga Karla Rova, Bushova višeg savjetnika i zamjenika šefa Kabineta. Momci su odmah zauzeli borbeni stav objavivši na Youtubeu urnebesnu reklamu u kojoj objašnjavaju da je njihova knjiga bolja jer, među ostalim, manje teži, ima sličice, brže se čita, zbog čega produktivnost ne trpi, a i upola je jeftinija. Uglavnom, stare ideje o promociji moraju se izbaciti. Umjesto promocije bolje je biti poput dilera droge: daj ‘raji’ da kuša, tražit će još.

Samo je profit važan
Savjete koje daju u ‘Reworku’ Fried i Hansson pokazuju vlastitim primjerom. Kaos je vjerojatno jedina riječ koja može opisati takvo poslovanje u konvencionalnim kategorijama. Tridesetpetogodišnji Fried kaos je prigrlio i kapitalizirao, a živi kako radi. Kao što je opisao na blogu, ne upotrebljava budilicu, ujutro najprije pije čaj i opušta se umjesto da odmah provjerava e-poštu. Katkad doručkuje, katkad ne; katkad ode na posao, katkad ne. Zna cijeli tjedan raditi kod kuće dok mu ne dosadi. A kako on, tako i svi ostali zaposlenici. Velik dio svoga dana troši na razmišljanje o kompliciranim stvarima koje bi trebalo pojednostavniti.

Kako u tom kaosu uopće postiže poslovni uspjeh, pita se stara garda. Jednostavno, u 37signalsu jedna je stvar stalno u fokusu - profit.
- Ide mi na živce što se u današnje vrijeme uspjeh ne mjeri profitom, nego brojem sljedbenika na Twitteru i prijatelja na Facebooku. Profit je važna, a ne popularnost ili veličina - kaže Fried.