Zapadu očitana lekcija

Usprkos hladnom razdoblju godine u švicarskom Davosu ovih je dana prilično toplo. Prvog dana godišnjega Svjetskog ekonomskog foruma čelnici nekadašnjih, pa i danas, zapravo, država-problema Rusije i Kine iskoristili su svoje govore za očitavanje lekcije Zapadu, što je u svakom slučaju zabavan povijesni obrat.

Vladimir Putin, ruski premijer, ispalio je salvu kritika prema zapadnom kapitalizmu i kritizirao fiskalne pakete kojima se pokušava oživiti ekonomiju. Tko o čemu, Rusi o državnoj intervenciji. Ipak, obračun sa zapadnim parnjacima nije bio lajtmotiv, nego je to bila teza o nužnosti promjene svjetskoga poretka i odnosa snaga, stvar koja je ionako činjenica. Problem je što stara garda to odbija shvatiti. To, doduše, ne znači da se Putin nije dobro osladio zapadnim mukama izjavivši, među ostalim, da su ‘prije godinu dana američki izaslanici stajali na ovome istome mjestu naglašavajući stabilnost i velike perspektive američke ekonomije. Danas investicijske banke, ponos Wall Streeta, više gotovo ne postoje’.

S time kao polaznom točkom prešao je na središnju tezu ogoljujući početke ‘novoga’ kapitalizma kao koncepta u kojem jedni ‘štancaju novac bez prestanka i troše materijalna bogatstva, a drugi ih jeftino proizvode i štede taj isti novac’. Baraža prema SAD-u, zemlji u vjero-jatno najgorem položaju od svog osnutka gledano kroz svjetsku prizmu, nastavila se govorom kineskog premijera Wen Jiabaa, koji je upravo sirote Amerikance imenovao glavnim krivcem za krizu koja trese svijet. Ključni trenuci njegova govora sumirani su u sljedećim ključnim izjavama: ‘neprikladna makroekonomska politika’, ‘neodrživ model razvoja karakteriziran trajno niskom štednjom i visokom potrošnjom’, ‘slijepa potraga za bogatstvom’ te ‘propast financijskog nadzora’. Njegovo stajalište također je bilo prilično jasno.

Kad je riječ o perspektivi, dvojica su premijera ipak bila znatno blaža i optimističnija. Izrazila su da očekuju bolju budućnost i pokazala volju za suradnjom sa Zapadom radi rješavanja nastalih problema. Naravno, kad je riječ o kineskoj ekonomiji, Wen nije ostavio nikakve sumnje u brz i učinkovit oporavak kineske ekonomije, naglasivši ‘potpuno samopouzdanje’ u tom smislu. Cilj njegove Vlade za ovu godinu jest osam posto rasta, što je potkrijepio tvrdnjom o jačanju bankovnog investiranja i posuđivanja u posljednja dva mjeseca.

Pomirljiv ton nije izostao ni u Putinovu obraćanju u kojem je ruski premijer cinično rekao da neće inzistirati na traženju krivca, nego da kako želi razgovarati o zajedničkim interesima i ovisnostima. Rusija je, kao gestu dobre volje, obustavila postavljanje svojih raketa na svojim zapadnim granicama, što je bio odgovor istovjetnom ponašanju Amerikanaca, odnosno NATO-ova saveza. Tom je odlukom nedvojbeno olakšala položaj novom američkom predsjedniku i ‘podmazala’ poboljšanje američko-ruskih odnosa u budućnosti.

Wen nije morao dugo čekati odgovor jer je priliku da govori ubrzo dobio i predstavnik prave ‘osovine zla’- Wall Streeta, predsjednik azijske podružnice Morgan Stanleyja Stephen Roach (nezgodnog prezimena - 'roach', naime, znači 'žohar'), koji je izrazio sumnje u Wenove prilično ružičaste prognoze dodavši da je situacija s Tajvanom i Japanom također sve lošija.  Sve u svemu, prvi dan pružio je priliku vođama svijeta u razvoju da ispale koju prema svojim zapadnim parnjacima iako su u tom ipak pokazali znatno više mjere i obzira nego što je obrnuto bio slučaj,  pogotovo imajući na umu da, što god rekli i za što god optužili Zapad, u jednoj stvari sasvim sigurno imaju pravo - tko je krivac za krizu, kristalno je jasno.  (Vanja Figenwald)