Zašto će oporavak svjetskog gospodarstva biti spor?

Svjetsko gospodarstvo u nadolazećim mjesecima moglo bi dosegnuti dno krize, no njegov oporavak bit će mnogo teži i dulji nego inače, jer ova recesija ima svoj korijen u financijskom sektoru a i znatno se rasprostranila po svijetu - što su dvije značajke koje su i Veliku depresiju učinile toliko teškom.

Po mišljenju ekonomista s Harvardskog sveučilišta Kennetha Rogoffa, SAD će vjerojatno tek krajem 2011. godine ostvariti bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika koji je imao kad je recesija započela sredinom 2007. godine.Isto vrijedi i za Britaniju, Španjolsku, Irsku i neke druge dijelove Europe, smatra Rogoff, inače ugledni stručnjak za recesije."Iako su šanse za depresiju sada niske, pogrešno je pretpostaviti da će SAD nužno ostvariti brz post-recesijski oporavak", poručio je Rogoff.

Zašto? U osnovi, među brojnim recesijama u proteklome stoljeću, najgore su bile one koje su imale korijene u bankarskim krizama a teške su bile i one koje su izbijale istodobno u mnogim zemljama. Ova recesija ima oba obilježja. Zasad makroekonomski pokazatelji razvijenih zemalja pokazuju da se stanje u gospodarstvu, ako ne poboljšava, barem više ne pogoršava frenetičnim tempom kao ranije.Primjerice, industrijska proizvodnja u SAD-u i Europi u ožujku je pala mnogo manje nego prijašnjih mjeseci. Ankete koje ispituju poslovno povjerenje ukazuju također na stanovito poboljšanje sentimenta u svijetu. To je i potaknulo optimizam ulagača na svjetskim burzama, podignuvši proteklih tjedana najvažnije svjetske burzovne indekse za više od 25 posto.

"Temeljem pretpostavke da će se uvjeti na financijskom tržištu tek postupno poboljšati tijekom iduće godine, očekivali bismo prilično spor oporavak", kaže Jorgen Elmeskov, glavni ekonomist Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak (OECD).OECD procjenjuje da će ove godine BDP njezinih 30 zemalja članica pasti 4,3 posto, a da će oporavak započeti negdje u 2010. godini.A jedine smjernice kakav bi oporavak mogao biti daje nam povijest. Recesije uobičajeno traju kraće od godine dana, no ova bi mogla trajati dvostruko duže pa čak i duže od toga jer, poput Velike depresije, svoje porijeklo vuče iz financijske krize i odjednom je zahvatila brojne države, pokazuju istraživanja.

Vlade diljem svijeta tek moraju svoje banke očistiti od loše imovine, koja je nastala nakon kolapsa drugorazrednih hipotekarnih zajmova i raznih izvedenica vrijednosnih papira poduprtih hipotekama.Recesije u prošlosti kojima su banke bile glavni uzrok nisu završile sve dok se nered u bankarskom sustavu nije sredio, kaže čelnik MMF-a Dominique Strauss-Kahn."A zasad je po tome pitanju malo toga učinjeno", ustvrdio je Strauss-Kahn.

Činjenica da je kriza sinkronizirana diljem brojnih država i regija također otežava izlaz iz nje klasičnim kanalom, putem rasta trgovine i izvozne potražnje, ističe MMF, koji je proučio 122 recesije od 1960. godine."Oporavci iz tavkih recesija često su bili usporavani slabom osobnom potražnjom i kreditima. To djelomično odražava nastojanja kućanstava da povećaju štednju kako bi ponovno dovela u red svoje kućne financije", ističe ekonomist MMF-a, Alasdair Scott.

Prosječne štete od recesija

A koliko štete ostaje za popraviti nakon ove recesije najbolje pokazuje analiza Rogoffa i Carmen Reinhart sa Sveučilišta u Marylandu, učinjena na temelju 15-ak najvećih financijskih kriza nakon Drugog svjetskog rata. U prosjeku, financijske krize rezultiraju sa skokom stope nezaposlenosti za 7 postotnih bodova tijekom četiri godine, padom cijena kuća za 35 posto tijekom 6 godina, padom cijena dionica za 55 posto tijekom 3,5 godine, padom BDP-a po glavi stanovnika za više od 9 posto tijekom dvije godine i skokom razine zaduženosti za 86 posto. Ova recesija proširila se iz SAD-a, započevši u prosincu 2007. godine. To znači da je već po svome trajanju premašile naftne krize iz 1973. i 1980., koje su trajale 16 mjeseci.

Velika depresija je trajala 48 mjeseci. Ipak, većina ekonomista nada se da će ovoga puta brzina državnih intervencija učiniti razliku. Kamatne stope srezane su na rekordno niske razine a golema je i fiskalna potrošnja, koja po nekim procjenama doseže i 4.000 milijarde dolara. Velikom nepoznanicom, međutim, ostaje koliko će tisuća milijardi dolara trebati za čišćenje imovine banaka, i iznad svega, koliko će to trajati.  (H)