Zašto prvi prognoziram pad hrvatskog BDP-a u 2009. godini

• Hrvatska je zapravo u recesiji od polovice 2008. • Dobro je to što nakon pet godina stanovništvo ponovno štedi • Zalihe u industriji hrane i pića su 22 posto više • Poduzećima bi se moglo prolongirati plaćanje poreza na dobit

Razgovarala: Gordana Gelenčer
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić izrekao je ono što je malo tko želio priznati - nakon deset godina rasta gospodarstva BDP će se ove godine obrušiti u ‘crveno’. Ali ne samo zbog krize (za koju nismo spremni). Kriza će samo otvoriti stare rane i pokazati sve propuste svih dosadašnjih vlada koje se, osim dodvoravanja biračima, nisu ni pokušale uhvatiti pravoga posla. Prognoze su za iduće dvije godine prilično sumorne, među ostalim, tvrdi Stojić i zato što je ekspanzivna fiskalna politika cijelo vrijeme istiskivala privatni sektor s financijskog tržišta, čime je dugoročno ‘oštetila’ potencijalni (i zdravi) rast BDP-a. Ne bude li država srezala potrošnju, pad bi mogao biti i znatno bolniji, upozorava Stojić.

• Hoće li biti ikakva rasta ove godine?
- Ovo će biti najteža godina od osamostaljenja. BDP će biti u minusu jedan posto, možda i više. Nedavno smo revidirali procjene na niže, jer se vanjsko okruženje dodatno pogoršalo, kreditna će kriza trajati dulje nego što se mislilo, uz veću cijenu kapitala i premiju rizika. Kreditna se kriza prelijeva u realni sektor, zbog čega pada potražnja za hrvatskim izvozom dobara i usluga, tako da neto izvoz opet negativno pridonosi BDP-u. Rastu će pozitivno pridonijeti samo država, među ostalim i zato što nije održano obećanje o nultom fiskalnom deficitu te zbog neminovnih kratkoročnih troškova početih ključnih reformi.

• Hrvatska je onda ove godine i službeno u recesiji?
- Gleda li se ‘knjiški’, nakon dva negativna tromjesečja tehnički smo u recesiji. BDP je u trećem tromjesečju 2008. porastao samo 1,6 posto, a i tome su najviše pridonijele zalihe i poljoprivreda, zahvaljujući neočekivano rekordnoj žetvi. Znamo li da snažan doprinos zaliha uobičajeno koincidira sa snažnim usporavanjem ekonomskog rasta te ga na tren isključimo, već u trećem tromjesečju temeljni je rast BDP-a bio u ‘crvenom’.

• Bit će nam tako loše samo zbog ‘vanjskih’ razloga?
- Samo dijelom, jer u uvjetima smanjene dostupnosti i poskupljenja kapitala, sklonost kreditora financiranju neodržive domaće potražnje bitno slabi. U takvim okolnostima dolaze do izražaja naše strukturne slabosti, javlja se potreba za napuštanjem neodrživog modela rasta temeljenog na potrošnji financiranoj u obilju jeftinoga inozemnog kapitala, ekspanzivnom fiskalnom politikom te jednokratnim povoljnim utjecajima na blagostanje stanovništva poput povrata duga umirovljenicima pa i zarada na burzi.

• Što će biti s potrošnjom, na kojoj se temeljio dosadašnji rast?
- Kupovna je moć građana pogođena nizom administrativnih poskupljenja, manjkom sve skupljih kredita te pogoršanjem trenda na tržištu rada. No dobro je to što nakon pet godina stanovništvo ponovno štedi, što potvrđuje kratkoročni trend pozitivnog rasta neto depozita.

• Ako se smanjuje potražnja i nema kapitala, logično je da padaju i investicije. Koliko je to ozbiljno?
- Investicije koči sveopća neizvjesnost uz niži priljev inozemnoga kapitala te višu cijenu koja mnoge projekte čini neisplativima. U 2008. je rastao udjel kratkoročnoga duga poduzeća za financiranje obrtnoga kapitala i likvidnosti, dok je udjel dugoročnoga investicijskog duga pao s 92 na 86 posto, što može pogoditi potencijalnu stopu rasta u srednjem roku.

• To znači da se smanjuje i ono malo proizvodnje koliko je imamo?
- U nekim je tvrtkama pad već počeo u prvoj polovini 2008. zbog pada domaće i inozemne potražnje, ali i gomilanja zaliha. Zalihe u industriji hrane i pića su, primjerice, 22 posto više nego godinu prije.

• Kako će sve to utjecati na radna mjesta?
-Tržište je rada nefleksibilno, reagira s odmakom od tri do četiri kvartala, pa se tek u drugoj polovini godine očekuje rast broja nezaposlenih na godišnjoj razini.

• Otpuštanja su već krenula, sindikati kažu da je u većini slučajeva kriza tek izgovor...
- Teško je to utvrditi, prije bih rekao da rastući privatni sektor sve više u inozemnom vlasništvu postupno evoluira u smislu očuvanja, odnosno povećanja vrijednosti dioničarima.

• Koliko bi radnih mjesta moglo biti izgubljeno?
- Prema jednoj simulaciji, nastavak pada proizvodnje mogao bi u iduće dvije godine ugasiti 20-ak tisuća radnih mjesta. Gubici su izgledni i u trgovini, ne samo zbog neradne nedjelje nego zbog smanjene potražnje, što će ubrzati konsolidaciju trgovaca koji pojedinačno ne zadovoljavaju profitne norme.

• Koje su djelatnosti u industriji najugroženije?
- Uglavnom izvozničke, od proizvodnje transportnih sredstava, metalnih proizvoda, kemikalija do građevinskog materijala te drvne industrije. Bolje će proći prehrambena industrija, jer u vrijeme krize nije izgledan rast konkurentskog uvoza hrane, što bi neki mogli iskoristiti i za oporavak marži.

• Očito su neki u trgovini to već učinili. Kolika bi mogla biti inflacija u 2009.?
- Oko tri posto, što je nešto niže od procjene HNB-a zbog cijene nafte koja je pala i recesije koja neće dopustiti veći rast cijena.

• U uvjetima stagnacije proizvodnje, izvoza i potrošnje, može li se ostvariti proračun za ovu godinu?
- Zbog nerealne procjene rasta BDP-a od dva posto podbačaj u punjenju državne blagajne na temelju niže potrošnje i uvoza, manje lanjske dobiti poduzeća, više nezaposlenosti i općenito slabljenja uloge porezno izdašne domaće potražnje u strukturi rasta, neminovan je. Ti trendovi upućuju na fiskalni deficit od tri do četiri posto BDP-a te na rebalans proračuna u ne tako dalekoj budućnosti.

• To znači da se moraju rezati rashodi, isti oni koje se nisu rezali na vrijeme?
- Stvaranje primarnog suficita preduvjet je da se pomogne barem dijelu gospodarstva, jer će mu olakšati refinanciranje. Pritom nije više dovoljno smanjiti državnu potrošnju u relativnom nego u apsolutnom iznosu, uz jasno isticanje prioriteta, ali i žrtava, što je zapravo najteže.

• Plaće i mirovine već su u siječnju, za lanjski prosinac, velikim dijelom osigurane kratkoročnim kreditom. Nedostajalo je oko dvije milijarde kuna. Može li se takvim tempom zaduživanja nastaviti cijelu godinu?
- Postoji objektivna bojazan da država neće uvijek moći prikupiti dovoljno novca da zadovolji sve proračunske korisnike. Budući da ionako već oko 80 posto proračuna služi za održavanje ‘hladnog pogona’, mora se pronaći način kako smanjiti trajna i skupa socijalna prava dodijeljena na osnovi prošloga ciklički snažnoga ali privremenog rasta proračunskih prihoda. Osim inzistiranja na zamrzavanju plaća u javnom sektoru, kvalitetnijom sistematizacijom treba dodatno promovirati stvarne ‘nositelje’ poslovanja državne uprave, kao i one spremne na edukaciju i doškolovanje. No da bi to bilo moguće, potrebno je sustavno i redovito provoditi ocjenjivanje zaposlenih umjesto da si sve dosadašnje vlade same zabijaju nož u leđa izbjegavanjem priče o produktivnosti državne uprave. Sada smo opet pred lokalnim izborima i nitko se time ne želi baviti i zamjerati biračima.

• Hoće li i koliko proračunu pomoći reforma zdravstva?
- S obzirom na to da se reforma zdravstva neće provesti u potrebnu obujmu, izostat će i znatnije uštede, pa i dalje nema jamstva da na kraju godine nećemo zbrajati milijarde dospjelih a neplaćenih potraživanja. Budući da je u Hrvatskoj iz neobjašnjivih razloga vrlo teško postići konsenzus, pa čak i o društveno vrlo korisnim reformama, reforma poput zdravstvene mogla je i (godinama) prije biti predstavljena, onda kad je u vrijeme pozitivnog ciklusa građane bilo mnogo lakše uvjeriti u dugoročne koristi odgovornije javne potrošnje i privatizacije dijela javnih usluga. Ukidanjem pa ponovnim uvođenjem participacija u zdravstvu dosadašnje su vlade nepotrebno gubile kredibilitet pred biračima. Uostalom, reforme se rade za vrijeme ‘sunčanog vremena’, a ne kad ‘prokišnjava’, pogotovo ne ad hoc.

• Uz nedostatak reformi, pad inozemne i domaće potražnje, koliki će biti minus na tekućem računu platne bilance?
- Deficit platne bilance mogao bi pasti na oko sedam posto BDP-a (lani je procijenjen na 11,5 posto) zbog smanjenja domaće potražnje te korekcije cijene nafte. No nema govora o nekom većem daljnjem smanjenju, jer struktura naše ekonomije zasad to ne dopušta. Proizvodnja, uvoz pa i turizam i dalje su visoko uvozno intenzivni, a postajemo sve ovisniji o uvozu investicijskih dobara za gradnju novih izvoznih kapaciteta koji tek trebaju povećati potencijalnu stopu rasta BDP-a u duljem roku. Ekspanzija platnobilančnog deficita u prošlim godinama samo je odraz visoke potrošnje te investicija u sektorima međunarodno neutrživih dobara, za razliku od, primjerice, Slovačke, gdje je deficit iskorišten za uvoz kapitalne opreme te visoke tehnologije za izgradnju automobilske industrije.

• A platnu bilancu neće popuniti ni izvoz...
- Bit ćemo sretni ostane li robni izvoz na lanjskoj razini, a izvoz usluga zabilježi pad od pet do deset posto, iako ne moraju rezultati svih turističkih regija biti lošiji. Istodobno, past će i robni uvoz zbog pada domaće potražnje, uvozno intenzivne proizvodnje i nižih cijena energenata.

• Na sve to još nam se događa i kriza s plinom. Koliko bi u konačnici ona mogla stajati domaća poduzeća?
- Iako je troškove trenutačno nemoguće procijeniti, jasno je da će uglavnom biti pogođena proizvodnja čije funkcioniranje ovisi o tom energentu i to kemijska industrija, šećerane te više proizvođača građevinskog materijala.

• Kriza je ponovno potaknula pitanje modela razvoja. Bi li za nas sada bio bolji državni intervencionizam od neoliberalnog pristupa ekonomiji?
- U svijetu u potpunosti ne prevladava nijedan od tih modela, prije je to mješavina jednog i drugog. Neovisno o modelu, Hrvatska tek treba poticati porast udjela privatnog sektora u gospodarstvu i deregulaciju tržišta proizvoda i usluga. Država zapravo svih ovih godina već intervenira putem javnih investicija, socijalnih transfera jer bi u protivnome stopa rasta bila mnogo niža. Takav je model razvoja generirao neodržive eksterne neravnoteže pa bismo dodatnim državnim intervencijama danas zapravo riskirali radna mjesta u privatnom sektoru te stabilnost domaće valute.

• Slažete li se s guvernerom koji kaže da štednja nema alternative?
- Da, ali ponajprije štednja države i onih (pre)zaduženih. Tek kad država smanji potrošnju može se razgovarati o konkretnim mjerama pomoći krizom pogođenom gospodarstvu. Konkretno, poduzećima bi se moglo prolongirati plaćanje poreza na dobit, jer ta mjera ne povećava deficit nego predstavlja privremeno kreditiranje. Suprotno slučaju uvođenja trajnih olakšica, visokozadužena poduzeća se ujedno obeshrabruju u daljnjem pogoršanju pokazatelja zaduženosti. Također, privremeno bi se mogla dopustiti praksa amortizacije prema metodi opadajućeg salda, što otvara prostor tvrtkama da u prvim godinama najveće porezno priznate amortizacije pojačaju investicije. Dakako, najpoželjnija je mjera trajno smanjenje troška rada kroz doprinose na bruto plaće.

• Ali i mirovinski i zdravstveni sustav su kolabirali, gdje je prostor za smanjenje doprinosa?
- Sve je moguće, samo ako se smanji državna potrošnja.