Zastoj stambenog međufinanciranja

Tijekom tri i pol ovogodišnja mjeseca pet stambenih štedionica zaključilo je oko 40.000 novih ugovora o štednji vrijednih gotovo dvije milijarde kuna, čime su ostvarile 3-postotni rast broja novih ugovora u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Na drugoj strani ni kontinuirani rast ugovaranja nije šire otvorio vrata većem kreditiranju. Naprotiv,većina štedionica i u ovoj godini, slično kao i lani, bilježi znatan pad ukupnog kreditiranja, neke i 30-ak posto u odnosu na godinu prije. Na pitanje o razlozima gotovo potpunog zastoja u kreditiranju, iz štedionica su kratko odgovorili kako bi prava adresa za odgovor na to pitanje mogla biti 'staro' ministarstvo financija, koje je sredinom prošle godine njihov model kredita za međufinanciranje (inače, usvojena od strane istog (Šukerovog) ministarstva sredinom 2005.) proglasilo 'nezakonitim' čime im je srezana glavna linija stambenog kreditiranja. Podsjetimo, kako je u prijašnjim boljim  kreditnim godinama, kada je godišnje ukupno kreditiranje stambenih štedionica dosezalo i do 1,1 milijarde kuna, većina tih plasimana i išla po modelu međufinanciranja. O kakvom padu kreditiranja je riječ najbolje govore podaci da su lani naše štedionice plasirale gotovo tri puta manje kredita za međufinanciranje nego u ranijim godinama.

U nadi da će u prepisci sa novim ljudima iz Ministarstva financija doći do rješenja o povratku 'starog' ili nekog dopunjenog ili potpuno novog modela međufinanciranja, naše štedionice nastavljaju aktivnosti kako bi i u ovoj godini još povoljnijom uvjetima potaknuli i oživjeli zamrlo stambeno kreditiranje. Tako je primjerice Raiffeisen štedionica nedavno predstavila svoju ponudu stambenih kredita i model međufinanciranja za 2011. iz  kojeg je vidljivo da će i ove godine štedišama ponuditi nepromjenjivu (fiksnu) godišnju kamatu od  5,5 % te fiksni iznos mjesečnog anuiteta tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. U Prvoj stambenoj kažu kako su njihov najnoviji 'hit' zeleni krediti koji se odobravaju uz fiksnu kamatnu stopu od 5,25% godišnje, na otplatu do najviše 15 godina. Namijenjeni su kupnji i izgradnji niskoenergetskih kuća te adaptacijama i zahvatima kojima se povećava energetska učinkovitost doma.

Pravo na redoviti stambeni kredit u Prvoj štedionici stječe se istekom ugovorenog roka štednje. Ako se to ne može (do)čekati, rješenje je, kažu, opet tzv.međufinanciranju. U Wüstenrotu su pak odnedavna produžili i rokove otplate kredita sa 18 na 20 godina, čime se kažu smanjuju mjesečne rate a time su učinili da klijenti postanu i kreditno sposobniji. Ujedno, zadržali su i primamljive 'stare' fiksne kamate na kredite,od 3 do prosječnih 5,5 % ovisno o visini udjela vlastitih sredstava u kreditu.                                                          

Zastojem kredita za međufinanciranje svi su na gubitku od građevinskih tvrtki, štedionice i štediše, ali i država, jer na(samo) neostvarenim poreznim prihodima po osnovi zastoja u prodaji stanova godišnje gubi najmanje 300-njak milijuna kuna, odnosno puno više nego iznose državni poticaji za istu tu stambenu štednju. Djelom i zbog zakočenog kreditiranja svakim danom rastu ukupni, a nedovoljno iskorišteni i kreditni potencijali samih stambenih štedionica.

Naime, nedavno su iz štedionica istaknuli kako bi hrvatske stambene štedionice da posluju po drugačijim uvjetima ovog trenutka mogle plasirati još najmanje 3 milijarde kuna u nove kredite. No, svi ti potencijali, a i pokušaji samih stambenih štedionica da primamljivim uvjetima privuku štediše, te da im u ovoj godini daju i puno više kredita mogli bi, kažu, ostati nerealizirani, ne otkoči li se međufinanciranje, odnosno ne promijeni li država hitno i svoje 'viđenje' o tome kako i pod kojim uvjetima prikupljena sredstva same stambene štedionice mogu (i smiju)i plasirati klijentima.  (Nikola Prskalo)