Zbogom, dragi Hrvač

Prijatelji, kolege i redakcija Lidera oprostili su se od Hrvoja Mateljića komemoracijom u Hrvatskom novinarskom društvu. Glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović rekao je da smo izgubili najboljeg među nama.

'Hrvoje je dokazao da se i bez žutila i senzacionalizma može graditi impresivna novinarska karijera. Na Hrvojevu osebujnost u novinarskom radu podsjetila je Snježana Vujisić Sardelić naglasivši njegovu želju i napor da svima uvijek bude od pomoći. Feđa Hudina podsjetio je na Hrvojevu duhovitost i veselje koje je širio oko sebe, dok je Drago Pilsel istaknuo da je Hrvoje težio povratku časnosti i digniteta novinarske profesije.

Upravo kao što se gotovo svaki tekst u Lideru stvara zajedničkim snagama, tako je i u ove riječi utkana zajednička bol. Odlazak dragog prijatelja i kolege postao je, nažalost, udarna vijest iako je to posljednje što bi on, samozatajan i skroman, htio. Hrvoje je rođen da bude novinar i nezamislivo je da je mogao raditi išta drugo. Tek u šali znao je reći: 'A mogao sam raditi u Ini!' Nažalost, svoju posljednju priču, koju je ostavio prije odlaska u bolnicu, nije uspio vidjeti u novom Lideru.Hrvoje je bio čovjek s velikim srcem, profesionalac koji je nesebično pomagao. Neizmjerno znanje zavidnom je lakoćom spajao s talentom za pisanje, i koliko god njegove teme bile teške, obrađivao ih je i interpretirao s nevjerojatnom lakoćom. Nije ga krasila nijedna stereotipna novinarska osobina. Smiren i staložen, stjecao je povjerenje sugovornika razgovarajući prijateljski; nikad nije povisio glas, nego bi uvijek mirio sve strane i za svakog imao lijepu riječ ili tražio opravdanje.

Hrvoje je bio redakcijski arhiv i enciklopedija, i nije bilo osobe koja mu se tijekom pisanja teksta bar jedanput nije obratila za objašnjenje. Njegove misli nalaze se u svim Liderovim tekstovima. Od svih novinara najspretniji je bio s brojkama, gotovo je cijelu redakciju 'naučio brojiti', a između dva teksta to je znanje upotrebljavao da iz šale svim kolegama izračuna koliko bi morali imati novca u banci da bi mogli živjeti samo od kamata i otići u prijevremenu mirovinu. Ili što bi se moglo sve učiniti s jednodnevnim utrškom Gazproma. Rang-liste, tablice i izračuni, koji su se nama činili nemogući, u Hrvojevim su rukama bili sigurni, a on ih je lako preslagivao. Hrvoje je uvijek znao teško i komplicirano pretvoriti u lako i jednostavno. U rezultat nikada nije trebalo sumnjati.Samo se on mogao snalaziti u svom kreativnom neredu na računalnom zaslonu i na stolu na kojem je gomilao sve svoje novine i papire. Svaku je temu jednako ozbiljno shvaćao, makar bila riječ o marketingu ili rukometu, ali ako mu i nije bila baš po volji popratio bi je svojim osebujnim smijehom i uzvikom: 'Oh, God!' Na njegovom licu nikad se mogao vidjeti znak nervoze ili ljutnje.

Nakon staža u studentskim novinama njegov prvi tekst objavljen u 'pravim' novinama bio je o trgovinama Sve po 12 kuna. Bio je neizmjerno sretan, a pisao ga je i prepravljao satima samo da bi bio još bolji i bolji, svjedoče njegovi kolege. Neke od zapamćenih tema o kojima je pisao imale su gotovo proročansku narav, primjerice prijedlog Sanaderu da osnuje ekonomsko vijeće prije nego što se o tome uopće govorilo; otvorio je teme poput dužničke krize, buđenja inflacije, razotkrio je interventni fond kao fatamorganu za smirivanje javnosti...  Koliko se volio zanijeti i detaljno ući u problematiku, možda najbolje pokazuje njegov legendarni potez kad je dva sata stajao u redu da bi kupio jednu T-HT-ovu dionicu. ‘Motiv je bio klasično istraživačko novinarstvo: kupnjom jedne dionice iz prve ruke vidjeti kako u praksi izgleda sudjelovati u najmasovnijoj javnoj ponudi dionica u Hrvatskoj. Sve je bilo O.K. dok Vlada nije objavila pravilo o proporcionalnom rezanju uplaćenoga novca. Tako sam pet dana nakon kraja javne ponude ostao bez svoje dionice.

Već sam se vidio kako na skupštini dioničara postavljam važna pitanja, a onda kad se zasitim dioničarstva, prodajem svoju dionicu uza zaradu koja bi bila dovoljna da častim rundom pića... pa najmanje pet ljudi. Tješi me što se sada više ne moram brinuti hoće li se ili neće uvesti porez na kapitalnu dobit, hoće li Potrošač uspjeti u svojoj tužbi protiv T-HT-a i čija će na kraju biti DTK infrastruktura', napisao je Hrvoje i svojim genijalnim potezom ne samo da je razveselio čitavu redakciju, već je po tko zna koji put dokazao jedinstvenost pristupa poslovnom novinarstvu i sposobnost da iskorači iz ograničenog svijeta u kojem žive i rade poslovni novinari.Iza marljivog i profesionalnog novinara krila se iznimno plemenita osoba. Hrvač, kako smo ga zvali, bio je topao, brižan i emotivan prijatelj i zaista ga nije bilo teško voljeti. Jednostavnost, komunikativnost, maštovitost, smisao za humor i velika ljudska dobrota učinili su ga nezamjenjivim u našim srcima. Od Hrvoja smo svi učili jer je uvijek imao strpljenja i vremena za razgovore o temama koje radimo, o tome što nas muči, kako bismo nešto mogli napraviti..., ali ono najvrednije što se moglo naučiti od Hrvoja nije bilo vezano uz posao.

Njegove najveće vrline bile su poštenje, vjera u ljude i vječni optimizam koji je isijavao s njegovog lica. Uživao je u ispijanju kava na suncu u kafiću pokraj redakcije, čitanju znanstvenofantastičnih romana, bio je strastveni obožavatelj Harukija Murakamija i Vodiča kroz galaksiju za autostopere, a maštao je o tome kako će jednog dana otputovati na Kubu i provozati se Transsibirskom željeznicom. Pamtimo ga kako na Dan žena u redakciju ulazi s buketom karanfila i svakoj kolegici na stolu ostavlja cvijet. Bio je velik čovjek, djetinje dobrote, slijep za tuđe mane, veliki prijatelj, oslonac i pomoć svima koji su ga trebali. Nakon paničnih prijepodneva srijedom, kad se zaključuje Lider, znao je ustati i kolegama reći: 'Ajmo, ljudi, život je vani!' Uz beskrajnu tugu, kao kolegi, ali prije svega prijatelju, redakcija Lidera zahvaljuje mu na onome što je bio. Sve riječi utjehe sada su samo, kao što bi on znao reći, 'trla baba lan'.

O Hrvoju su rekli

 
Pamet, znanje, talent i strast prema poslu odlike su vrhunskih novinara. Duhovitost, dobrota i spremnost na nesebičnu pomoć odlike su vrhunskih ljudi. A spoj svih tih kvaliteta bio je Hrvoje. Kolega kakvog želi i treba svaka redakcija i novinar kakvog želi i treba svaki urednik.
Branka Stipić, Jutarnji list

Hrvoje je bio jedan od onih ljudi nakon razgovora s kojima se čovjek istovremeno osjećao i boljim i pametnijim. Imao je nevjerojatan osjećaj za prepoznavanje bitnoga i ogromno znanje o globalnim preplitanjima događaja koja je razumio bolje od mnogih koji su baveći se svijetom dočekali mirovinu.
Viktor Vresnik, Forbes

Hrvoja sam poznavala pola života, još od dana kada smo se, isti dan učlanili u studentsku udrugu na Ekonomskom fakultetu. Odmah smo postali 'oni novi' u ekipi koja se već dobro poznavala i znala sam da ćemo postati prijatelji. Bio mi je urednik u Manageru i samo je osoba njegove dobrote, blagosti i karaktera, uspjevala diplomatski pomiriti želje studenata i profesora, koje su se tamo prelamale. Njegov prvi tekst objavljen u 'pravim' novinama bio je o trgovinama «Sve po 12 kuna». Bio je nezimjerno sretan, a pisao ga je i prepravljao satima. Bio je veliki čovjek, djetinje dobrote, slijep za tuđe mane, veliki prijatelj, oslonac i pomoć svima koji su ga trebali. Tankoćutna i nježna duša velikog čovjeka, koja je svoje osjećaje pokazivala kroz sitne, nenametljive geste ljubavi i dobrote. Bio je erudit, čovjek iznimne inteligencije i duhovitosti, koji će mi neopisivo nedostajati.
Nataša Vuletić, Erste banka

Kad bi svi novinari u Hrvatskoj svoj posao radili poput Hrvoja - predano, pošteno i profesionalno - novinarska bi profesija bila uistinu visoko cijenjena. Dođe li pak s tim u paketu široko ekonomsko znanje, istančan novinarski nos i dobro pisanje, to je prava rijetkost. No, kad je jedan takav vrhunski novinar još i uviđavan kolega te duhovit, ugodan i dobar čovjek, onda to može biti samo Hrvoje Mateljić. Njegov odlazak nije samo tragični gubitak za hrvatsko novinarstvo već za sve koji su ga osobno poznavali a čije je živote uljepšao svojom dobrohotnošću i veseljem.
Bernard Ivezić, Poslovni dnevnik

Hrvoje je bio iznimno nadaren, izvrstan novinar i krasan čovjek. Dijelim bol sa svima koji su mu bili bliski i koji su ga imali sreće poznavati duže i dublje od mene.
Tomislav Wruss, EPH mediji

Iza marljivog i profesionalnog novinara krila se iznimno plemenita osoba.  Hrvač je bio topao, brižan i emotivan prijatelj. Lako ga je bilo voljeti.  Jednostavnost, komunikativnost, maštovitost, smisao za humor i velika ljudska dobrota učinile su ga nezamjenjivim. Mnogi smo od Hrvoja učili o poslu jer je uvijek imao strpljenja i vremena. No, mi koji smo imali privilegiju biti mu prijatelji i izvan posla, učili smo od Hrvača o danas već rijetkim ljudskim kvalitetama. O poštenju, optimizmu i odlučnosti jer nam svojom beskrajnom snagom nije dao pokleknuti i kad bi bilo najteže. Dao mi je vjeru u novo i bolje sutra. Nedostajat će mi naša bliskost, Hrvojev smijeh i uvijek neka nova, nježna i beskrajno lijepa gesta.
Antonela Zečević, Poslovni dnevnik

Hrvoje je bio osoba koju se mora voljeti. Čim smo se upoznali postali smo ekipa. Nedostajat će mi njegova blaga narav, inteligencija, pronicljivost i duhovitost.
Margareta Jelenić, Business.hr

Hrvoje je znao teško i komplicirano pretvoriti u lako i jednostavno. Omogućio nam je svima da uz njega naučimo mnogo i budemo bolji novinari i ljudi.
Dragana Radusinović, Forbes