Zbogom hrani s umjetnim dodacima

U prehrambenim trendovima okolišna osviještenost žestoko je in, sve ostalo tomu je podređeno. Bez deklaracije s barem nekakvim ‘izvornim’ sastojkom jedva da se može imati važniju ulogu na tržištu.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Tekuća godina donijela je nekoliko trendova u prehrani i korištenju sastojaka, ali postoji jedan trend koji nadilazi uvjerljivo sve ostale, a prati uopće svjetski mentalitet - izvornost, odnosno prirodnost. Ekologija i okolišna osviještenost u svim oblicima žestoko je in, sve ostalo tomu je podređeno. S jedne strane jačanje GMO hrane i prodiranje umjetnog u prehrani otvorilo je sasvim neočekivanu nišu na tržištu hrane i prehrane - prirodnu hranu, koja tako, ironično, postaje prava ekskluziva, skup hobi za elitu. Bez deklaracije s barem nekakvim ‘izvornim’ sastojkom jedva da se može igrati veliku igru. Tako i trendovi u prehrani uglavnom odražavaju brigu za zdravo, prirodno i etično.
No, stvar nije više tako jednostavna, jer ono što je jučer bilo out danas je in i obrnuto. Pa premda je taj trend izvornosti, prirodnosti i ekološkog već uzeo ozbiljnog maha kroz nekoliko posljednjih godina, interesantna je obrnuta psihologija koju su neki proizvođači proskribirane hrane počeli koristiti da bi se vratili u milost isprepadanih sveždera. Cijela stvar zaista postaje zbunjujuća jer čovjek više ne zna što je zapravo izvorno, a što stvarno i realno. Hellmann’s je primjerice, nedavno pokrenuo reklamnu kampanju u Americi u kojoj poziva potrošače da ‘kažu NE lažnoj hrani’, a svoje majoneze označio je velikim natpisom ‘stvarno’. Slično su reagirale i neke druge industrije. Proizvođači bijeloga kruha tvrde da njihov proizvod pomaže boljem pamćenju, a proizvođači maslaca pozivaju na ‘odmotavanje prirodnog okusa pravog maslaca’. Implicirano je znači da svi ‘oni drugi’ zapravo prodaju neprirodnu hranu. Nije sasvim blesava teza jer granica prirodnog sve je maglovitija.   

Prirodno i lokalno

Jedan od trendova s najdužim stažem je izbjegavanje junk-fooda, odnosno hrane natrpane različitim ‘umjetnim’ dodacima. Sudeći prema recentnim istraživanjima tržišta hrane, kompanije će početi agresivnije uklanjati aditive, konzervanse, umjetne boje i okuse te općenito nepoznate sastojke, što će rezultirati deklaracijama koje će više sličiti kućnom receptu nego izletu u ljekarnu. U skladu s tim, potrošači sve više zahtijevaju hranu prirodno obogaćenu hranjivim i zdravim sastojcima, iako zasad ‘napumpana’ hrana još uvijek ima dobru prođu u trgovinama. Primjerice, prošle godine je upravo taj trend podigao popularnost mogranja i akaija napravivši od njih ‘supervoća’ 2007. godine. Interesantno, nije više dovoljno da je neka hrana izvorna, već mora biti i lokalna, uzgojena negdje u blizini. Nije dakle, više dovoljno da je nešto uzgojeno sasvim prirodno u Patagoniji, već, primjerice, u Međimurju ili Istri.
Kad se zadovolji minimum prirodnosti, na red dolazi viši red vrijednosti, pa kupci počinju razmišljati i o tome što je etično i društveno odgovorno. Briga za okoliš, životinje i slobodnu trgovinu stoga utječu na proizvođače, koji sve više obraćaju pozornost na te stvari i teže svoje proizvode etiketirati u tom smislu. Opseg ekoloških proizvoda svakim je danom sve veći i uključuje nove proizvode koji se diče sa svime od daljine koju je hrana prošla od proizvođača do kupca, do jamstva da je nešto uhvaćeno u divljini (ne iz uzgoja) ili čak da nije nanesena šteta delfinima. Primjerice, takvih je oznaka u SAD-u trenutačno ukupno 147, a njihov broj raste iz dana u dan.

Otvaranje novih granica

Za zahtjevnije potrošače koji se ozbiljno posvećuju sastavu neke hrane otvorena je nova granica. Gotovo je s antioksidansima, u igri su sada fitonutrijenti (ako uopće postoji precizan hrvatski prijevod, phytonutrients). Riječ je o prirodnim spojevima u biljaka s imenima koja baš i nije lako izgovoriti poput polifenol, flavonoidi, kvercetin, likopen, lutein i antocijanin, a sve će to uskoro ući u mainstream, s obzirom na to da istraživanja pokazuju kako ti sastojci imaju svojstva obrane od bolesti jača i od vitamina i minerala. Stvar za neke ide toliko daleko da žele znati kakve su krave dale neko mlijeko, koje su jabuke korištene za sok od jabuke ili koje masline su dale neko maslinovo ulje. Većina ih, ruku na srce, pojma nema, ali zvuče jako savjesno i učeno u isti mah.  Moderno doba donijelo je i brigu u vezi s debljinom djece, doduše nešto više u Americi i zapadnim zemljama, pa je i tu prehrambena niša hrane pogodne za djecu. Uskoro će prihvatljiviji prehrambeni profil biti presudan za sudjelovanje nekog proizvoda na tržištu dječje hrane. To znači voćne štangice koje stvarno imaju voća, voćni napitci s manje šećera i općenito više organske hrane za klince. Izuzev tolike ‘zdravosti’ da će ljudi vjerojatno početi umirati od pretjeranog zdravlja, sljedeći veliki demon dokonog svijeta je osobna taština, fizički izgled točnije, što se preslikava u ‘hranu za ljepotu’, trend razvijen u Europi koji se polako šulja prema Americi. Nutriokozmetika ili kozmeceutika izbrisat će bore, dati više sjaja kosi i napraviti da vam usne izgledaju punije. Sljez s ubrizganim kolagenom iz Japana dat će više zaokruženosti bez boli koja obično ide sa zahvatima tog tipa, a u pripremi je ‘piće za ljepotu’ proizvedeno u suradnji Coca-Cole i L’Oréala naziva Lumae. 

Zamke i u zdravoj hrani

Kad ste već tako lijepi i zdravi, što ne biste bili i jako pametni, ako vam roditelji i majka priroda to nisu već omogućili. Ima, naime, lijeka i za vašu kroničnu glupavost u hrani koju volimo nazvati ‘hrana za mozak’, ali tu više nije riječ o duhovnom uzdizanju, već stvarno o hrani koja putem omega-3 u ribljem ulju i flavonoida u kakau poboljšava pamćenje, koncentraciju i smanjuje mogućnost pojave Alzheimerove bolesti. Prošle je godine ponuda takve ‘pametne’ hrane porasla trostruko. Kad je u pitanju ljudski idiotizam, riječ je o zaista širokoj niši u kojoj se može dobro zaraditi.  Naravno, sve to puka je fantastika ako se ne pazi na ključni instrument koji omogućuje sve blagodati superzdrave hrane i uopće sretnog života - želudac. S interesom za pravilnu ishranu raste i interes za crijeva i probavni trakt. U tom smislu, dosad je predstavljeno već 200-tinjak proizvoda koji će brinuti za probavnu sreću i tečnost. Sastojci i nisu neko otkriće, riječ je o vlaknima i probioticima. Nekoć ograničene tek na jogurt, te dobronamjerne bakterijice može se naći u siru, mlijeku, smoothieima, sokovima, štangicama, žitaricama pa čak i čokoladi uskoro. Zato oprezno, tu ne želite pretjerati. Ako tijekom prežderavanja zdravim i organskim čovjek dobije koju kilicu viška ili koju stotinu kilica viška, nema brige, jer na tržištu je već hrana koja pruža osjećaj sitosti pri konzumaciji manjih količina. Domovi za umirovljenike, pak, u mogućnosti su sve više posluživati hranu koja pomaže škripavim zglobovima i bolovima. Najpopularniji sastojak koji olakšava artritis je glukozomin, koji je već u nekim sokovima Minute Maida.Osim navedenoga, može se spomenuti trend internacionalizacije prehrane, odnosno želje mnogih potrošača da isprobaju strane i egzotične kuhinje i sastojke, u čemu najbolje stoje azijska i latinoamerička kuhinja, koje se odlikuju snažnim, začinjenim okusom. Blaga hrana definitivno je out.