?Zelena i vitka? proizvodnja za spas od bankrota

Bit je trenda Green&Lean proizvoditi ili pružati usluge sa što manje zaliha, pogona, kapitala, ljudskog rada, neispravnih proizvoda, zastoja, čekanja, uz poštovanje načela zaštite okoliša i proizvodnju onakva proizvoda kakav kupac želi.

piše DANIELA DUJMOVIĆ OJVAN

Tvrtke svih veličina i oblika iz različitih industrija i djelatnosti suočavaju se s nizom izazova u vrijeme recesije i financijske krize, a mnoge se bore i za goli opstanak. Reagirajući na krizu i zahtjeve tržišta, rukovodstva tvrtki najčešće pribjegavaju smanjenju i racionalizaciji troškova pod svaku cijenu umjesto da se odluče za nove programe poboljšanja poslovanja i proizvodnog procesa u cijelosti. Međutim, vrijeme krize često je najbolji trenutak za novi početak, kako u životu tako i u poslovanju. Štoviše to je idealno vrijeme za uvođenje lean- koncepta proizvodnje. To su pokazali primjeri velikih tvrtki poput Forda, Toyote i Harley-Davidsona koje su upravo uvođenjem leana (hrv. ’vitke’ proizvodnje) izbjegle bankrot.

Programi sa samofinanciranjem
Tri su temeljna razloga zašto je kriza najbolji trenutak za početak primjene lean-koncepta, objašnjava prof. dr. sc. Nedjeljko Štefanić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje koji je sa svojim kolegom prof. dr. sc. Ivicom Vežom s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu prije dvije godine pokrenuo i hrvatsku lean-menadžment inicijativu. Ponajprije, ističe prof. Štefanić, kriza olakšava primjenu novih paradigmi s posve novim mentalnim modelima u poslovanju tvrtki. Potom lean-programi se mogu samofinancirati i nisu potrebne financijske injekcije, te napokon lean-programi vrlo brzo poboljšavaju novčani tijek, što je posebno važno u krizi kad su krediti mnogo teže dostupni. Upravo postizanje malih ali dugoročnih financijskih koristi ključ je konkurencijskih sposobnosti.

Izbacivanje viškova
Lean u kriznim vremenima podrazumijeva napuštanje reaktivnog stila upravljanja, u kojem se vrijeme troši za rješavanje hitnih slučajeva, a zamjenjuje se proaktivnim stilom upravljanja u kojem se vrijeme posvećuje rješavanju uzroka koji su doveli do nedjelotvornosti sustava i procesa. Potrebno je mnogo više od brzih intervencija i rezanja troškova da tvrtka postane lean, upozorava Štefanić. Treba uspostaviti kontinuirani proces neprestanog sustavnog identificiranja i eliminiranja neželjenih pojava u poslovanju tvrtke, otklanjanja svega što nije vrijednost iz perspektive kupca. Pojam ‘lean’ znači ‘vitak’ i on slikovito objašnjava temeljnu postavku koncepta; a to je proizvoditi ili pružati usluge sa što manje zaliha, pogona, kapitala, ljudskog rada, neispravnih proizvoda, zastoja, čekanja i svega što ne dodaje vrijednost proizvodu ili usluzi uz istodobnu proizvodnju onakvog proizvoda kakav kupac želi. Upravo primjenom lean-koncepta poduzeće postaje fleksibilno i spremno odgovoriti na sve moguće izazove tržišta.

Inače pojam ‘lean’ dolazi iz SAD-a, a rezultat je analize provedene na institutu MIT u Bostonu za američku automobilsku industriju. Cilj je bio otkriti tajnu uspjeha japanske automobilske industrije. S primjenom tog koncepta prva je počela upravo Toyota, a posliije se ona proširila i na ostale kompanije. Prof. Štefanića se silno dojmila primjena leana u Toyoti tijekom njegova posjeta Japanu 2005. godine. Odlučio je promovirati vrijednosti i prednosti ‘vitke proizvodnje’ i u Hrvatskoj. Štoviše zajedno s prof. Vežom odlučio je povezati načela vitke i zelene proizvodnje, pa zajedno održavaju seminare diljem Hrvatske kako bi hrvatske menadžere i predstavnike javnih institucija i državnih poduzeća uvjerili u korisnost toga novog pristupa proizvodnji i procesu poslovanja. Zapravo riječ je o novom pristupu u Hrvatskoj, ali ne i u razvijenom dijelu svijetu, gdje se načela vitke i zelene proizvodnje implementiraju u poslovanju svake veće i važnije kompanije, banke, bolnice...

Početnici u Hrvatskoj
Naime, načela zelene i vitke proizvodnje mogu koristiti ne samo privatna poduzeća nego i državne ustanove, javna poduzeća, bolnice, lokalna samouprava, sveučilišta.... Nažalost, naša Vlada i institucije još ne razumiju važnost ‘leana i greena’, napominje prof. Štefanić, što znači da u njihovu promoviranju nemaju baš potporu institucija, no nekako se snalaze i kroz održavanje raznih seminara pokušavaju upoznati hrvatski menadžment s prednostima leana i greena. Sredinom studenoga organizirali su konferenciju o vitkoj i zelenoj proizvodnji u Zagrebu pod nazivom ‘Galp 2011.’ na kojoj su govorili eminentni međunarodni stručnjaci iz tog područja. Štefanić i Veža planiraju konferenciju na tu temu održavati svake godine, a pratit će i postignuća naših tvrtki na području zelene i vitke proizvodnje i usluga te najuspješnijima dodjeljivati nagrade i certifikate.
Kao što je poznato hrvatska poduzeća imaju nisku razinu produktivnosti, slabiju efikasnost i nedovoljno su konkurentna, što im onemogućuje da postanu regionalni igrači. Prof. Štefanić ističe da su zelena i vitka proizvodnja rješenje za njih. U svom predavanju na konferenciji ‘Galp 2011’ naveo je primjere ušteda velikih kompanija koje primjenjuju načela zelene i vitke proizvodnje. Primjerice General Electric je u petogodišnjem razdoblju (2005.-2010.) samo u potrošnji energije uštedio 70 milijuna eura, Interface bilježi 372 milijuna eura uštede zbog smanjenja gubitaka u poslovanju, Toyota Motor Corporation America smanjila je potrošnju energije po vozilu čak 30 posto.
Jedan od predavača na konferenciji, suosnivač francuskog lean-instituta, autor nekoliko bestselera te konzultant za lean-menadžment Michael Ballé istaknuo je da se rezultati primjene lean i green načela mogu očitovati vrlo brzo. Kao konzultant jedne francuske tvrtke svjedočio je povećanja njihove produktivnosti čak 40 posto u svega šest mjeseci. Poduzeća u Hrvatskoj koja razmišljaju o uvođenju lean-sustava  ili su ga već prakticiraju su Končar-energetski transformatori, Coca-Cola Hrvatska i Teh-cut, HT.