Želi li ponovno biti predsjednik, Putin mora kupiti birače

Rezultati parlamentarnih izbora u Rusiji pokazali su ozbiljne napukline u donedavno nepobjedivoj Putinovoj stranci Ujedinjenoj Rusiji. Posljedica je to sve veće imovinske raslojenosti građana i nejednake distribucije rastućeg nacionalnog bogatstva, kako između društvenih slojeva tako i između urbanih središta i provincije.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Premda je Ujedinjena Rusija uspjela na nedjeljnim izborima sačuvati većinu mandata u Donjem domu ruskog parlamenta, nije dobila većinu glasova, zbog čega su se, očekivano, odmah uzbudili na Zapadu gdje premijera Vladimira Putina i njegova štićenika, predsjednika Dimitrija Medvedeva, pojednostavnjeno, mrze. Stranka prezrenog premijera, koji propovijeda vlastitu verziju svetog pisma liberalne demokracije, osvojila je 49,5 posto glasova, što je osjetno manje od 64,3 posto na prošlim izborima 2007. i tako dobila 238 mandata u Dumi od ukupnih 450, time odobrovoljivši niz komentatora i analitičara u kulturnim zemljama svijeta. Stranka koju sve više u Rusiji u posljednje vrijeme poistovjećuju s korupcijom tako je unatoč optužbama za namještanje izbora i zastrašivanje protivnika, zabilježila razočaravajući rezultat i dala vjetar u leđa onima koji vjerojatno snivaju o povratku uspješna modela vladanja pod Borisom Jeljcinom, kada nije bilo korupcije i procvata mafije.
Iz stranke su poručili da će pokušati formirati koaliciju s tri opozicijske stranke koje su ušle u novi sastav parlamenta, a Putin je izjavio da rezultat ‘jamči stabilnost razvoja’ Rusije. S druge strane, čuvanje većine u uvjetima kada svagdje drugdje padaju vlade može se definitivno smatrati uspjehom, osjetno lošijem rezultatu usprkos, smatraju u Ujedinjenoj Rusiji. Mnogo zadovoljniji mogu biti komunisti, sada druga politička snaga u zemlji s 19,2 posto glasova, a treće i četvrto mjesto pripalo je Pravednoj Rusiji s 13 posto i Liberalno-demokratskoj stranci Rusije s 11,7 posto. Poslijeizborne su kombinacije raznolike, kako mogućim sastavom tako i efektom koji bi mogle imati na dugo vremena prilično monolitnu rusku politiku. Dva su osnovna scenarija, onaj u kojem Ujedinjena Rusija koalira s nekom od spomenutih stranaka i ostvaruje dvotrećinsku većinu ili druga varijanta s ujedinjavanjem svih ostalih protiv Ujedinjenje Rusije, ovdje valja primijetiti paradoks, što bi potpuno preokrenulo situaciju.

Unatoč kršenju pravila
Međunarodni promatrači okarakterizirali su izbore kao jedva demokratske zbog niza kršenja pravila i procedura, dok su prebrojavanje glasova na gotovo četvrtinu biračkih mjesta opisali kao loše ili vrlo loše. Neka namještanja, javljaju mediji, bila su na granici komičnog, poput činjenice da je više od 90 posto mentalno oboljelih glasovalo za Ujedinjenu Rusiju. U Moskvi, primjerice, dvije različite izlazne ankete predviđale su 27 posto stranci trenutačnog premijera, ali je konačno prebrojavanje pokazalo da se čak 46,5 posto opredijelilo za vladajuću stranku. Sve to urodilo je prosvjedima oko šest tisuća Rusa na ulicama glavnoga grada koji su, među ostalim, izvikivali parole poput ‘Rusija bez Putina’ i ‘Za Rusiju bez igara’, a javljeno je i o uhićenjima oko 300 raznih aktivista i slučajnih promatrača po cijeloj Rusiji.
Nije da Rusima načelno smeta manjak demokratskih sloboda, uspoređeno s ostatkom njihove povijesti, ovo je raj, mnogo je veći problem sve veća imovinska raslojenost građana i nejednaka distribucija rastućega nacionalnog bogatstva, kako između društvenih slojeva tako i između urbanih središta i provincije. U takvim okolnostima korupcija i izostanak demokratskih sloboda postaju mnogo uočljiviji problem.
Putinova Ujedinjena Rusija možda je počistila jednu garnituru oligarha i stavila brnjicu podivljaloj mafiji, ali je očito stvorila novu elitu u čijem usponu ostatak Rusije baš i ne sudjeluje, a ta pogreška mogla bi biti fatalna. Znatan rast popularnosti Komunističke partije uvelike potvrđuje ovu tezu.

Narušena nepobjedivost
Analitičari ne predviđaju iznenađenje na skorim predsjedničkim izborima u ožujku, mnogo važnijima u pogledu političke moći koju nose, no ovako loš rezultat namještanju i zastrašivanju usprkos, vjerojatno je bar malo uznemirio Putina koji planira ponovno preuzeti uzde od Medvedeva, nakon ustavom izazvane prisilne stanke. Činjenica je da Ujedinjena Rusija više ne ostavlja dojam nepobjedivosti kakav je dosad imala, što je samo po sebi dovoljan uzrok nelagode u njihovim redovima. Potreba za drugim krugom predsjedničkih izbora bila bi dodatan udarac Putinu, bez obzira na očekivanu pobjedu u drugom krugu, i to bi sasvim sigurno bio jasan početak kraja njegove karijere na vrhu ruske politike. S režimskom represijom ili bez nje.
Sila može funkcionirati jedno vrijeme i protiv manjeg segmenta u društvu, ali ako se općenarodni sentiment promjeni, a sve ide u tom smjeru, svako njezino korištenje samo će imati kontraefekt i to se već sada događa. Jedini način da si Putin kupi nešto vremena upravo je to - da kupi vjernost birača i to pažljivije ciljanom distribucijom, u protivnom će ‘želja za demokracijom’ rasti.

Bira se manje zlo
Realno gledano, Rusija je golema zemlja vrlo specifične političke povijesti i eksperimentiranje s demokracijom ‘na divlje’ jasno se pokazalo teškim promašajem koji je zemlju bacio u bezvlađe i kaos. Zapadnjačka sanjarenja su sasvim sigurno, bar zasad, potpuno lišena razumijevanja stvarnosti. Pitanje je stoga sasvim jednostavno i zahtijeva isključivo pragmatičan odgovor neopterećen djetinjastim romantizmom onih koji ni kod kuće nemaju posebno pohvalan i uspio model vladanja.
Rusiji nesumnjivo treba čvrsta i jasno definirana vlast, zbog čega će joj mnogi građani progledati kroz prste po pitanju uzgajanja gospodarsko-političkih elita i korupcije sve dok u zemlji vlada kakav-takav red i postoji solidna distribucija novostečenog bogatstva. Kada to izostane, ona gubi svoje ključno opravdanje i počinje smetati, a to se i događa. S druge strane, korupcija je sastavni dio svakog sustava, pitanje je samo u kojem se omjeru pojavljuje i koliko izravne štete čini društvu. Godine labave vlasti Jeljcina bile su katastrofalne za Rusiju i mnogima u živom sjećanju. Korupcije i općega grabeža bilo je mnogo više nego sada, s time da je podzemlje nesmetano divljalo, pa čak imalo i uvjete za uspješno širenje poslovanja izvan granica zemlje. Uostalom, u Rusiji, kao i svagdje drugdje, bira se između manjih vatri, sve su ostalo regionalne specifičnosti.