Želim kupiti tvrtku Hoteli Makarska

Ostvarenu dobit investiram u ono što je komparativna prednost Hrvatske - turizam. U pregovorima za kupnju Hotela Makarska za mene su se već izjasnili i zaposlenici i Uprava

Razgovarala: Manuela Tašler
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Branko Roglić široj je poslovnoj javnosti u Hrvatskoj poznat kao vlasnik tvrtki Croatia baterije, Orbico i Orvas plus te kao nekadašnji predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Malo upućeniji znaju da je i vlasnik tvrtki pod imenom Orbico u Sloveniji, BiH, Bugarskoj i Makedoniji te da je predsjednik Vijeća članica HUP-a. Još upućeniji znaju i to da je nedavno definitivno ugasio proizvodnju u Croatia baterijama, da je osnovao i tvrtku za distribuciju na Kosovu, pod imenom Rohaco, da se sve intenzivnije bavi turizmom te da je u Sloveniji nedavno kupio tvrtku Emona. Tek rijetki znaju da Roglić nominalno nije na čelu uprave ni jedne svoje tvrtke.

- Izvan svih sam hijerarhija, samo sam vlasnik - kaže i tumači: - To znači da dajem amen svim planovima za iduću godinu, moram se složiti sa svim bilancama i završnim računima, ne može se ništa značajnije investirati bez mog znanja, mijenjam sve direktore ako nisu dobri te oni odgovaraju isključivo meni - to je princip na kojem počiva kapitalizam. Jednom na tjedan boravi u Ljubljani, jednom u dva tjedna u Sarajevu, jednom u dva mjeseca u Sofiji (uz napomenu da će tamo biti sve češće), a većinu vremena provodi u Zagrebu, u skromnom uredu starog sjedišta Croatia baterija u Koturaškoj ulici, u kojem se ni po čemu ne može vidjeti da je to ured čovjeka koji upravlja pravom multinacionalnom kompanijom, čiji je ukupni godišnji prihod na razini pola milijarde eura.

• Koji je bio motiv za kupnju Emone? Koliko ste je platili i što ste s njom dobili?
- Emona je u Sloveniji bila drugi distributer prema veličini iza Orbica. To je bila stara tvrtka sa socijalističkim mentalitetom. Njima je bilo bitno kakve su im kancelarije, koliko je dug stol, parket je stajao, rekli su mi, 300-400 eura po četvornome metru, kvake su bile po tisuću eura. Dakle, s takvim nebulozama sve je moralo završiti tako kako je završilo. Kupili smo Emonu za oko 13 milijuna eura, a dobili smo tri njene kćerke u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji, najbolje logističko skladište u Sloveniji, i to u središtu Ljubljane. Emona je imala i lanac od dvadesetak malih prodavaonica te lanac od 13 dućana za prodaju igračaka koji se zovu Dirindaj. A dobili smo i brendove koje ćemo razviti mnogo bolje nego što su to oni mogli.

• Što ćete sa svim tim nekretninama?
- Zadržat ćemo skladište u Ljubljani, a naša ćemo skladišta, koja su nam ionako postala pretijesna, prodati. Također ćemo prodati lokaciju u Mariboru na kojoj smo planirali graditi skladište, kao i njihove kancelarije u Kopru te trgovine. Time ćemo vratiti kredite za kupnju Emone.

• Jeste li možda lanac trgovina ponudili nekome iz Hrvatske? Hrvatskim ritajlerima jako je teško ući u Sloveniju, još nijedan nije uspio, nije li to bila krasna prilika?
- Jesam, nudio sam Kerumu i još nekolicini drugih, ali nisu reagirali, iako sam mislio da će to objeručke prihvatiti. Prvi kome smo nudili bio je Mercator, ali ni oni nisu htjeli uzeti sve dućane, pa smo procijenili da ćemo zaraditi bar 30 posto više prodajemo li dućan po dućan. Lanac igračaka ćemo zadržati, jer nam je partner najveća tvornica igračaka na svijetu, Matell. Taj posao planiramo proširiti i na Hrvatsku, BiH i Bugarsku.

• Zna li gospodin Fižulić da s Dirindajem dolazite u Zagreb?
- Zna, bio je kod mene, razgovarali smo i trebali smo se naći još u vezi s time, međutim, odlučili smo da nećemo prodavati Dirindaj, nego da ćemo sustavno u našem know-howu razvijati igračke i u Hrvatskoj i u BiH i na Kosovu i u Makedoniji i posebno u Bugarskoj, gdje smo naišli na jako dobar odziv. Nećemo otvarati mnogo dućana. Nastavit ćemo suradnju i s gospodinom Fižulićem, logično, ali distribuciju i zastupstvo Matella nećemo pustiti.

• O kolikim je prihodima tu riječ?
- Sve skupa je to nekih sedam milijuna eura, zasad. Ali ja znam kako moji ljudi rade i mi ćemo to brzo dignuti.

• S obzirom na to da je riječ o 'barbikama', to je prilično mala svota. Očito su cigarete bolji biznis. Kolika je uloga ugovora s Philipom Morrisom u Hrvatskoj u lanjskom rastu Orbica u Hrvatskoj?
- Velika. Orbico je lani u Hrvatskoj imao rast prihoda od 67 posto, na oko 1,4 milijarde kuna, a bez Philipa Morrisa rast bi bio osam do deset posto.

• Kakva su vam iskustva u tom segmentu tržišta? Idu li stvari glatko?
- Nekih problema imamo, ali ih rješavamo. Poslom sam jako zadovoljan, pogotovo time što je i Philip Morris zadovoljan. Uostalom, preuzeli smo ga i u Bugarskoj, a sada razgovaramo i za još jednu zemlju.

• Radite u dvije zemlje koje jesu u Europskoj uniji i tri koje nisu, koliko su različiti uvjeti poslovanja?
- Problem je samo u konkurentnosti. Konkurencija u Europskoj uniji je znatno veća, što nas sili na veću racionalizaciju, na to da moramo raditi za još manje marže.

• A što se tiče makroekonomskog okruženja?
- To je svugdje tu negdje, gotovo isto. Sve su to zemlje u tranziciji, a Hrvatska je među njima nešto sređenija, iako treba očekivati da bude još i više. Sa Slovenijom se Hrvatska, naravno, ne može usporediti, ali od Bugarske je sigurno bolja.

• A gdje je vama najbolje? Gdje se najviše zarađuje?
- U principu uvijek najbolje zarađujete tamo gdje su tržišta najmanje sređena. Ali naši profiti su izbalansirani s obzirom na to da radimo za iste kompanije. Ne možemo varati svoje partnere, naši su profiti isti i u Sloveniji i u Bosni i u Hrvatskoj i u Bugarskoj, u odnosu na promete kod istih partnera. Imamo takav dogovor, ali u principu, ne gledajući sad na Orbico grupu, logično je da se u Bugarskoj i Bosni može ostvariti veći profit nego u Sloveniji, gdje su police pune roba iz svih krajeva svijeta.

• U što ulažete ostvareni profit?
- Investiram u ono što smatram da je komparativna prednost Hrvatske, na more. Sagradio sam hotel u Hvaru, a ovih se dana dovršava drugi u Baškoj Vodi. Imam najveću čarter-flotu u Hrvatskoj, 33 broda. Nažalost, jedan nam je prije dva tjedna izgorio. Kod nas je sve osigurano, ali uhvati vas tuga, to je gubitak meni i svim mojim zaposlenicima, jer brod je imao angažman od osam tjedana, što znači 25 tisuća eura prihoda na tjedan. Dakle, tražim dijelove tržišta gdje mogu u Hrvatskoj s hrvatskim resursima obavljati svoj posao, a to su prije svega hoteli. Također zidamo i obnavljamo stare kuće u dalmatinskom stilu, ugrađujemo bazene i te se kuće jako dobro iznajmljuju.

• Niste li nešto investirali i u BiH?
- Na Vlašiću smo napravili mali hotel. Planiramo istovremeno ponuditi Bosnu za skijanje i Dalmaciju za more. Isto ćemo napraviti sa Slovenijom. Još razmišljam hoću li kupiti jednu malu kompaniju koja se bavi turizmom ili osnovati novu, pa krenuti od nule. Ali turizam vidim kao buduću granu u Hrvatskoj koja će biti sve značajnija.

• Uključuju li vaši planovi u turizmu i neke veće akvizicije?
- Želio bih kupiti jedan hotel u Baškoj Vodi, koji se zove hotel Hrvatska, a već imam hotel u tom gradu koji se zove Croatia. U Makarskoj sam već u pregovorima i želim privatizirati Hotele Makarska. Tu namjeravam završiti svoju karijeru.

• Nisam znala da HFP prodaje većinski udjel u HP Makarska. Kolika mu je cijena?
- Ne prodaje se. Cijena još nije definirana, na burzi je, ali kad se bude prodavao, sigurno ću se javiti. Možda će se javiti i neki drugi ljudi, nadam se da hoće, ali ja ću nastojati biti kupac. Ljudi su tamo za to već spremni. I sindikati i zaposlenici i Uprava već su iskazali želju da ja privatiziram tu tvrtku, i ja se kao Makaranin tome nadam. Imam jednu pizzeriju u Makarskoj, koja jako dobro posluje i ljudi su tamo jako zadovoljni, kao uostalom u svim mojim tvrtkama.

• Znači li to da se izvlačite iz trgovine ili planirate dugoročno razvijati i distribuciju i turizam?
- Naravno da nikad neću napustiti distribuciju, tko to napušta vodeću poziciju? Znate, mi smo lideri, i to ne lideri s deset, 15 posto, sljedeći naš konkurent je od nas, globalno gledajući, slabiji 300 posto.

• Tko je sljedeći konkurent?
- Ne znam, mislim da su to AWT i Atlantic. Ove ćemo godine imati 500 milijuna eura prometa, to je tri i pol milijarde kuna, a oni su na milijardi do dvije.

• Vama je u tome mnogo pridonijela Bugarska, u koju ste ušli prije četiri godine s robama velikih multinacionalki. Kako to da se tamo nije zatekao nitko tko bi zgrabio taj kolač prije vas?
- Kako se u Sloveniji nije nitko zatekao, kako se u Hrvatskoj nije nitko zatekao? Zatjecali su se, ali ja sam prvi počeo i imao sreću da sam kao partnera imao Procter&Gamblea, koji ima ogroman utjecaj na distributera, ali ga isto tako i razvija. I koliko god smo imali dobre ljude, mi smo na znanju Procter&Gamblea napravili vrlo racionalnu distribuciju koja je rasla zajedno s njihovim proizvodima i onda smo usporedo uzimali i druge multinacionalne kompanije, kojima smo bili najjeftiniji u tom poslu.

• Ima li na bugarskom tržištu mjesta za druge igrače iz Hrvatske?
- Ima. Bugarska je veliko tržište i mislim da bi naši proizvođači poput Kraša ili Belupa trebali ići tamo, drugi ne. U Bugarskoj su općenito cijene znatno niže.

• Podravka ima svoje predstavništvo u Sofiji.
- Znam. Pregovarali smo da bismo nešto počeli raditi, nekako je na tome stalo, ali ja sam uvijek spreman i otvoren. Štoviše, vrlo bih rado prihvatio domaće kompanije da im odradimo taj posao i na taj način povećamo domaći izvoz.

• A biste li radili na povećanju izvoza bugarskih kompanija? Imaju li Bugari proizvode za izvoz?
- Imaju savršene proizvode, prije svega konzervirano povrće, voće i kečape. I vjerojatno će to uskoro doći i u Hrvatsku. Hrvatski proizvođači moraju na to biti ozbiljno pripremljeni, jer Bugari imaju fenomenalne i jako jeftine proizvode.

• Kolika je cijena menadžera u pojedinim zemljama?
- Dosta me koštaju, ali mnogo i rade. Neki plaćaju radnike znatno manje, a ja svoje plaćam 5.700 kuna neto u prosjeku. U Hrvatskoj. U Sloveniji je plaća viša, u Bosni malo manja. Ne možete vi zaraditi ne plaćajući radnike, to su iluzije, i koji to misle, totalno su blesavi i ti će izumrijeti. Nisam sreo ni jednog čovjeka u životu koji je bez rada oplodio svoj kapital, a pogotovu ne bez zadovoljnog radnika. Najveća mi je zadovoljština da je, prema mišljenju radnika, Orbico treća tvrtka u Hrvatskoj prema zadovoljstvu zaposlenih. Zadovoljan radnik je brži, stvara manje troškove, ne radi smicalice, ne koči...

• Koja je razlika u menadžerskom kadru u Hrvatskoj i drugim zemaljama?
- Najbolji menadžeri su u Sloveniji, a u Bugarskoj nemate ni jednog. Ja sam poslove u Bugarskoj razvio s čovjekom koji mi je najprije prbio direktor u Bosni, zove se Jure Tršan. To je mlad čovjek, ima 30 godina. On je Slovenac koji je najprije radio u Orbicu u Ljubljani, pa je došao na poziciju komercijalnog direktora, pa smo ga prebacili u Bosnu, tamo je bio generalni direktor, i kad je odradio Bosnu, poslali smo ga u Bugarsku. I poslije četiri godine mi smo najveća privatna trgovačka tvrtka u Bugarskoj. Ove ćemo godine imati između 180 i 200 milijuna eura prometa.

• Kakva je spremnost slovenskih i hrvatskih menadžera da idu u Bugarsku?
- Znate, mi smo, kako bih rekao - tvrtkini vojnici. Oni to moraju prihvatiti. I moramo se razvijati prema Istoku. Već odavno smo najveći regionalni distributer i to namjeravamo ostati. Da bismo ostali najveći regionalni distributer, svi se moramo angažirati, a naročito direktori poduzeća. Dakle, prva i druga linija upravljanja mojim poduzećima mora na sebe preuzeti odgovornost razvoja, a to znači da moraju biti spremni odricati se i žrtvovati četiri godine života te odraditi, recimo, Bugarsku, Rumunjsku, Kosovo, Srbiju i tako dalje.
Surađivala: Tatjana Brebrić