Zemlje koje su nametnule sankcije Iranu s njim dobro gospodarski surađuju

Gospodarski odnosi Između Irana i Hrvatske nisu na zadovoljavajućoj razini s obzirom na potencijale obiju država, pa je u interesu oba naroda povećati gospodarsku razmjenu, koja je zanemarivih deset milijuna dolara

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Veleposlanik Islamske Republike Iran u Hrvatskoj Mohammad Hassan Fadaifard, Teheranac rođen 1953., u diplomatske je vode ušao burne 1979. godine kao v.d. generalnoga konzula u New Yorku, gdje je tada netom magistrirao industrijski menadžment na tamošnjem sveučilištu, a nakon već postignutog magisterija na području računalnih znanosti. Prije dolaska na dužnost u Hrvatsku, 2006., radio je u veleposlanstvima Irana u Venezueli i Kanadi te služio kao veleposlanik na Kubi. Od 1988. do 1999. radio je u domovini u Ministarstvu vanjskih poslova, u nekoliko različitih odjela, da bi od 1999. do 2003. bio veleposlanik pri Ujedinjenim narodima. Govori engleski, španjolski i francuski.

Želja za širenjem gospodarskih odnosa Irana i Hrvatske postoji s obje strane, iako nije lako objasniti indiferentnost hrvatskih tvrtki za suradnju koja se može ostvariti na zaista nizu područja. Tema je aktualna već godinama, i usprkos naporima, ponajprije predsjednika Mesića, da ukaže domaćim poduzetnicima na potrebu jačanja gospodarskih odnosa s trećim tržištima, tek je sada na neki način sazrelo vrijeme za njeno ponovno isticanje. Hrvatsko gospodarstvo, dugo vremena vrlo tvrdoglavo orijentirano prema zasićenim tržištima EU i SAD-a, čini se, polako počinje shvaćati da 150 milijuna Rusa, 70 milijuna Iranaca, milijarda Indijaca, 1,2 milijarde Kineza, da nabrojimo samo neke, čine daleko interesantniju gospodarsku bazu od 300 milijuna Amerikanaca koji, kako se vidjelo u nedavnoj krizi, i nemaju baš toliko novca koliko pričaju, ili EU, koji je ispresijecan stotinama različitih, i od hrvatskih daleko jačih, interesa i velikih igrača.

• Kako biste opisali trenutačne političke i gospodarske odnose između Irana i Hrvatske?
- Iran je prva azijska i muslimanska zemlja koja je priznala Hrvatsku. Politički odnosi među dvjema zemljama su dobri, što je i potvrđeno razmjenom posjeta predsjednika država tijekom nekoliko proteklih godina. Iran i Hrvatska su važne države u svojim regijama, što otvara mogućnosti za još bolji razvoj odnosa. O gospodarskim odnosima treba reći da nisu na zadovoljavajućoj razini s obzirom na potencijale obiju država i treba obostrano, u interesu oba naroda povećati gospodarsku razmjenu, koja je tek 10 milijuna dolara.

• Kakvom se tipu suradnje nadate i za kakvu ste suradnju s hrvatskom poslovnom zajednicom zainteresirani?
- Za vrijeme bivše Jugoslavije, hrvatske kompanije kao što su Končar, Đuro Đaković, Ingra, Gredelj itd. bile su osobito aktivne u sektoru gradnje hidro- i termoelektrana u Iranu. Ali, nakon osamostaljenja Hrvatske, zbog Domovinskog rata, prestale su biti aktivne i zbog njihovog odsustva zamijenile su ih kompanije iz EU. No, Iran s tržištem od 70 milijuna stanovnika još uvijek ima potrebe i mogućnosti za konkurentnim prisustvom hrvatskih kompanija. Brodogradnja, željeznice, turizam, petrokemija, energetika (naftaplin), gradnja termoelektrana, poljoprivreda, ribarstvo, prehrambena industrija, izvoz i uvoz potrebnih roba za obje države te osnivanje zajedničkih tvrtki radi ulaska na treća tržišta - sve su to povoljni aspekti za suradnju kompanija iz obiju država. Naravno, zainteresirane tvrtke trebale bi biti aktivno prisutne na sajmovima radi bolje prezentacije svoje konkurentnosti i cijena svojih proizvoda.

• Što biste naveli kao iranske komparativne prednosti, a što kao hrvatske? Možda gradnju cestovne i druge infrastrukture s obzirom na to da Iran ima samo 900 kilometara autocesta?
- Kao što znate, energija je vitalna potreba svijeta, što će biti osobito vidljivo u idućih 20-ak godina u Europi, koja o toj potrebi mora temeljito promisliti. Iran posjeduje znatne zalihe nafte i plina, 13 posto potvrđenih nalazišta svjetske nafte, čime je na drugom mjestu. Također, Iran posjeduje 15 posto svjetskih zaliha plina, što ga opet smješta na drugo mjesto na svijetu. S takvim zalihama Iran zadovoljava četiri posto naftnih i pet posto plinskih potreba svijeta te je stoga otvoren ne samo za ulaganja u te, već i u druge industrije.

• Preferira li Iran Bosnu i Hercegovinu ili Hrvatsku kao svoga glavnog političkog i ekonomskog partnera u regiji?
- Svaka država u ovoj regiji ima svoju poziciju u odnosu s Iranom. U prošlosti, Hrvatska je imala aktivne gospodarske odnose s Iranom, a njen položaj na jugoistoku Europe sličan je položaju Irana u Perzijskom zaljevu. S obzirom na to, može se zaključiti da dvije zemlje mogu biti dobri gospodarski partneri i u budućnosti.

• Kako biste opisali ukupnu gospodarsku situaciju u Iranu i svoju perspektivu u bližoj budućnosti?
Imate visoku nezaposlenost, neefikasni i prenapuhani javni sektor, odljev mozgova, inflaciju... slično Hrvatskoj zapravo?
- Iranski gospodarski rast prošle godine bio je 5,3 posto, BDP po glavi stanovnika 12.300 dolara (po pokazateljima kupovne moći), a nezaposlenost 11 posto. Do Islamske revolucije Iran je uvozio više od 90 posto pšenice, a sada je izvoznik te kulture. Sektor industrijske proizvodnje, ne uključujući naftnu industriju, prošle je godine imao veći rast od prosječnog rasta ukupnoga gospodarstva od 4,8 posto. Vanjskotrgovinska bilanca ostvarila je suficit od 24 milijarde dolara. Udjel investicija u BDP-u bio je 17 posto, odnosno 35 milijardi dolara, a devizna rezerva dosegla je 76,1 milijardu dolara. S druge strane, vanjski dug je 13,8 milijardi dolara. Neke od reformi koje je Iran proveo proteklih godina uključuju liberalizaciju vanjske trgovine, rezanje javnog sektora, racionalizaciju poreznih stopa, redukciju državne uloge u deviznom poslovanju te povećanje udjela privatnog nad državnim u kombinaciji s privatizacijom velikih tvrtki, banaka i osiguravajućih kuća. Imajući u vidu visoku znanstvenu razinu države, posebno kod mlađe populacije, nismo zabrinuti za odljev mozgova jer već sada imamo 750.000 studenata na raznim studijima iranskih sveučilišta.

• Do koje mjere smatrate da nametnute sankcije usporavaju iranski gospodarski razvoj?
- Američke sankcije, kao i sankcije još nekih zapadnih zemalja protiv naše zemlje počele su odmah nakon pobjede Islamske revolucije s ciljem da zaustave naš znanstveno-tehnološki napredak, ali nisu u tome uspjele. Znanstveni napredak u proteklih 29 godina govori sam za sebe, postigli smo velike rezultate u nuklearnoj i svemirskoj tehnologiji, medicini, farmaciji i nanotehnologiji. Baš smo u sektorima u kojima smo bili pod snažnim embargom najviše napredovali.

• Ima li Iran postnaftnu strategiju? Ostali izvoznici nafte gomilaju bogatstvo u očekivanju ‘loših vremena’)?
- Iran ima takvu strategiju. Naša ulaganja u različite sektore industrije poput petrokemije, autoindustrije, proizvodnje kućanskih aparata, poljoprivrede, industrijskih strojeva, rudnika, brana i hidroelektrana, uz izvoz tehnološko-industrijskih usluga, dio su gospodarsko-strateškog plana za razdoblje nakon nafte. Proteklih 29 godina silno se trudimo transformirati iz zemlje ovisne o plinu i nafti u samostalnu i industrijski neovisnu zemlju.

• Koje zemlje smatrate primarnim gospodarskim partnerima?
- Kinu, Rusiju, Japan, susjede, EU, Južnu Koreju, Emirate itd. Većina spomenutih zemlja uglavnom su uvoznici naših energenata, dok u Iran izvoze industrijsko-poljoprivredne proizvode poput sirovog željeza, metalnih profila, benzina, dijelova za automobile, čelik, aluminij, lijekove, soju itd. Uz energente, najvažniji iranski izvozni artikl su pistacije, voće, rukotvorine, tepisi, kemijski proizvodi (tekući propan i butan, metanol, etilen, benzen itd.), koža, katodni bakar itd.

• Izrazili ste nezadovoljstvo nevoljkošću hrvatske poslovne zajednice za suradnju s Iranom - možete li to elaborirati?
- Iran ima veliki gospodarski potencijal na različitim poljima. S obzirom na to da se velike europske države međusobno natječu za prisutnost na iranskom tržištu i iskorištavanje njegovoga milijunskoga kapaciteta, imaju i veliku trgovinsku razmjenu s nama. Odsutnost hrvatskih tvrtki u konstruktivnim planovima Irana, pa i obrnuto, nije opravdana. Naravno, odbacujem mišljenje da velesile rade pritisak na hrvatske kompanije u smislu njihovog udaljavanja od iranskog tržišta radi očuvanja svojih vlastitih interesa tamo. Smatram da dvije zemlje imaju dobre kapacitete za gospodarsku suradnju, čemu treba pružiti više pažnje. Podupiremo razmjenu posjeta gospodarskih delegacija, koje mogu bitno utjecati na kretanja u tim odnosima.

• Smatrate li poslovno mudrim surađivati sa zemljom koja ima zategnute političke i ekonomske odnose s najbogatijim zemljama svijeta i koja je na crnoj listi SAD-a?
- Kad bi zemlje svoje odnose sa svijetom regulirale prema želji i interesima drugih država, neovisnost ne bi imala nikakvu važnost. Imamo dobre gospodarske odnose s nekim državama s kojima možda imamo mnogo tenzija u političkom smislu, ali te se zemlje danas na iranskom tržištu međusobno natječu u ulaganjima. Sigurno se sjećate da je prije nekoliko godina Hrvatska potpisala ugovor s jednom afričkom zemljom za prodaju brodova koji je pod pritiskom jedne zapadne zemlje poništila, e da bi ta ista zemlja onda prodala svoje slične brodove spomenutoj državi. U proteklih osam godina više od 210 milijardi dolara ušlo je u iransku naftno-plinsku industriju, od čega su 110 milijardi uložile europske zemlje, a u sljedećih 20 godina predviđaju investirati daljnjih 3,7 bilijuna dolara.

• Biste li se složili da zabrinjavajuće niska razina političkih sloboda u Iranu utječe na gospodarski razvoj vaše zemlje? Primjerice, Iran ima pet kratkovalnih radiostanica, prema hrvatskih 98, 6.100 web hostova, prema hrvatskih 261.000, a pritom Hrvatska ima 4,5 milijuna stanovnika u odnosu na 70 milijuna Iranaca?
- U Iranu ne postoje politička ograničenja. Svaka vrsta političke aktivnosti u okvirima zakona je dopuštena. U proteklih smo 29 godina prosječno jednom na godinu imali izbore, od onih za predsjednika države do općinskih. Naravno, neke zemlje koje su na različite načine pratile političke promjene režima u Iranu i koje nisu mogle postići svoje ciljeve izražavaju nezadovoljstvo političkim stanjem u zemlji i vode veliku propagandu protiv Irana preko svojih pristranih medija.

• Vaša zemlja ima vrlo mlado stanovništvo u prosjeku, oko 26 godina starosti. Mislite li da su ti mladi ljudi mudro upotrijebljeni u iranskom gospodarstvu?
- Vlada se trudi omogućiti školovanje i radna mjesta mladima ulaganjem u različite sektore industrije, rudarstva, poljoprivrede i uslužnih djelatnosti kako bi time povećala zaposlenost. S obzirom na razvoj tehnologije, još uvijek nemamo dovoljno stručnjaka u mnogim industrijama. Jedan od planova Vlade za smanjenje i kontrolu nezaposlenosti je i davanje olakšica tvrtkama koje brzo ostvaruju dobit. Ta se taktika pokazala dobrom, pa su pokrenute i druge Vladine mjere na području stambene politike, uređenja urbanističkih planova i povećanja mlade radne snage. Uza sve to, razrađeni su kratkoročni, srednjoročni i dugoročni planovi, svaki sa svojim specifičnostima, kojima je cilj povećati zaposlenost mladih i rasporediti mudro gotovo 750.000 iranskih studenata.