Žene su još uvijek ?ugrožena vrsta?

Žene, u prosjeku, duže čekaju posao i više ih je nezaposleno nego muškaraca, lošije su plaćene za isti posao, rezultati su istraživanja koje je proveo portal MojPosao čiji je cilj bio utvrditi što žene očekuju od svog radnog mjesta i poslodavca te što je za njih 'idealna tvrtka' u kojoj bi željele raditi.

Iako je postignut niz pozitivnih promjena koje su poboljšale položaj žena na tržištu rada, prema mnogim pokazateljima one se još uvijek jedna od ugroženijih skupina. Istraživanje je provedeno na 500 ispitanica i ispitanika kao dio projekta „Žene biraju novi šansu – osnaživanja žena za aktivno sudjelovanje u tržištu rada“ koji se provodi u sklopu programa EU za Hrvatsku, IPA IV. komponenta 'Razvoj ljudskih potencijala – Žene na tržištu rada'.
Najviše ispitanica željelo bi raditi u srednje velikoj tvrtki ili instituciji (od 20 do 200 zaposlenika) ili maloj tvrtki (do 20 zaposlenika) dok su velike tvrtke su prvi izbor za muške ispitanike.

Najbitniji element radnog mjesta i ženama i muškarcima je mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija. No, kod drugog mjesta dolazi do razilaženja mišljenja: ženama je bitnije postizanje dobrih rezultata dok su muškarcima na drugom mjestu uvjeti rada.Na posljednjem mjestu za obje skupine nalaze se bonusi i ostale materijalne beneficije i nagrade.Gotovo svim ispitanicima ulaganje u edukaciju i razvoj na radnom mjestu je bitno ili čak jako bitno. Više od polovice ispitanika (57% muškaraca i 60% žena) smatra da se edukacija treba odvijati za vrijeme radnog vremena.Od pogodnosti na radnom mjestu i muškarcima i ženama je na prvom mjestu fleksibilno radno vrijeme te mogućnost korištenja pauze u terminima kada njima to odgovara.

Topli obrok u tvrtki bi voljelo dobiti 62% muškaraca i 56% žena. Kada je u pitanju mogućnost rada od kuće, koristilo bi ju 65% muškaraca i 51% žena. Organiziranje jaslica odnosno vrtića unutar tvrtke podržava 24% muškaraca i 39% žena.Prekovremenom radu u potpunosti se protivi svega 3% ispitanika. Ostali ispitanici nemaju ništa protiv odrađivanja prekovremenih sati, no očekuju „nagradu“ za isti i to većina (gotovo 90 %) u obliku novčanog bonusa. U slučaju diskriminacije većina ispitanika i ispitanica očekuje od nadređenog da jasno zauzme stav i pokaže da se takvo ponašanje neće tolerirati u tvrtki. Polovica žena smatra da bi bilo korisno održati edukaciju cijelog radnog kolektiva o ravnopravnosti spolova ili uvesti pravilnik kojim bi se diskriminirajuće ponašanje sankcioniralo.

Dok za većinu muškaraca nije bitno da li tvrtka u kojoj rade obraća posebnu pažnju na suradnju s ženama vlasnicama obrta i tvrtki, za gotovo polovicu žena koje su sudjelovale u istraživanju, to je jedna od bitnijih stavka kod odabira poslodavca.I žene i muškarci podržavaju uvođenje posebnih mjera koje bi doprinijela ravnopravnosti muškaraca i žena na radnom mjestu te bi 70% žena i gotovo polovica muškaraca podržala bi takve mjere. Pa ipak, više od trećine muškaraca ne podržava uvođenje posebnih mjera kojima bi se doprinijelo ravnopravnosti među spolovima. Gotovo sve žene smatraju da je od iznimne važnosti to da im se omogući povratak na isto radno mjesto nakon korištenja roditeljskog dopusta, no zanimljiv je podatak da čak četvrtina muškaraca smatra kako nije važno omogućiti ženama povratak na isto radno mjesto koje su imale prije roditeljskog dopusta.