Zuckerberg uzburkao strasti umanjivanjem značaja privatnosti

Bura oko problema s privatnosti na najpopularnijem servisu za društveno umrežavanje Facebooku i dalje se ne stišava, ovaj put zahvaljujući nedavnoj izjavi osnivača i šefa Marka Zuckerberga, koji je nedavno publici na Crunchies Awards, izjavio, krajnje bohohulno, kako korisnici interneta više ne očekuju ili žele onoliku razinu privatnosti koliko je to bio slučaj u prošlosti.

Pripremio: Vanja Figenwald

‘Kad smo krenuli, ljudi su nas pitali Zašto bih uopće želio stavljati neke informacije na internet’, rekao je okupljenima te nastavio kako je u posljednjih pet, šest godina blogiranje rapidno naraslo, odnosno kako su se ljudi naviknuli na dijeljenje različitih oblika informacija otvorenije i sa većim brojem ljudi.Poanta njegove tvrdnje bila je da Facebook slijedi takav trend u definiranju postavki privatnosti koje su nedavno izmijenjene toliko da je i sam osnivač u početku imao problem s određivanjem koje će slike biti javno dostupne, a koje ne, na njegovom profilu. Naravno, ovakva izjava odmah je uzrokovala buru kod dežurnih brižnika za privatnost na internetu.

Koliko su u pravu, sasvim je druga priča. Naime, problem je u tome što je Zuckerberg savršeno u pravu. Nitko ljude ne tjera da idu na internet i objavljuju privatne informacije i slike kao prvo. Kao drugo, na globalnoj razini ekshibicionizam i bolesna želja anonimnih pojedinaca da se izlažu široj javnosti dosegnula je neslućene razmjere i postala ključni trend ne samo za svijet interneta, gdje je izvan kontrole, već i za javni prostor u cjelini. Vapaji onih koji brinu o privatnosti na internetu zapravo pomalo podsjećaju na žalbe zvijezda koje traže da ih mediji prate samo kada oni to žele, ali ne i kada im ne odgovara.

Tako je Kevin Bankston, viši odvjetnik u Electronic Frontier Foundation, za zaštitu osnovnih prava u svijetu tehnologije, izjavio kako je iznenađen i zabrinut Zuckerbergovim tvrdnjama, pogotovo s obzirom da je Facebook vlastoručno doprinjeo eroziji osjećaja privatnosti kod korisnika. valjda istih onih koji se svojevoljno učlanjuju i ‘lijepe’ osobne podatke na internet za koji se zna da je antiteza pojmu privatnosti. Temeljna argumentacija protivnika Zuckerbergove teze je, čini se, utjecaj Facebooka na osjećaj za privatnost, a ne toliko na činjencu da je njegova tvrdnja na mjestu, što, za još malo komparacije, zvuči podjednako uvjerljivo kao tužba strastvenog pušača protiv duhanske kompanije ili pretile osobe protiv McDonald’sa.

Bankston kaže kako je nova Facebookova politika privatnosti otvorila pristup većem broju znatiželjnika i daje Facebook uklonio kontrolu nad informacijama koje se smatraju javnima, poput imena korisnika, mjesta stanovanja, slika, fan stranica i lista prijatelja. Iako ne odobravaju Zuckerbergovu izravnost, analitičari je zapravo ne osporavaju. Argument je bolno jednostavan - svatko može odbiti sudjelovati ili jednostavno ne objaviti intimne informacije na internetu, što su dvije najbolje kontrole. No, u vremenu kada ljudi osjećaju patološku potrebu za izlaganjem i dizanjem svoje važnosti putem interneta, nitko niti ne pomišlja skrivati osobne podatke. Sasvim suprotno, što više to bolje, a popularnost drugog servisa, Twittera najbolje do ilustrira. Usluga koncipirana tako da u bilo kojem trenutku možete svijet obavijestiti o onome što trenutno radite u najviše 140 znakova, ruku na srce, i nema drugu svrhu nego potpiriti lažni osjećaj vlastite važnosti.

Analitičar kompanije Gabriel Consulting Group, Dan Olds, jednostavno to sumira: ‘dok neki ljudi, poput mene, ne žele stavljati svaki detalj svog dosadnog života na internet, drugi to očito žele. Već se priča o lju-dima koji su zbog toga doživjeli neugodnosti, no nisam siguran da se duha može vratiti u bocu’. S druge strane, vrlo je lako duha uopće ne pustiti iz boce, kao i ne kupiti hamburger ili zapaliti cigaretu. Ali lakše je kad netko drugi može biti kriv za vlastitu slabost.